Filmska diva Sophia Loren danas slavi svoj devedeseti rođendan. Bit će to godinu dana nakon što je pala u kupaonici svog doma u Ženevi te zadobila teške prijelome bedrene kosti i kuka, od kojih se zbog svojih poznih godina još uvijek oporavlja. Tijekom svog života i bogate filmske karijere od siromašne je djevojčice, koja je jurila prašnjavim uličicama malog mjesta u napuljskoj okolici, postala jedna od najvećih glumačkih ikona ikad te je dospjela na listu najljepših žena Italije svih vremena.
Pravog imena Sofia Constanza Brigida Villani Scicolone glumica je rođena u Rimu davne, predratne 1934. godine. No odrasla je u malom stanu u Pozzuoliju, nedaleko od Napulja, gdje je živjela s članovima šire obitelji. Tamo nije bilo ni sjaja ni glamura, samo neumoljiva svakodnevica i grčevita borba za preživljavanje koja je, možemo reći, obilježila djetinjstvo Sophie Loren.
Jer čak i nakon što je rat završio, hrana i krov nad glavom bili su luksuz za obitelj djevojčice. Sophijin je otac bio gotovo potpuno odsutan iz njezina života, s obzirom da je napustio njezinu majku i svoje dvije kćeri dok je Sophia bila još beba. Zapravo, njezin otac arhitekt Riccardo Scicolone nikada se nije htio oženiti Sophijinom majkom Romildom Villani, koncertnom pijanisticom i glumicom.
Kad se paru rodila druga kći, Anna Maria, Riccardo ih je ostavio zbog druge žene, prisilivši Romildu da se sa svojom obitelji vrati u Pozzuoli, u Napuljskom zaljevu. Kasnije se Sophia u svojim izjavama za medije prisjećala da je prve godine svog života provela u sobi koju je dijelila s još osam ljudi.
A kako bi skrenula misli s teškoća kroz koje je prolazila njezina obitelj, baš kao i mnogi drugi u to vrijeme, mlada se Sophia još u ratno doba posve okrenula kinu. Za vrijeme zračnih napada tražila je utočište u kinima Pozzuolija, što joj je pružalo pravi bijeg od grozota svakodnevnog života tijekom Drugog svjetskog rata i teških muka koje je proživljavala s obitelji zbog neimaštine i gladi.
Gledanje Rite Hayworth i Grete Garbo dok blistaju na filmskom platnu rano je zasadilo sjeme želja u umu Sophije Loren. Prijatelji iz razreda u to su je vrijeme zvali "Čačkalica" jer je bila tanka i mršava, no do 14. godine počela je izrastati u lijepu djevojku.
U dobi od 15 godina pobijedila je na natjecanju ljepote, i time je zaradila novac koji joj je bio potreban da se preseli u Rim te započne karijeru u filmskoj industriji. Godinu kasnije bila je i kandidatkinja za miss Rima, a u žiriju je sjedio Carlo Ponti koji je bio posve očaran njezinom ljepotom.
Prije nego što je počela snimati filmove, Sofia Scicolone promijenila je prezime u Lazzaro zbog rada u takozvanim fotoromanzama, traženim časopisima koji se smatraju integralnim dijelom popularne talijanske kulture, a zapravo su mješavina romantičnih novela, komedije, fotografije i filmskih scena.
Prvu filmsku ulogu dobila je kao statist, odnosno, glumila je jednu od mnogih robinja u američkoj produkciji filma Quo Vadis? (1951). Pod okriljem producenta Carla Pontija, inače njezinog budućeg supruga, Scicolone se transformirala u Sophiju Loren. Njezina je karijera započela nizom niskobudžetnih komedija prije nego što je privukla pozornost kritike i javnosti s ulogom u Aidi (1953.) gdje je "pjevala" otvarajući usta na izvedbu Renate Tebaldi u naslovnoj ulozi.
Sophijina ljepota često je zasjenjivala veliki glumački talent koji je posjedovala, ali njezina je snažna karizma vidljiva čak i u ranim radovima kao što je L'oro di Napoli (1954.) redatelja Vittoria De Sice. Uz Pontijevu pomoć, Sophia Loren je povećala svoju međunarodnu vidljivost pojavljujući se u holivudskim filmovima uz velike zvijezde kao što su Cary Grant, Clark Gable, Frank Sinatra, Alan Ladd, William Holden i Paul Newman.
Takvi angažmani nesumnjivo su joj pomogli da osvoji Oscara za najbolju glumicu u De Sicinom filmu La ciociara iz 1960., u kojem je ostvarila snažnu ulogu hrabre majke tinejdžerice tijekom Drugog svjetskog rata. Dva druga De Sicina filma pokazala su njezin komičarski talent i spojila je s još jednom talijanskom filmskom ikonom, Marcellom Mastroiannijem, i to u filmu Jučer, danas i sutra iz 1963. koji je osvojio Oscara za najbolji strani film te u filmu Brak na talijanski način. Njezinu najbolju izvedbu u kasnijem dijelu karijere, ponovno s Mastroiannijem, uspio je postići redatelj Ettore Scola u filmu Poseban dan iz 1977. godine.
