Diskografija nam je već dugo u gabuli. Dodjela nacionalne diskografske nagrade je samo još jedan pokazatelj žalosnog stanja. Porin ima više od 1200 glasača, a nagrađeni albumi obično se prodaju u samo nekoliko stotina primjeraka.

No čak i kad tržišna utakmica završava takvim rezultatom, vrlo čudno izgleda ceremonija proglašenja u kojoj najviše nagrada osvaja izvođač bez objavljenog albuma u prošloj godini. Vatra je nakon dva desetljeća na sceni možda zavrijedila specijalno priznanje za neviđenu upornost, ali ništa više od toga. Višemjesečno napuhavanje lanjskih singlova kroz sve dostupne medije ne može sakriti činjenicu da je riječ o bendu osrednjeg dometa koji nije ni dovoljno komercijalan ni dovoljno kvalitetan da pokrene sanaciju terena natopljenog turbo folkom. Klincima koji su zabrijali na cajke nema se što zamjeriti ako im se ne može servirati potpuno drugačiji i barem jednako privlačan glazbeni meni. Ako im se s Porina poručuje da je “Tango” najbolja pjesma iz domaće pop rock produkcije, zašto bi ih zanimalo kakve su ostale? Forsiranjem Vatre najviše je zakinuta grupa Detour koja je zasluženo osvojila nagradu za najbolji pop album “A što ak ja...”. Na tom albumu nalazi se i neprepoznata pjesma godine “Plešem sama”, rijetko uspješan spoj lokalne tradicije Zagrebfesta i suvremenih svjetskih pop trendova.

Ostatak dodjele Porina prošao je bez iznenađenja, osim u kategoriji za najbolju žensku vokalnu izvedbu gdje je Sara Renar pobijedila Ninu Badrić i dala naslutiti kako se ipak počela događati predugo odgađana smjena generacija. Jedini zabilježeni incident izazvao je Urban koji je odbio primiti Porina za najbolji alternativni album, nezadovoljan što su ga izgurali iz prestižnije kategorije za rock album. No pravo je pitanje je li “Mamut” zaslužio da ga se proglasi najboljim albumom u bilo kojoj kategoriji?