Polina Golubeva, bivša plesna partnerica Marka Cibocija (41) poginula je u nesreći na Pelješcu tako što je ostala u automobilu koji je pao u more te nije uspjela isplivati na površinu. Imala je 41 godinu.
POGLEDAJTE VIDEO:
Dok je Polina odrastala u zabačenom dijelu Ruske Federacije, u gradu Vorkuti u Republici Komi, maštala je o suncu, moru i palmama, koje nije vidjela uživo do svoje tinejdžerske dobi.
Od tada je prošlo skoro trideset godina, a Polina je izrasla u vrsnu plesačicu i sportašicu, i to u dresu Republike Hrvatske. Uz to, Ruskinja je bila i međunarodna sutkinja koja je odlučivala o najboljima u poretku na međunarodnog plesnom natjecanju u Rimu.
Prije smrti, Polina je za Slobodnu Dalmaciju otkrila kako je iz polarnog ruskog kruga dospjela u prvi od sedam Kaštela.
- Eto, tako su se karte posložile. Svi isprva misle: vidi ovu Ruskinju, udala se i došla u Hrvatsku. Ali stvari nisu tako jednostavne, naime, moja je egzistencija ovdje vezana isključivo uz moj rad, a ne ljubav i brak - izjavila je.
Do petnaeste godine je njezina svakodnevica kod Urala, na debelom ruskom polarnom sjeveru, tamo gdje ljeto traje mjesec dana u godini, a polarna noć rano guta kratak i studen dan, a tamo su djeca svakodnevno bila podvrgavana sunčanju ispred UV lampi, u rublju i s malenim štitnicima za oči, kao i solariju.
Polina je također izjavila kako su im tete u vrtiću govorile da zamišljaju sunce dok se sunčaju, kao i more i palme, ali njoj je to bilo teško zamisliti jer ih nikad prije nije vidjela.
- More sam znala sa slika, a zubato sunce nekad bi i nas u Vorkuti malko ogrijalo. Tek sam kasnije shvatila da je sunčanje ispred lampi bilo potrebno zbog vitamina D - prisjetila se tada Ruskinja.
Polina je završila Pravni fakultet u Moskvi, no i prije toga se afirmirala kao plesačica. Također, njezin otac Valerij Golubev bio je peti u SSSR-u u judu i sambou osamdesetih godina pa joj je stoga bila naklonjena i genetika.
- Otac je mene i braću kao djecu tjerao van iz kreveta rano ujutro, nekad bi nas i polijevao vodom; htio je u nas usaditi disciplinu, što je bilo pomalo okrutno. No, naučila sam na treninge i dril, postala sam uspješna plesačica i trenerica, a braća su poduzetnici u građevinskom sektoru. Mama se inače bavila dizajniranjem i šivanjem odjeće - rekla je tada Ruskinja.
Polina je već tijekom studija nastupala s amaterskom plesnom trupom 'Show Ballet Argo' diljem svoje rodne zemlje, zarađujući za džeparac. Kad je diplomirala, sa svojom je ljubavi iz studentskih dana došla prvi put u Hrvatsku, boravila tu tri tjedna te posjetila Zagreb i Split.
Zatim su počeli kovati planove za ostanak, a njezin je tadašnji partner bio profesor francuskog jezika pa je uspio pronaći posao u američkoj školi, a njoj je karijera pravnice ubrzo propala jer je bilo jasno da bez dobrog poznavanja hrvatskog neće naći postao u struci.
Kako je Polina izjavila voljela je plesati i bila je marljiva i željna dokazivanja pa se ubrzo aktivirala u plesne klubove u Zagrebu i upisala fitness-učilište. Tako je postala instruktorica fitnessa i joge te trenerica plesa, svih društvenih plesova. Malo-pomalo joj je hobi postajao profesija.
Išla je na natjecanja diljem Hrvatske i Europe kao plesačica latinoameričkih plesova, a kada je s partnerom Markom Cibocijem i formalno stekla profesionalni status, dobila je državljanstvo Republike Hrvatske.
U Zagrebu je živjela pet mladih godina, napredovala u treninzima, no ljubav iz studentskih dana nije opstala. Razišla se s Francuzom, ali je dobila primamljiv posao u Marini Frapa te je tako došla u Split. Radila je kao akvizicija za marketing za rusko tržište. U tom poslu provela je nekoliko godina, položila je i licencu za skipera, no kasnije je dobila i novu ponudu od Rusa, vlasnika tvrtke u Hrvatskoj, za drugi posao također vezan uz yachting i sailing. K tomu, zaposlila se i u teretani kao instruktorica i trenerica.
Dolaskom u Dalmaciju ostvarila je većinu svojih snova, no kako je i sama rekla, neispunjena želja ostaje samo za djetetom i brakom.