Ponekad se stvari u životu poslože na poprilično zanimljiv način. To je svakako bila situacija s dvojicom mladića koji su uspjeli iskoristiti slabo poznatu inicijativu američke vlade i zaraditi više od 300 milijuna dolara. Što je najbolje, za sve što su učinili im nije trebalo puno truda, već prvo i osnovno bahatosti i sreće. Ovo je njihova priča.
Rane godine
Packouz i Diveroli susreli su se u najvećoj ortodoksnoj sinagogi u Miami Beachu, Beth Israel Congregation. David Packouz bio je stariji četiri godine od svojeg novog prijatelja, sramežljivi klinac s jarmulkom na glavi i košuljom van hlača. Njegov prijatelj Efraim Diveroli bio mu je suprotnost. Klaun u razredu, brbljav, bez straha. Nakon škole, par bi se glupirao na plaži s prijateljima, pušio marihuanu i tražio naredno uzbuđenje.
Priča o Davidu Packouzu i Efraimu Diveroliu
Sve to je prestalo jednom kada su Packouzovi roditelji odlučili da je takvo ponašanje prevršilo svaku mjeru te su ga poslali u Izrael, u posebnu školu za odvikavanje od droge. Ali kako je sam Packouz izjavio, tek tamo je krenulo pravo drogiranje.
- Uzimao sam LSD pokraj Mrtvog mora. Bilo je to transcendentalno iskustvo - rekao je Packouz.
Na povratku kući, bez novca i s nikakvim obrazovanjem, Packouz je pokušao studirati. Ali niti to nije išlo, pa se nakon dva semestra studija bacio na izučavanje masaže jer mu se činilo da bi tako mogao neke novce zaraditi. Cijelo to vrijeme imao je snove o glazbenoj industriji te je pisao tjeskobne rock balade u nadi da će ga netko otkriti. Ali, premda je bio i pametan i ambiciozan, nije imao nikakve ideje čime bi se stvarno bavio.
Za to je vrijeme Efraim Diveroli planirao i kalkulirao, jer je cijeli život znao točno što će mu posao biti - trgovac oružjem. Otac mu je prodavao oružje i pancirne jakne policijskim snagama, njegov ujak se bavio prodajom raznih pištolja i revolvera šerifima i policajcima. Već sa četrnaest godina izbačen je iz škole te se okrenu svojem ujaku, u Los Angelesu.
Kao šegrt je tamo uživao. Već sa 16 godina je putovao zemljom, prodajući oružje koje je toliko volio. Volio je pucati iz njega, volio ga je prodavati i pričati o njemu. Nije bio ničega vezanog za oružje što mu je smetalo. Čak bismo mogli reći da mu je amoralnost i intriga vezana za industriju oružja odgovarala. No s 18 godina, vratio se u Miami nakon svađe s ujakom.
Srećom, njegov otac mu je prepustio malenu tvrtku, AEY inc., koju je Diveroli odmah naumio učiniti velikom. Plan mu je bio jednostavan, ali brilijantan. Dok je većina kompanija rasla tako što je privlačila više kupaca, Diveroli je shvatio da u svojem poslu može uspjeti čak i ako privuče samo jednog, ali bitnog kupca.
Kako je rano shvatio, niti jedno ministarstvo ili organizacija unutar SAD ne troši toliko novaca koliko ga troši Ministarstvo obrane (Department of Defense, DoD, op.a). A kako je po zakonu svaka narudžba morala biti javna, Diveroli je vidio mjesto gdje bi mogao uskočiti. Naime, on je smio davati ponude, ali nije morao proizvesti apsolutno ništa. Sve čime se mladi Efraim namjeravao baviti jest pametno kupovanje i preprodavanje. Tako da čak i kada bi samo promile uspio za sebe uzeti, Efraim Diveroli bi uspio zaraditi milijune.
No njegov plan nije stao na tome. Diveroli je želio biti najveći preprodavač oružja na svijetu.
Početak avanture
Ubrzo je shvatio na koji način može dobiti bolje ugovore koje je Ministarstvo obrane javno objavljivalo. Premda se svatko smio i mogao natjecati za poslove koji su bili oglašavani, kvalitetniji poslovi su zahtijevali da tvrtka ima 'kredibilitet'.
Efraim je ispravno zaključio da ako obavi uspješno veliki broj malenih transakcija, nitko neće obraćati pažnju na njihovu važnost već će gledati isključivo kako je u pitanju netko tko je pouzdan. Na taj je način Diveroli brzo stekao dobro ime, dok su financije tekle od prijatelja njegovog oca, Mormona Ralpha Merrilla, proizvođača strojnica iz Utaha.
I ubrzo je plan ostvaren - Efraim Diveroli i AEY inc. dobili su kredibilitet i što je još bitnije, novac.
Partneri
Bili su najbolji prijatelji u srednjoj školi, a zatim su izgubili kontakt, što se zapravo vrlo često događa. A kada su se ponovno sreli na sprovodu zajedničkog prijatelja, nanovo su se zbližili. David je jedva zarađivao za život kao maser, ali smatrao je kako napokon ima odličnu ideju - prodaju plahti umirovljeničkim domovima u Miamiju. Efraim je također u prodaji, ali tu je njihovim sličnostima bio kraj.
