Novac kvari djecu, rekao je 14-godišnji Adam dok je oko njega plesala go go plesačica na partyju povodom Bar Mitzvaha u jednom noćnom klubu. Rekao je i kako se ne isplati potrošiti manje od 90.000 dolara na takvo slavlje, jer nećeš imati sreće. Terapeut Stephen Josephson kaže kako mu djeca većinom na pitanje što žele biti kad odrastu odgovaraju sa "bogati i slavni". Kaže kako su takva djeca izložena riziku obolijevanja od depresije.
- Svi žele biti bogati - rekao je američki milijarder David Siegel, koji prodaje luksuzne apartmane na kredit radnicima srednje klase.
- Ako ne mogu biti bogati, žele se osjećati bogatima, a kako se ne žele osjećati bogatima, onda su najvjerojatnije mrtvi - naglašava. U filmu The Queen of Versailles, Siegel je rekao kako "vas novac ne čini sretnim. Čini vas nesretnim u dobrom dijelu grada". Ako smo svi svjesni činjenice da nas novac neće učiniti sretnima, zašto trošimo sebe i svoj život da ga dobijemo sve više?
Potraga za bogatstvom dugo je dio onog poznatog američkog sna. I zapravo nema ništa loše u tome da želimo sebi osigurati bolji materijalni život. No sigurno ste čuli i onu staru izreku "više novca više briga". Lauren Greenfield u svom novom dokumentarcu Generation Wealth bavi se upravo tom temom. Jedan od onih koji se pojavljuje u filmu, Josephson, objasnio joj je tu poznatu izreku sljedećim riječima "Novac nije iskon svih zala. Novac to postaje u trenutku manjka vrijednosti".
Autorica dokumentarca smatra da ljudi postaju ovisni o tome da imaju sve više i više novca, stvari i statusa za kojeg mislimo da iz toga dolazi. Istovremeno gubimo pogled na vrijednosti, na cijenu i troškove naših ambicija. Umjesto toga zarobljeni smo poput hrčka u kotačiću koji se neprestano okreće u istom mjestu, piše The Daily Beast. Autorica se pita kako je Američki san postao zapravo Američka noćna mora? Naziva to Kardashian efektom. Posljednjih godina mediji nas preplavljuju raznim prikazima luksuznih života i životnih trendova. Najbolje se to može vidjeti na primjeru sapunica koje su se od onih 'običnih obiteljski' tijekom vremena razvile i postale većinom 'bogataške' priče u kojima je najveći uspjeh kada mlada i siromašna djevojka upozna divnog i 'prljavo' bogatog mladića.
Među takve sapunice možemo slobodno uvrstiti i reality show ironično nazvan The simple Life, s 'običnom' Paris Hilton u glavnoj ulozi i Kim Kardashian koja je na temelju toga postala još i većom zvijezdom nakon serije koja se počela snimati 2007. godine Keeping Up with the Kardashians. I jedna i druga ubrzale su i možemo reći potaknule trend tog luksuznog života sa luksuznim vrijednostima.
Ovaj je show podigao onu izreku "biti slavan zbog slave" na razinu umjetnosti koja obožavateljima pokazuje ne toliko njezinog obiteljskog života koliko im pokazuje njihov jedinstveni stil, putovanja u Vegas, u skupe restorane, trgovine, kozmetičke i razne druge salone.
Istraživanja pokazuju da što više snimki bogatstva vidimo u medijima, to ćemo više pomisliti i zamisliti druge bogatijima nešto što to oni zapravo jesu. Ekonomistica Juliet Schor kaže kako se danas za razliku od prije, kad smo se uspoređivali sa našim susjedima, obiteljima koje žive pored nas i koje su malo bogatije od nas, sada se uspoređujemo sa slavnima s kojima provodimo više vremena (gledajući ih što rade) nego sa našim susjedima. Američki san je prerastao od ostvarivog sna koji je bio rezultat teškog rada u život iz mašte kojeg karakterizira samougađanje, slavni i narcizam.
Pucanje suvremenog kapitalizma nije nas vratilo pak u davna stara vremena kada smo manje bilo izloženi medijima i imali veće tradicijske vrijednosti koje su nas vodile, koa što su obitelj, religija, škola. Danas će se mladi ugledati na mlađu sestru Kim Kardashian, Kylie Jenner. Forbes je nedavno pisao kako je upravo ona n pragu da postane u svojoj 20 godini najmlađa milijarderka.