Kao prelijepu ženu i glumicu mnogi su je muškarci obožavali, pa se 1957. nakon svoje prve holivudske uloge koju je odigrala s Cary Grantom, našla u ljubavnom trokutu, s obzirom da su i Grant i Carlo Ponti bili u nju ludo zaljubljeni. Na kraju je glumica odabrala Pontija, koji je, kako su se šalili tadašnji mediji, "bio dvostruko stariji od nje i upola niži". Carlo Ponti i Sophia Loren vjenčali su se 1957., ali je brak proglašen ništavnim zbog komplikacija vezanih uz poništenje Pontijevog prvog braka. Deset godina kasnije vjenčali su se drugi put i ostali zajedno sve do producentove smrti 2007.
Bili su protagonisti jedne od najstabilnijih i najtrajnijih ljubavnih priča u Hollywoodu. Njihov brak izdržao je sve, pa i primjerice kad se 1979. u odsutnosti sudilo Sophiji da je zajedno sa suprugom utajila porez, zloupotrebljavala državne subvencije te ilegalno uvozila talijansko nacionalno blago i umjetnine. Oslobođena je, dok je Carlo Ponti osuđen na četiri godine zatvora (dvije su mu oproštene) i kažnjen novčanom kaznom od tadašnjih 22 milijarde lira, što bi bilo oko 24 milijuna dolara. Sve optužbe protiv njega povučene su na kraju 1987. godine.
U braku su Sophia i Ponti dobili dva sina, Carla i Edoarda, i upravo zbog njih se, kad su došli u tinejdžerske godine, Sophia povukla iz filmskog svijeta. "Trenutno me trebaju moja djeca", jednostavno je odgovorila na pitanje novinara zašto se povlači na vrhuncu slave. No u to vrijeme glumica se upustila i u druge poslovne pothvate, poput kreiranja vlastite linije parfema i naočala te izdavanja knjige "Žene i ljepota" u kojoj je priznala da joj je izgled gotovo uništio glumačku karijeru.
Inače, oba sina Sophije Loren i Carla Pontija utrla su uspješne karijere u industriji zabave, a Edoardo je na sličan način krenuo stopama svojih roditelja usmjerenih na film. Carlo Jr. odlučio se za glazbenu karijeru i vrsni je orkestralni dirigent koji radi u Sjedinjenim Američkim Državama.
Sophia Loren posebna je i jedinstvena na mnogo načina, pa je tako, primjerice, za svoj 72. rođendan polugola pozirala za Pirellijev kalendar uz ljepotice dvostruko mlađe od nje. Odjevena u svileni negliže, tek ovlaš se na fotografiji zagrnula plahtom s glavom senzualno nagnutom prema gore.
Inače, Sophia Loren tek je osam dana starija od svoje kolegice, francuske ljepotice Brigitte Bardot poznate po tomu što je gorljiva zagovornica za prava životinja. Pa je tako svojedobno, netom prije Sophijinog 75. rođendana, Bardot uputila Sophiji najbolje želje uz javnu poruku: "Želim sretan rođendan Sophiji Loren, mojoj sjajnoj blizanki, i molim je da prestane nositi krzno - to je najbolji dar koji mi može ponuditi".
A zbog svoje sklonosti prema kaputima od pravog krzna Sophia Loren našla se i na udaru organizacije PETA koja usko surađuje i dijeli stavove s čuvenom modnom kreatoricom Stellom McCartney. Pa je McCartney Sophiji kao poklon za 86. rođendan poslala luksuzni kaput iz svoje nove kolekcije, stvoren bez okrutnosti prema životinjama, s obzirom da je izrađen s KOBA-om, prvim umjetnim biološkim krznom na svijetu.
Sophia Loren poznata je i kao ambasadorica prirodne ljepote te mnoge i na pragu devedesete oduševljava odličnim izgledom. Spada među one zvijezde koje su kroz godine sačuvale svoj autentičan izgled i nisu ga nikad htjele mijenjati plastičnim operacijama. Kad su je svojedobno pitali koja je tajna njezinog odličnog izgleda i u devetom desetljeću, navela je kako je ključno njegovati intelekt i um, jednako kao i talent te da je nužno živjeti kreativno i slijediti svoje snove.
Uvijek je isticala da je ljepotu naslijedila od majke, za nju najljepše žene na svijetu te kako je za vitalnost važno rano buđenje. Zato je Sophia godinama ustajala u pet i započinjala dan šetnjom u parku nadomak svoje kuće. U respektabilnoj karijeri koja je trajala 50 godina Sophia je snimila više od stotinu filmova, a sve je okrunio Oscar za životno djelo koji je dobila 1991. te Zlatni lav za karijeru na Venecijanskom festivalu. Godine 2010. dobila je i nagradu Japanskog umjetničkog udruženja Praemium Imperiale za kazalište i film.