Dok je David imao stan prepun kutija neprodanih plahti i neplaćenih računa, Efraim je imao prepun bankovni račun zahvaljujući FedBizOpps, stranici američke vlade za različite vojne natječaje. Kada je Efraim pozvao Davida da se upusti s njim u zajednički posao, Packouz je ipak trebao malo uvjeravanja.
- Čovječe, imam toliko posla i treba mi partner. Posao je super, ali mi treba netko tko će uskočiti i sa mnom dizati lovu - rekao je Diveroli.
Jasno, premda je znao da je Diveroli imućan, Packouz je odmah bio skeptičan. Na pitanje da kaže koliko novaca stvarno ima, Diveroli je isprva bio povučen, no onda je shvatio da je to jedini način kako će uvjeriti Davida da pristane.
- Ej, reći ću ti. Ali samo kako bih te nadahnuo, ne zato što se hvalim. Imam 1.8 milijuna dolara u gotovini - izjavio je Efraim.
Sve što je Packouz na to mogao dodati bilo je - Čovječe...
Rutina
Packouz je krenuo raditi s Diverolijem u studenom 2005. godine. Dobio je titulu izvršnog voditelja kupaca a radio je na proviziju. No 'pravi bonusi' su bili način na koji su mladci radili.
Iz svojeg unajmljenog stana na Miami Beachu bi Diveroli i Packouz satima i satima prelistavali oglase na vladinim stranicama. Kako su i sami rekli, sjedili bi jedan nasuprot drugoga, s kompjuterima na običnom stolu, okruženi raznim vladinim ugovorima i brdima marihuane.
Posao im je ubrzo postao prava rutina - buđenje, pušenje, trgovina. I premda su isprva slabije zarađivali, njihova predanost poslu, i praktički sedmodnevni radni tjedan im je ubrzo doveo prve uspjehe.
Prvi uspjesi i pohlepa
Packouz je u tom dvojcu bio onaj koji je dobivao pravo obrazovanje. Diveroli je ipak bio talent, s nekoliko godina iskustva više od Davida.
To iskustvo je Diveroliju omogućilo da dobije ugovor putem kojeg bi se kolumbijskoj vojsci dostavila pošiljka visoko kvalitetnih pušaka FN Herstal. No kako je i Packouz svjedočio, Diveroli nikada nije bio zadovoljen, uvijek mu je trebalo više. Tako da je uspio uvjeriti Ministarstvo da umjesto visoko kvalitetnog belgijskog oružja Kolumbijcima dostavi jeftine korejske kopije.
Slično je učinio i s dostavom kaciga za iračku vojsku, gdje je uspio zamijeniti kvalitetne proizvode nisko kvalitetnim kineskim duplikatima. I jedan i drugi projekt donijeli su mu dvostruko više novca nego što je isprva bilo namijenjeno, a Diveroli s time nije imao nikakvog problema.
Na kraju krajeva, pričao je, vojska nije kupovala to oružje za Amerikance. Po njegovom mišljenju, ti korisnici su stranci, a koga je za njih briga?
A kada je tog proljeća 2006. godine u Nepalu izbila velika pobuna, Diveroli je svim silama pokušavao dostaviti gomilu teškog naoružanja nepalskom kralju. Teške strojnice, jurišni helikopteri, razna municija.
- Efraim je to zvao projektom 'Spasimo kralja', ali nije ga bila briga za kralja. Novac je bilo jedino o čemu je pričao, doslovno. Bilo što bi za novac učinio - konstatirao je Packouz.
Početak kraja
A 28. srpnja, nakon što je na fbo.gov objavljen dugačak i kompliciran dokument, naizgled o nabavi malene količine oružja za Afganistan, momcima se upalila lampica.
Samo nekoliko minuta nakon što je posao objavljen, Diveroli ga je primijetio te je nazvao svojeg partnera.
- Imam savršen ugovor za nas. Golem je, veći od ičega što smo prije napravili - izbrbljao je Efraim. I bio je to početak kraja.
Što se dalje događalo i kako su ova dvojica završila pogledajte u humorističnoj drami „Psi rata“, koji je nastao na temelju ove nevjerojatne istinite priče. Režiju potpisuje originalni Todd Phillips (trilogija Mamurluk), a glume nominiran za Oscara Jonah Hill ('Vuk s Wall Streeta', 'Igra pobjednika') i Miles Teller ('Ritam ludila', trilogija 'Različita').
'Psi rata' prati dvoje prijatelja u ranim dvadesetima (Hill I Teller) koji žive u Miami Beachu tijekom rata u Iraku i koji će iskoristiti slabo poznatu vladinu inicijativu koja omogućuje malim poduzećima da se natječu za ugovore američke vojske. Počeli su skromno, ali uskoro zarađuju velike svote i žive na visokoj nozi. Međutim, upuste se u nešto što je za njih preopasno - projekt naoružavanja afganistanske vojske, vrijedan 300 milijuna dolara, koji ih poveže s nekim vrlo sumnjivim ljudima, uključujući i iz američke vlade.
U filmu također glume Ana de Armas ('Kuc kuc') i Bradley Cooper ('Američki snajper', 'Mamurluk', 'U dobru i zlu'). Film u naša kina dolazi u četvrtak, 01. rujna.