"Oni su mali, ali su veliki, odnosno hoću reći, nisu više mali, ali su dovoljno veliki da ne budu mali", poznata je rečenica nekad popularne serije "Smogovci" koja odlično opisuje veseli istarski cover bend Night Express. Šesteročlani muški bend "žari i pali" još od 2006. godine, a iza sebe imaju bogato koncertno iskustvo s više od 100 odsviranih koncerata godišnje. Za sebe kažu da su totalni zafrkanti, zaljubljenici u razne glazbene žanrove, prijatelji prije svega i uigrani tim, zbog kojeg imaju hrpu poziva za svirke sa svih strana. Na pitanje tko je "gazda" u bendu, u glas kažu svi!
Kod Night Expressa sve su karte otvorene i tko ih želi bolje upoznati može samo otići na njihovu službenu stranicu pa će doznati da su oni "blizanci", "strijelci", "škorpioni", "bikovi"', "djevice", "rakovi", da su kao mali htjeli biti veliki ili vatrogasci, ninje, tajni agenti i ptice, da većina članova najviše gušta u pizzama i kebabima, a preferiraju brinete i plavuše ili obje. Da trebaju živu maskotu za bend zna se da bi to bio pas, ali i da iznimka čini pravilo pa bi Nori ubacio jednu "noru" mačku. Za svoje fanove ogole dušu, a bolje polovice ako zaborave što ih veseli, koje su im najdraže boje, bendovi, ića, pića ili blagdani, ne trebaju strahovati jer su stavili crno na narančasto i preko jednog klika.
Svi oni pjevaju, svi su prateći vokali i gotovo svi, pored zahtjevnih koncerata, učenja novih pjesama i sviranja na pozornici i po nekoliko sati u komadu, imaju druge poslove. Loris Zupanc (bubnjar) radi i kao fotograf na eventima, Dejan Damijanić (gitara) vodi produkcijski studio, Zlatko Deltin (klavijaturist) kaže da je domaćica, Loris Quargnal (truba) projektira brodove, Zoran Vujić (saksofon) ekonomist je koji "radi s mesom", a Norman Brunjak (bas gitara) inženjer je strojarstva.
'Prvo za sebe, onda za raju'
- Sviramo najviše za sebe, a potom i za 'raju' koja je ispred bine. Sviramo sve od funka, rock&rolla, bluesa pa do domaće glazbe, ma zapravo sve osim cajki. Odgojeni smo s dobrom glazbom i zato je tako. Trećina naših gaža su svadbe, trećina privatne fešte, a ostatak su turističke fešte. Ono što mi ne volimo nećemo svirati - jasni su dečki.
- Ako netko naruči neku pjesmu koju ne volimo, pokušamo mu diplomatski ponuditi drugu, koja je bolja - dodaju kroz smijeh.
Kažu da kod Istrijana najviše "pale" slavonske i bosanske pjesme, poput poznatih hitova Halida Bešlića ili Harisa Džinovića, koje vesela šestorka s guštom odsvira. Jer su, kažu, kvalitetne. Na pitanje zašto nemaju ni jednu članicu benda, u šali kažu da se "pokušavaju prodati kao boy bend". Kad se njih zove na gažu, zabava je zajamčena, a nerijetko sviraju satima, bez prestanka.
- Vjenčanja su jedna priča, kongresi druga, a svirke uživo treća priča. U prosjeku je to tri sata svirke, a koliko pjesama odsviramo, ni mi ne znamo broj - kaže Loris Zupanc.
Neki od njih su roditelji, a neki tu ulogu još čekaju.
- Teško je biti s nekim iz Night Expressa jer nema zajedničkih dočeka Nove godine, blagdana, proslava 1. maja i drugih praznika, jer su nam ti dani rezervirani za svirku. Ovakav način života iziskuje puno odricanja. Ali što ćemo kad to volimo i to jesmo. Naše bolje polovice upoznale su nas u bendu, pa je zapravo logično da su navikle na takav način života - iskreno će dečki.
Night Express na početku su vidjeli kao bend koji će svirati na bikerskim susretima.
'Vlak' je krenuo 2006.
- Kad je sve počinjalo davne 2006. godine, svi smo imali još po jedan bend. Htjeli smo u početku napraviti neki bend koji će svirati po biker festivalima, a nakon prve gaže nam je prišao neki lik i rekao da ćemo mu svirati na vjenčanju. I tad smo polako širili repertoar, pa osim rokerskog sviramo i Stavrosa, Zečića, i sve što se zapravo traži na feštama - priznali su dečki. Uglas kažu da se već dobro znaju svi organizirati da posao zbog brojnih gaža ne pati, a Zupanc koji radi i kao fotograf nerijetko svira na vjenčanju koje istovremeno i fotografira jer je angažiran u dvostrukoj ulozi. Bubnjarske palice tad mijenja za objektive i juri hvatati životne kadrove koji će mladencima ostati zauvijek za uspomenu.
- Nije mi to teško ni naporno. Štoviše, rekao bih da je zabavno i izazovno - rekao je Zupanc. Danas imaju ekipu koja za njih slaže instrumente prije gaže, jedan drugome ulijeću na tonskoj probi (ako su zapeli na poslu pa ne stignu), a svaki član benda do 20 sati odradi svoje svakodnevne poslovne obaveze, nakon kojih nastupa Night Express. Unatoč jakom tempu kažu da nikad nisu toliko umorni od svakodnevnih poslova i obaveza da ne naprave pravi dernek na bilo kojoj pozornici. Nakon njihova višesatnog koncerta danima se priča o tome. Koliko su dobro uigrani i koliko se dobro poznaju govori činjenica da proba pred koncert nemaju, nego im je za to potrebna tek tonska proba. Broj pjesama koje znaju odsvirati ni sami ne znaju. Kažu da ih je nebrojeno puno.
Svirali sa zvijezdama
- Oni koji nas prvi put čuju kako sviramo su oduševljeni, oni koji nas čuju više puta kažu 'a u p.... materinu, opet ovi koji iskaču iz paštete', a mi se realno nadamo da nas publika generalno voli. Najviše publike, oko 10.000 ljudi, imali smo na jednom dočeku Nove godine u podne u Samoboru, a najdulje koliko smo svirali u komadu je više od pet sati - opisuju dosadašnje bendovske rekorde.
Nema s kime se od etabliranih pjevača i bendova nisu popeli na stage.
- Dosad smo svirali na koncertima sa Željkom Joksimovićem, Draženom Zečićem, Mladenom Grdovićem, Severinom, Jasminom Stavrosom, Damirom Urbanom, LET 3... - nabrajaju u dahu glazbene kolege kojima su gostovali na koncertima.
Svadbe su priča za sebe, a dečki se šale kako uz njihove melodije ljubav traje i traje.
- Kome sviramo na vjenčanju, taj se ne razvodi. Prije smo davali garanciju pet godina, a danas je to godinu dana - našalila su se dva Lorisa.
Ističu kako je sve lakše raditi u životu ako je ekipa dobra i ako se sve dobro posloži. A da su pravi prijatelji koji se poznaju "u dušu", govori činjenica da jedan drugome doslovce završavaju rečenice nakon postavljenog pitanja. Priznaju da među njima katkad ima trzavica, ali to je sve malo i nije vrijedno spomena. Dogodovština u glazbenoj karijeri pamte nebrojeno, a jedna od posebnijih je kad su krenuli na svirku u inozemstvo. Po putu im se dogodio peh s prijevoznim sredstvom.
- Krenuli smo na gažu u Grčku, na apsolventsko putovanje organizirano od strane jedne riječke agencije. Trebali smo svirati u jednom klubu. Vozili smo se kombijem. U jednom zabačenom selu probušio nam se filter od ulja. Kaos. Ulje je iscurilo. Jedan dobri čovjek iz sela nas je sa svojim osobnim vozilom vukao do trajekta, gdje se trebalo nastaviti putovanje do odredišta. Tamo smo nekako uspjeli ubaciti ulje u vozilo i dovući se do gaže. Problem je bio što su drugi bendovi koji su trebali tamo svirati ovisili o nama. Bez nas i naših instrumenata ne bi bilo svirke uopće jer su na njima svi trebali svirati. Dakle, debakl. Propao bi cijeli plan da smo ostali u nekom zabačenom selu u Grčkoj i da nismo došli na svirku - prisjetio se Zupanc.
S tom riječkom agencijom, dodaje, puno su svirali u inozemstvu na apsolventskim putovanjima tematskog karaktera poput "Toga party", gdje su svi morali biti u bijelom, ili "Red party", gdje su uzvanici morali nositi crveno...
Najluđe apsolventske zabave
- Uvijek je to odlična atmosfera. I jako je zanimljivo vidjeti na tim apsolventskim putovanjima doktore, pravnike... u zadnjoj fazi života kad su završili sa svim ispitima i kad se opuste, pa to bude totalni party ludila. Volimo svoj posao jer to nije zapravo posao, to je ljubav. To je glazba koja spaja i koja ne poznaje granice. A još kad vidiš da svi skaču, plešu i zabavljaju se na pjesme koje izvodimo, srce nam je puno - rekli su članovi benda.
Dodaju i da im je jako zanimljivo što uvijek, ali baš uvijek na raznim feštama ljudi traže upravo ono što su netom prije odsvirali ili dulje svirali.
- Primjerice, sviramo sat vremena bez prestanka polku ili valcer, i onda 'prelomimo' s nekom urbanijom pjesmom, čisto da ne bude dosadno. I onda ti dođe čovjek i pita: 'Što biste mogli sad napokon odsvirati, neku polku ili valcer?'. I to nas uvijek nevjerojatno nasmije - ispričali su dečki.
Ipak, priznaju da je domaća publika najzahvalnija i da upravo njima najviše sviraju.
- Mi smo potkožni Balkanci i nema nam pomoći po tom pitanju. Napravili smo i nekoliko vlastitih pjesama, a prvi je bio 'Do kraja života', nakon čega je uslijedilo još nekoliko singlova, pa i božićnih - kažu nam na kraju razgovora, gdje su se s popodnevne kave žurili na novu svirku u Rijeku.