Još je jedno rukometno prvenstvo pred nama, a Maja Oštro Flis opet je dio ekipe koja ga prati. Rukomet na RTL-u jedan joj je od dražih projekata. Ove godine u studiju u Zagrebu od 13. siječnja gledat ćemo emisiju "Vrijeme je za rukomet" s Markom Vargekom i njegovim gostima. Utakmice će komentirati dvojac Filip Brkić i Nikša Kaleb, a iz Mađarske će se javljati Ines Goda i Maja. Idu dan po dan i nadaju se da im pandemija neće poremetiti planove.
Volim to raditi, super su svi igrači, kao i stručni stožer. Uvijek ih hvalimo, ali stvarno su susretljivi. Neka tako ostane i ovo prvenstvo. Napokon su se i navijači vratili na tribine, što me iznimno veseli.
Sigurno je bilo dosta anegdota, zgoda… što pamtite?
Stepančićevo sviranje na sintesajzeru, priču s navijačima koji prate reprezentaciju gdje god i kad god igrali, ali i ljudsku toplinu, dobrotu i srčanost, primjerice roditelja Igora Karačića, koji ponosno prate svaku njegovu utakmicu. Super su mi bili i takozvani behind the scenes prilozi sa stožerom, fizioterapeutom i slično.
Radim taj 'infotainment', što su vijesti informativnog sadržaja s dozom zabave. Kultura, showbiz, pa čak i sport - izvan nekoga kalupa. Tako da bi to bilo otprilike to. Radila sam kraljevsko vjenčanje, ali i drugu stranu boksa, primjerice kada je Filip Hrgović imao meč u Ciboni i Areni. Sve mi je to jednako zanimljivo.
Kako ste proveli Novu godinu?
Mimo svih planova koje smo imali - doček Nove smo suprug i ja proveli - na kauču. Prehlada nas je zadržala doma. Tako da smo bili prisiljeni onako penzionerski ući u 2022.
S kojim željama ste ušli u 2022.?
Samo zdravlje. Za sebe i za sve drage ljude oko mene. Znam da je otrcana želja, ali realno, najbitnija je. Za sve ostalo ću se već nekako potruditi i pobrinuti sama.
Lani ste postala mama. Koliko vam je sinčić promijenio život?
Kao i svim novopečenim roditeljima, i nama se život okrenuo naglavačke. Teško mi je bilo prihvatiti da ne možeš više biti toliko komotan, da je potrebno stalno prilagođavanje, kompromis zbog djeteta. Znala sam to u teoriji i prije, ali kao jedinici mi je bilo to malo teže u praksi primijeniti. Majčinstvo je zahtjevno, ali, nema sumnje, Oliver je moje sve!
Kao prvo, rodila sam sama, bez pratnje, jer u rujnu u Vinogradskoj nije bila dopuštena pratnja na porođaju. Čuvali smo se, cijepili i suprug i ja. Naučili smo se živjeti s koronom, vrtićke izolacije smo već odradili… No i dalje strahujem da se Oliver ne zarazi, ali ako dođe do toga, nadam se da će sve biti u redu. Vjerujem da će proći brzo ova pandemija.
Kaže se da u svakom zlu ima nečeg dobrog. Što ste dobrog izvukli iz pandemije, čemu vas je naučila?
Definitivno mi je potvrdila da se čovjek može na sve naviknuti. Na teži ili lakši način. Samo neka prođe, pa da počnemo normalno živjeti.
Kako ćete se sad odvojiti od Olivera? Dva tjedna bez sina? Možete li zamisliti?
Neće biti lako, nemam još dojam svega toga, ali tata je tu za njega. Za sve ostalo - mobiteli, videoaplikacije će stalno raditi na relaciji Szeged - Zagreb. Uskočit će suprugu i njegova mama, tako da Oli ostaje u dobrim rukama.
Sve se da isplanirati i organizirati. Ponekad bude neplaniranih putovanja, live javljanja ili terena daleko od Zagreba. Nisam ni prva ni zadnja s djetetom i ovim poslom, sve je stvar organizacije. Suprug, svekrva, vrtić - tako vrtimo u krug, kao i svi.
Koliko vas je obitelj promijenila? Koji su sad prioriteti za razliku od vremena kad je na pameti bilo samo druženje s curama?
Pa promijenilo me majčinstvo, bez sumnje. Oli je centar mog svijeta, ali to ne znači da i dalje ne radim stvari koje sam radila prije majčinstva. Istina, rjeđe, ali druženja s prijateljima su mi uvijek bila bitna. Volim ih i vidimo se barem jedanput na tjedan.
Planovi u 2022.? I privatni i poslovni? Želite li još djece?
Želje su samo da budemo bolji jedni prema drugima, da ne hejtamo toliko, da je manje licemjerja. Zdravlje mojih bližnjih, a što se posla tiče - priželjkujem neke nove, dobre intervjue, zanimljive terene. Bit će svega toga, nadam se.