Njezino veliko bogatstvo većinom se temelji na "dodacima za usne". Njezin uspjeh pokazuje koliko kultura može biti snažna i utjecajna kada ju prate internet i društvene mreže. Sada živimo u stanju kolektivnog FOMO-a, straha da nešto ne propustimo, gdje se konstantno uspoređujemo, ne samo sa jednim postotkom takvih ljudi, već i sa poboljšanom verzijom njih samih.
Pozadina ove transformacije Američkog sna pokazuje kako je ekonomska nejednakost u fazi one koja je bila krajem 19. stoljeća. Izvješće UN-a iz svibnja ove godine pokazalo je kako "SAD ima najveću razinu nejednakih prihoda među zapadnim zemljama". Čini se tako kako je taj Američki san postao zapravo velika Američka iluzija. Moglo bi to objasniti i popularnu kulturu koja je prihvatila sjaj i blještavilo ispred sadržaja. Lil Magic, menadžer striptiz kluba koji je pokrenuo i karijere hip hop zvijezda Future i Jeezy kaže kako trebate "glumiti dok takvi ne postanete", jer napominje, ljudi više ne mogu vidjeti razliku.
- Kada nema socijalne mobilnosti, jedina koju imate je fiktivna. Prezentacija sebe koju pokazujete svijetu negira i skriva ono što vi zapravo jeste - rekao je Chris Hedges u dokumentarcu Generation Wealth. Zlokoban je to ciklus u kojem se nikada ne osjećamo kao da imamo sve što želimo i trebao i kao da smo si mi sami dovoljni. Nesigurnost nas je preuzela pa se zato okrećemo tim lakim pokušajima popravka kako bi izgledali više poput ljudi koje želimo oponašati. Ono što nam je nekada prije bio luksuz sada je postao potreba.
Neki podaci pokazuju kako 75 posto ljudi koji posežu za plastičnim operacijama zarađuju manje od 50.000 dolara godišnje, jer Američka iluzija nije samo o bogatstvu već i o ljepoti, mladosti i slavi. Ono što je Kim Kardashian pokazala kada je preuzela vodstvo u reality svijetu od svoje kolegice Paris Hilton i lansirala svoju karijeru u zvijezde uz pomoć trika sa seksualnom vrpcom, je da je žensko tijelo vrijedna roba koja se može iskoristiti za stjecanje slave i bogatstva.
Takvi "tjelesni projekti" na koje se odlučuju mnoge žene tragičan su primjer naše kulture. Autorica ovog dokumentarca, u početku planiranog kao knjige, pregledala je više od pola milijuna fotografija koje se snimila tijekom svoje 25 godišnje karijere. Za potrebe dokumentaraca fotografirala je više od novih 50.000 slika i provela više od 500 intervjua. Na pola puta sastavljanja knjige odlučila je napraviti dokumentarac. U jednom je trenutku primijetila vezu između njezine fascinacije našom ovisničkom kulturom i njezine radne etike. Što je više dokaza imala, to je više željela i što je više mislila da treba, najčešće je to bilo na trošak njezinog dragocjenog obiteljskog života. Njezino ponašanje bilo je produkt društvenih bolesti od kojih su se razboljeli i ljudi koje je snimala. Iako je njihova destruktivnost bila puno jača od njezin, paralela je postojala.
Posao i sve zadovoljstvo i priznanje koje iz toga proizlazi može biti ovisnost poput bilo koje druge. U većoj ili manjoj mjeri svi mi slijedimo taj kako će Florian Homm reći "toksični san". Konstantna potraga za još više dovodi nas do toga da žrtvujemo stvari koje su zapravo važne, obitelj, društvo, naše zdravlje. Ako ostanemo na tom putu, naša je budućnost neodrživa, naš okoliš, naši odnosi i naše duše će patiti. Ako nađemo snage i mogućnosti da se izmijenimo, mogli bi se spasiti, smatra autorica dokumentarca. Nekad za vrijeme upravo slomova, financijskih i osobnih kriza, dogodi nam se da imamo priliku vidjeti "matricu" u kojoj živimo i shvatiti da je sve to iluzija.
Nasmijala se vidjevši jednu fotografiju Kendall Jenner na Instagramu i prisjetila se kako ju je vidjela i na jednom zidu svojih fotografija, iz 1995. godine. Ona je sama, kako će reći, bila strastvena shoppingholičarka i prepuna nesigurnosti, dio medija koji oblikuju ono što ljudi vide i prava radoholičarka. Radeći dokumentarac shvatila je da često tako jako postanemo upleteni u sile koje nas oblikuju pa tako i mi oblikujemo njih, a sve što možemo učiniti jest samo pratiti gdje stojimo. I pokušati im odoljeti.
POGLEDAJTE VIDEO: