Gladno dijete koje je htjelo biti mesar jer “u nji” se svaki dan “jilo meso”. Mladić koji je na Stradunu ugledao djevojku i do kraja za nju čuvao sve nježne riječi svijeta. Prijatelj na kojega bi se svi oslonili kad dođu jutra puna nevolje. Najveća zvijezda kojemu nisu trebale treće traperice jer jedne ima na sebi, a druge su u ormaru. Tako velik, a tako jednostavan. Oliver. Njemu će 7. prosinca pjevati prijatelji u splitskoj Spaladium Areni. Oni bliski, s kojima je živio, koji bi sve dali da je tu. A on je o sebi govorio da je dosadan, smišan i nimalo zanimljiv. Glazbenik koji je iznio najljepše i najtužnije ljubavne stihove. Dva tjedna uoči rođendanskog spektakla “Vridilo je” donosimo 15 nepoznatih priča iz života Olivera Dragojevića.
On vam je bio čovjek velikog i plemenitog srca. Javnost ne zna da je često obilazio domove za napuštenu djecu. Nesebično im je pomagao, a djeca su ga voljela iako, osim jednog albuma, nije imao pjesme za njih. Nije on pjevač kojega djeca vole zbog pjesama. Voljela su ga zbog njega, zbog načina kako se zezao s njima, i to im je bilo zanimljivo, rekla je nedavno Oliverova supruga Vesna Dragojević u jednom intervjuu.
POGLEDAJTE VIDEO:
I uistinu, takav je bio jedan, jedini i neponovljivi Oliver Dragojević. Kad bi se ugasila svjetla reflektora, Oliver bi se zaputio u domove u kojima su ga s nestrpljenjem iščekivala napuštena djeca. U miru i tišini, daleko od medijske pompe, samo bi banuo u SOS Dječje selo Lekenik. Nasmiješen, opušten, istinski sretan, s njima bi se šalio, razgovarao... Pa bi izvadio gitaru koju je uvijek nosio sa sobom i svirao im svoje hitove. Vidjevši ih tako sretne, očarane, razigrane, Oliver je bio još sretniji i ispunjeniji.
Bio je iznimno osjetljiv baš na najmlađe i baš zbog toga posvećivao im je sve raspoloživo vrijeme i pažnju, a oni su mu to vraćali na njemu tako prihvatljiv način.
Oliver Dragojević je bio jako osjetljiv na najmlađe. Ali to nikad nije javno isticao. Poznato je da je često nastupao na humanitarnim koncertima za djecu i potrebite te se na njih uvijek rado odazivao. Ali druženje s napuštenom djecom bilo je nešto što je radio zbog sebe, zbog svoje plemenitosti, zbog svojega karaktera. Zbog toga što je prije svega bio čovjek. Nakon svakog posjeta domu za nezbrinutu djecu, kući u Split vraćao bi se puna srca. Jer im je srce i dao u tim druženjima. Nisu postojali ti šoldi koji bi mu više značili od iskrenih dječjih osmijeha kojima su nahranili njegovu dušu. Oliver je 2016. godine na druženje s djecom u SOS Dječje selo Lekenik poveo i Gibonnija. Tad su im poklonili 50.000 kuna od humanitarne prodaje njihova zajedničkog albuma “Familija.” Sami. Bez medija.
Samo oni, presretna djeca, njihovi najvjerniji prijatelji i obožavatelji. Svirali su im i pjevali, ne ograničavajući se vremenom. Bez ikakvog inputa sa strane, sami od sebe poželjeli su i poklonili im privatan, intiman koncert. Uz tek nekoliko pripremljenih dječjih pjesama, djeci su otpjevali i svoje hitove. Dirnuta i razdragana djeca zahvalila su dvojici glazbenika prigodnim programom koji su za njh sama pripremila. Uz dva isječka iz predstava Dramske skupne “Malo kazalište bajki” i malih virtuoza na violinama, mlade plesačice izvele su plesnu točku na jednu od njihovih pjesama s albuma “Familija”, što je Gibu i Olivera posebno ganulo.
Oliver je prije 17 godina nastupio i u kaštelanskoj podružnici Dječjeg doma Maestral. Oduševljeni zbog pjevanja, dobre zafrkancije i druženja, djeca su Oliveru zahvalila mnoštvom crteža. Osim crteža, Oliver je za nesebičnu ljubav koju je dijelio dobio i mnoštvo zahvalnica koje će, njemu u čast, vjerojatno biti izložene u muzeju. Koliko je ovaj neponovljivi glazbenik imao veliko srce najbolje dočaravaju njegove izjave i stavovi o domjencima. Nikad ih nije preferirao, uvijek je isticao kako bi bilo bolje da se sve to izobilje sa stola pokloni potrebitima. Oliver je bio socijalno osjetljiv, a kako je ispričao u jednom od intervjua, imao je “siromašno i strašno lipo djetinjstvo”.
- Otac je bija lučki pilot u kapetaniji u Splitu, a mama čistačica u jednoj vojnoj ustanovi u Banovini. Oni su radili, nisu mogli bit tamo i vamo pa smo brat i ja podilili posal. Dok su mater i otac radili, brat i ja smo živili sami, on je kuva, a ja san čistija kuću. To smo počeli od svojeg ranog djetinjstva, negdi od pete, šeste godine - ispričao je jednom Oliver.
I njegova supruga istaknut će kako je Oliver bio čovjek velikog i plemenitog srca. Jedna od fotografija iz obiteljskog albuma Dragojevićevih prikazuje Olivera kako se druži s najmlađim obožavateljima u jednom dječjem domu prije nekoliko desetljeća. Oliver je dio djetinjstva proveo baš u Vrlici kraj Knina, kamo su ga poslali njegovi roditelji jer je bio slabašan i mršav.
- Ja san rođen u Splitu, brat Aljoša u Veloj Luci, stariji je dvi godine. Didu od matere nisan upozna, umra je mlad, pa je s makine i dobija neku sučiju, tako su onda govorili, a baba Margarita je živila dugo, devedeset godina, nju san upozna. Od oca didu san upozna kad se vratija iz Australije, on je bija u Australiju dvajs godina, a baba je bila ode. A čin završi škola, u Velu Luku bi se našli svi, tete, barbe, dica, bila je to invazija na otok. Uvik smo stali u jednoga barbe, i to svi, svi, tako da je to bila jedna veselica, Nova godina svako lito. A to je bilo lipo, po meni, to je bilo ljudski, pošteno. Bilo je humora, plača, svađe, to je sve život, oni pravi život. Niko nije bira ništa, šta je bilo, bilo je i to je to, bili smo zato - mršavi. Ha, ha, ha... Zato san kao dite bija na dohranjivanju u Vrliku, ima san toliko malo kila da su me uzeli tamo. Kad san se vratija, bija san isto tako mršav, samo su me oni ljudi iz Vrlike za poć doma napunili jaja, kokoša, sira, govorili su da smo siromašna dica, gladna. Onda bi doša doma i kako san po naravi dosta skroman, nisan to čak ni ija, nego san podilija - rekao je svojedobno u jednom intervjuu Oliver.
POGLEDAJTE VIDEO: