Kao nadnaravni stvorovi koji se hrane ljudskom krvlju, a izgledaju ovako ili onako, prisutni su u predajama gotovo svih kultura svijeta, s time da sam naziv 'vampir', odnosno 'upir', potječe iz slavenske mitologije.
I najstariji je dokumentirani krvopija iz ovih krajeva, iz Istre točnije, Kringe blizu Pazina. U pitanju je Jure Grando koji je navodno 16 godina nakon smrti 1656. maltretirao čitavo selo. Kucao bi na vrata, čime je neizbježno najavljivao smrt, napastovao vlastitu udovicu, ali i ubijao sumještane. Teror je trajao sve dok se skupina od devet hrabrih seljana nije zaputila do njegova groba, otvorila ga, otkrila u savršenom, čak i rumenom stanju, i potom dekapitirala (pošto probijanje kolcem nije uspjelo). Danas u Kringi 'časni egzekutori' imaju spomen-ploču, a na mjestu danas izumrle obitelji Grando je i odmorište.
Vampirska histerija
Sam Jure je, mnogi vjeruju, a ne čuveni Vlad Tepeš, bio inspiracija za kasnije književne vampire, a i za priče po zapadnoj Europi, u kojoj se počinje prijavljivati sve veći broj vampirskih napada (i službeno potvrđivati). Histerija je dosegnula vrhunac 1746., kad je Marija Terezija na teren poslala svoga osobnog liječnika da zaključi kako ova čudovišta ne postoje. Lovci na vampire, inače, u ta su doba bili plaćani po glavi ubijenoga. U svakom slučaju, mada pobijena, ideja o vampirizmu se ukorijenila i prelila na književnost, stvarajući mit koji je danas življi nego ikad prije.
Književni vampiri odmah su se udaljili od rugoba iz predaje, postajući 'civilizirani'. Prvi je o njima pisao njemački pjesnik Heinrich August Ossenfelder 1748., a kasnije i brojna velika imena, Goethe (1797., Korintska nevjesta, zasnovana na grčkoj predaji o djevojci koja iz kršćanske obitelji kojoj je majka zabranila vjenčanje s nekršćanskim mladićem zbog čega se vraća iz groba), potom George Gordon Byron koji prvi 1813. "propisuje" vampirima da se hrane isključivo krvlju.
Upravo Byronov liječnik John William Polidori, navodno po uzoru na samoga književnika, 1819. piše kratki roman 'The Vampyre', o Lordu Ruthvenu koji postaje prototip i današnjih vampira, otmjen, neodoljiv, privlačan, silno inteligentan. Dakako, najveći preokret napravio je kultni roman Brama Stokera iz 1897., 'Dracula', čiji su komercijalni uspjeh i utjecaj danas neizmjerni, a čija je prva 'velika' ekranizacija bio 'Nosferatu' F.W.Murnaua iz 1922.
Neodoljiva rock zvijezda
Ime se moralo promijeniti, kao i sva ostala, jer je Stokerova udovica odbila prodati filmska prava. Zato se prvom 'službenom' filmskom verzijom Drakule smatra ona s Belom Lugoszijem iz 1931., koja mu je ostala najpoznatija u karijeri. Tijekom 1960-ih zamijenio ga je Christopher Lee, čiji će Drakula još desetljećima biti prva asocijacija na vampire. Pojavljuje se i prva 'vampirska sapunica', TV-serija Dark Shadows, u kojoj Barnabas Collins počinje kao odbojni negativac, a završava kao lik koji brižljivo bira svoje žrtve i izaziva sažaljenje.
Kod Anne Rice, s druge strane, koja 1976. piše 'Intervju s vampirom', Lestat je rock-zvijezda kojemu češnjak ne može ništa, a i križ može nositi oko vrata. Ta je prva novela iz Vampirskih kronika dobila i filmsku verziju 1994. u kojoj glume ljepotani Tom Cruies i Brad Pitt. Ne treba zaboraviti ni Antonia Banderasa, koji su navodno svakog dana morali po 30 minuta visiti naopako kako bi im se krv sjurila u glavu.
U tom položaju, naime, žile na licu postanu daleko vidljive pa su Tom i ekipa htjeli šminkerima olakšati posao. Njihova su lica i pojave ujedno postali i svojevrsni modeli za kasnije vampire, poput Angela u slavnoj američkoj seriji 'Buffy, ubojica vampira', koja se prikazivala od 1997. do 2003., pa do sada neprikosnovenog Sumraka, u kojem se s Bellom, u bljedunjavog, ali seksi vampira Edwarda zaljubio praktički cijeli svijet.
Hrvatska verzija Sumraka, 'Mjesec boje krvi', kojeg potpisuju Tina Fras i Boris Rasheta, a kojeg su kritičari prozvali najvećim domaćih tinejdžerskim hitom 21. stoljeća, možete naći na svim kioscima po cijeni od samo 79, 90 kuna u luksuznom izdanju na više od 500 stranica.