Prve godine života proveo je u okupiranoj Nizozemskoj, u Haagu blizu njemačke vojne baze iz koje su lansirali razorne V1 i V2 rakete na London. Saveznici su im, logično, nemilosrdno uzvraćali pa su bombe razarale komšiluk obitelji Verhoeven, svakim danom odjekujući sve bliže kuće. Prva sjećanja Paula Verhoevena su nasilje i trupla na ulicama, njemačka vojska i kaos. Razdoblju ratnog kaosa vraćao se nekoliko puta izravno, 1977. sa “Soldier of Orange” i “Black Book” (2006.), filmovima o nacističkoj okupaciji domovine. Jedan od njegovih najozloglašenijih filmova - a nanizao ih je podosta - bavi se nacizmom na manje izravan, ali potpuno očit način. A s obzirom na to da je nastao u tzv. američkoj fazi, na samom zalasku Verhoevenove dominacije Hollywoodom, logično je da taj nacizam nije u Europi, nego s druge strane oceana, strahovi američke budućnosti postavljeni na posveti starim žanrovskim klasicima borbe ljudi i čudovišta - ne čudovišta među ljudima, nego doslovno divovskih kukaca s drugog planeta. “Starship Troopers” je remek-djelo akcijskog ZF-a, ali prije svega moderni klasik političke satire. Gotovo je nevjerojatno da su ga optuživali za promoviranje fašizma i šutali kao poremećenu reklamu seksepilnosti radikalnog militarizma, fetiš verziju “Top Guna”.