Luke, I am your father, kultna je filmska rečenica po kojoj će svi prepoznati Darth Vadera kojem je glas dao James Earl Jones koji je sinoć preminuo u 93. godini života. Upravo njegov glas obilježio je glumčevu karijeru, a s njime su se upoznali mnogi i to kroz različite filmske naslove. Bilo da se radi o Disneyjevom klasiku 'Kralju lavova' ili impozantnom vokalu Darth Vadera u ranije spomenutoj trilogiji 'Ratovi zvijezda'.
Rođen 1931. u Mississippiju i odrastao u Michiganu, Jones je u djetinjstvu mucao toliko teško da je tvrdio da je jedva govorio prije prve godine srednje škole, gdje mu je recitiranje poezije pomoglo da prevlada tu prepreku. Tada je otključao svoj moćni Basso profondo glas koji je svemu što je rekao dao dojam ozbiljnosti i sofisticiranosti.
No, igrao se s glasom pa je tako glas posudio u jednoj epizodi malenoj Maggie iz svima poznate obitelji Simpson. No, glas je većinu vremena bio njegov alat u arsenalu koji je koristio kako bi oživio scenu koja oduzima dah i podigao uzbuđenje kod gledatelja.
Naravno, Jones nije bio samo njegov glas. Glumac je godinama boravio na kazališnim daskama prije nego se probio na filmsko platno. Debitirao je na Broadwayu 1957. godine, a glumio je u Shakespeareovim klasicima poput 'Othella', 'Hamleta' i 'Kralja Leara', ali i u modernim dramama i komedijama.
Osvojio je tri Tonyja, 1969. za ulogu u predstavi 'The Great White Hope' te 1987. za ulogu u predstavi 'Fences'. Trećeg Tonyja, onog za životno djelo, osvojio je 2017. godine. Osvojio je i dvije Emmy nagrade 1990. i 1991. godine za uloge u serijama 'Heat Wave' i 'Gabriel's Fire', a u nagradama mu se nalazi i Grammy kojeg je osvojio 1977. godine. Počasnu nagradu Akademije osvojio je 2011. godine.
Ovo su neke od najboljih uloga Jamesa Earla Jonesa, prema IndieWireu.
'Komičari' (1967.)
U filmu Petera Glenvillea, temeljenom na istoimenom romanu Grahama Greenea, Jones je imao samo 36 godina, ali je već imao legendarnu kazališnu karijeru i bio je sposoban unijeti ogromnu gravitaciju u ovu ulogu kulturnog kirurga koji je slučajno i vođa pobunjenika boreći se protiv režima 'Papa Doca' Duvaliera na Haitiju.
'The Great White Hope' (1970.)
Besprijekorni majstor, Jones je bio čovjek i s ekrana i s pozornice. Svoju izvedbu u filmu 'The Great White Hope' Howarda Sacklera, koji mu je donio prvog Tonyja 1969., donio je filmskoj publici godinu dana kasnije, a njegova kolegica Jane Alexander također je ponovila svoju ulogu. Zajedno su bili nominirani za Oscara za najboljeg glumca i najbolju glumicu, koristeći scenarij koji je adaptirao dramaturg, a režirao Martin Ritt.
'Claudine' (1974.)
Neosporni Jones šarmira i razara kao Roop Marshall — poletan vodeći čovjek u ponekad bolno zemaljskoj harlemskoj romansi koja je na svoj način dirljiva do kraja. Karizmatični skupljač smeća brzo se zaljubi u samohranu majku šestero djece, ali se brzo podsjeti da sretno zauvijek nije tako lako osvojiti ženu iz Harlema koja živi od socijalne pomoći.
'Ratovi zvijezda' (1977.)
Za plaću od 7000 dolara i samo dva i pol sata rada u kabini za snimanje, James Earl Jones pomogao je stvoriti najvećeg negativca u povijesti filma. Izvanredno je to što nije ni očekivao puno zasluga za ulogu jer je smatrao da je on samo 'specijalni efekt', a ne uloga u filmu.
'Conan Barbarin' (1982.)
James Earl Jones imao je nevjerojatnu sposobnost da neobične zlikovce učini potpuno uvjerljivima. U 'Conan the Barbarian', on glumi Thulsa Dooma, vođu kulta smrti koji obožava zmije, a čija su djela gotovo jednako loša kao perika koju je Jones bio prisiljen staviti.
'Lov na Crveni oktobar' (1990.), 'Patriotske igre' (1992.) i 'Neposredna opasnost' (1994.)
Dok je Jacka Ryana možda najbolje promatrati kao intelektualnog vuka samotnjaka koji prije svih vidi neprijatelja koji dolazi, ovaj CIA-in analitičar koji je postao stručnjak za teren ne bi bio ništa bez vodstva svog šefa, zamjenika direktora CIA-e i viceadmirala Jamesa Greera, kojeg Jones glumi uvjerljivo u sva tri filma u kojima se pojavljuje.