U školi sam izgleda ka pravi štreber. Bija sam povučen, stalno sam svira i piva. To bi se reklo ono ka pustite me, neću vas dirat, ispričao je svojedobno Oliver Dragojević. HTV je u nedjelju navečer emitirao dokumentarac o Oliveru "Trag u beskraju - galeb i ja" Zvonka Varošaneca.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Moj familija je po genima nadarena tak da su svi nešto ili pjevali ili svirali. Mene je dopala usna harmonika, ja sam to mora svirat - rekao je Oliver. Tijekom jednog koncerta prisjetio se kako je izgledao kao dijete pjevajući pjesmu "Baloni" 1961. na dječjem festivalu.
- Bili su me ošišali s britvom. To je bilo u modi onda. Pa su mi bile izletjele uši. Ima sam one velike očale, onda je to bilo moderno. Onda sam ima jaketu duple prsi, a ja ovako mizeran, ništa se nije vidilo, cili sam se zamota ka u deku, tanke nogavice. Kad sam izaša i kad su me slikali posli sam se tek smija, nisam bija ni svjestan što je to bilo. Mater mi je rekla da me bilo puno lipo vidit - ispričao je Oliver koji je uvijek bio spreman na zezanciju.
Na Splitskom festivalu prvi put je nastupao 1967. s pjesmom "Picaferaj". Kako kaže doživio je debakl.
- Meni se čini da je ta pisma ono što sam uvik tija govorit. Ali bio sam preplašen. Bilo mi je teško i prenaglo – ispričao je kasnije Denisu Latinu u "Latinici". Nakon toga karijeru je nastavio u inozemstvu, a na Prokurative vratio se s pjesmom "Copacabana" 1974. s kojom je osvojio prvu nagradu publike. Pjesmom "Moj Galebe" 1975. na Splitskom festivalu zacrtao je svoj put. Uslijedili su mnogobrojni hitovi Skalinada, Malinkolija, Oprosti mi pape, Cvit mediterana, Vjeruj u ljubav, Nadalina...
- Ja bih uvijek htio biti na sceni, nije važno gdje, i na ulici, i da ja sjedim i sviram. I da ništa drugo ne znam. Ustvari ja ništa drugo i ne znam – rekao je Oliver. U jednom intervjuu ispričao je da su on i more najveći prijatelji.
- Ne bih živjeo nigdje drugdje. Imao sam ponuda da živim negdje drugdje, ali gdje nema mora ja ne mogu. Zato što volim kad sam blizu njega. U Vela Luci provodim dva mjeseca godišnje i pjevam sa svojim klapama. Očistim glavu od svega. Kad sam na moru isti sam ka ljudi s kojima sam. Nisam Oliver, nisam pjevač, već jedan normalan Velolučanin, ribolovac koji voli se opit, s društvom provest noć, igrat karte i biljar, družit se, zezat, pravit neke gluposti i tako – rekao je Oliver.
Nastavio je kako ga je ljeti teško prepoznati jer pusti bradu, stavi naočale i kapu.
- Kad se ukrcam na trajekt govorim veloluški. A inače u Splitu govorim splitski. Rođen sam u Splitu, a familija mi je iz Vela Luke. Teško mi je odlučit jesam li Splićanin ili Velolučanin. Volim Split, volim Vela Luku, cijelu Hrvatsku, a najviše volim more – rekao je Oliver. Njegova supruga Vesna rekla je da je najviše mrzila glazbenike i pomorce.
- Zato što me vezivalo za neki osjećaj da nisu kući uz familiju. A kad sam se udala za njega on nije bio pjevač. Kasnije je propjevao. Na prvi pogled sam se zaljubila u njega. Bio je neodoljiv. Njegova najdraža osobina mi je da sve voli i svakoga voli. Mislim da je prepošten i mislim da nam dosta udovoljava ka familiji, i meni i djeci, popustljiv je – rekla je Vesna.
Oliver je zaključio da je sretan što je svojim pjesmama dotaknuo ljude.
- Kad je meni dobro onda je i njima dobro, to je formula za sve. Kad pivam ćutim strašno puno i znam da neko uživa u onome što ja pivam – rekao je Oliver.