Djeci su oni oduvijek “samo” mama i tata, ali slavne često svojata i njihova publika. Klinci nisu ni svjesni da im je netko od roditelja, ili čak oboje, javna i poznata ličnost, odjednom su u čudu kako je sad mama ili tata na televizoru. No vrlo brzo većina postane svjesna roditeljske slave, oni često odrastaju u nekom “drugom” svijetu, svijetu poznatih i slavnih. I dok njihovi vršnjaci u filmovima, serijama ili na koncertima gledaju svoje idole, oni se s njima druže, kućni su prijatelji i taj “svijet” njima je nešto posve normalno. Mnogi kreću stopama roditelja, pa i oni postaju glumci ili muzičari, ponekad ih i nadmaše, no uvelike ih je odredilo djetinjstvo i okruženje u kakvom su odrastali. Dio roditelja pokušao je djecu zaštititi od tereta slave, da od malih nogu ne bi imali privid tog, najčešće, lažnoga glamura, da od najranije dobi ne pomisle da su oni “posebni” samo zato što je netko od roditelja čisto zbog prirode posla javna ličnost.
Još pamtim uzbuđnje i sramežljivost kad sam kao klinac ugledao zvijezde. Prvi kojeg sam upoznao bio je Nele Karajlić iz "Zabranjenog pušenja", a nakon njega Tajči i Dražena Petrovića, rekao nam je Maro Srezović.
Dražen ga je posebno oduševio jer je i Maro tad igrao košarku. Zvijezde su bile pažljive prema njemu. Susretljivi, kaže Maro, kao i svi poznati prema djetetu sa standardnim pitanjima "Jesi dobar u školi?", "Slušaš mamu i tatu?"... Zvijezde, kaže, nije gnjavio. Bio je pristojan i strpljivo je čekao na zajedničku fotografiju.
- Imati fotku u to je vrijeme značilo - sve. Od trenutka kada bi se slikao pa dok je ne bi dobio prošlo bi i deset dana. To su bila iščekivanja i fotka se jako cijenila - prisjetio se.
POGLEDAJTE VIDEO O NOĆNOM ŽIVOTU U HRVATSKOJ:
Kao dijete vlasnika tad najprestižnijeg kluba bivše zemlje, nije uživao benefite. U vrijeme njegova odrastanja, priča, nije bilo podjela kakve postoje danas. Iz Marove perspektive svi su bili isti. Odrastati uz oca Vlahu, priča, bilo je divno i da može sve bi ponovio. Njegovo odrastanje među slavnima nije značilo da će izbjeći obveze. Nije bilo markiranja, nepisanja zadaća, učenja... uključivalo je i puno sporta. Igrao je košarku, skijao, igrao nogomet, jedrio....
- Sjećam se da sam s Jasminom Stavrosom igrao tenis. Izgubio sam 6:0 6:1 i bio sam ljut i na rubu suza. No bio sam svjestan da Jasmin stvarno super igra tenis, tako da sam se ipak pomirio s porazom. Sve je to sport - priča Maro.
U Saloonu je odrastao, uu klubu je učio hodati, voziti bicikl, skejt puštati glazbu. Učio se, kaže, tamo i životu jer Saloon je bio, i još je, njegov život, baš kao što je i tati Vlahi. Prvi put je navečer tamo došao u osnovnoj školi.
- Pamtim koncerte Dine Dvornika i Olivera Dragojevića. Smio sam ostati do ponoći ali samo u DJ kabini gdje sam do početka koncerta kopao po pločama. Znao sam ih sve napamet, a tadašnji DJ-i, Andrija Petek i Olujić s Radija 101, su me učili kako puštati glazbu na gramofonima - govori nam Srezović.
S godinama je tata dopustio da izađe iz kabine i napravi famozan krug po Saloonu, pa stoji sastrane i tako sve dok nije stigao do šanka i plesnog podija. U klubu je radio - sve. Pometao je podove, prao čaše, radio na garderobi, stajao na ulazu, konobario na šanku... Potom je puštao glazbu, organizirao evente, dizajne pozivnica, dogovarao koncerte, osmišljavao web stranicu.... , jedino što nije radio bilo je vođenje knjiga. To ga, rekao je, nije zanimalo.
- Na svim sam poslovima proveo neko vrijeme, a posebno mi je bilo drago puštati glazbu. Time sam se i kasnije bavio, jer sam u Saloonu postao odličan poznavatelj glazbe od 80-ih do danas - kaže.
Kako je radio na organizacijama koncerata, zbližio se sa zvijezdama. Družili su se za vrijeme tonskih proba i u uredima Saloona prije koncerta, u pauzama ...
- Posebno pamtim Severinu i Mišu Kovača, jer Severina je bila super zgodna, a Mišo legenda - kaže. Iako mu je svaka zvijezda u Saloonu bila dostupna, Maro smatra da se ni po čemu nije razlikovao od vršnjaka.
- Kad si klinac, važno je da se igra nogomet, da se vozi bicikl i da imaš pikule. Snobizam poput današnjeg, tad nije postojao. Danas se roditelji preko djece nadmeću, kroz odjeću, mobitele itd. Klinci su bahati jer su to pokupili od doma - smatra.
S Vlahom nije bilo zafrkancije. Bio je stroži od majke i Maro je znao da može dobiti 'flisku' ako se počne iole nepristojno ponašati.
- Bio je dovoljan pogled i pitanje 'hoćeš flisku?' Ali te 'fliske' su bile jako rijetke jer se mama pobrinula da budem pristojan i fin - govori Maro.
Vršnjaci su ga voljeli i nisu u njemu gledali sina vlasnika Saloona. Jedini benefit koju su voljeli koristiti u druženju s Marom bila je coca cola kod njega doma. Doživljaj je, priča, tad bio piti colu sa slamkom iz male bočice jer se u to vrijeme coca cola mogla kupiti samo u staklenim bocama od litre. Nije bilo limenki i plastike kao danas. Vlaho im je znao peći hamburgere koji su se mogli jesti samo u Ham hamu. Nije, prisjeća se, bilo McDonaldsa i specijaliziranih restorana kao danas. Zvijezde, dodaje, nije gnjavio da se moraju upoznati i s njegovim prijateljima.
- Nije bilo prilike za to, jer ti susreti su se dogodili iznenada. Osim toga, roditelji mojih prijatelja nisu ih puštali po klubovima, nismo se mogli dogovoriti da dođu, tad je to bilo nezamislivo - kaže.
S ocem i danas radi. Bore se protiv nepravde koja im je učinjena i s ponosom pomaže u organizaciji proslave pola stoljeća obiteljskog posla i tradicije zvane Saloon. Smatra da su njegovi roditelji savršeno odradili njegov pubertet, odgoj. Sve vrline i odgovornosti koje danas ima, zahvaljuje njima.
- Baš kao i pjesma Olivera Dragojevića ... ja san pape isti jer san život kuša ... a ja dodajem da nisam druge sluša nego samo tatu.
Jako smo se zbližili 2013. kad su nam provalili u klub, uništili ga i kada smo se pravno borili za obiteljski posao. Iskreno se nadamo tata i ja da će se sudski sporovi završiti i da ce Saloon zablistati u novom sjaju, a mi nazdraviti tradicionalnim pićem, whiskey colom, za dobra stara i nova vremena .... - završava.