Bolje mi je. Pogodili su terapiju. Bila je malo agresivnija, s više zračenja i više kemoterapija. Tako da su uspjeli. Zasad su ostale samo neke nuspojave, ali za njih ćemo vidjeti kad ponovimo pretrage za dva mjeseca, kaže nam Nenad Cvetko (51), glumac Dramskog kazališta Gavella. Foto: Petar Samuel Cvetko Kako nam je ranije otkrio, prošlog ljeta je slučajno otkrio kvržicu na vratu, a u jednom trenutku ostao je bez glasa. Na jesen su mu dijagnosticirali karcinom glave i vrata. Nenad je tad, kao i danas, naoružan optimizmom i uvijek spreman za šalu na vlastiti račun.

- Najgore je prošlo. Svi smo očekivali još koju operaciju, ali do nje zbog terapije nije došlo. Liječnički konzilij u kojem je bio i patolog zaključio je da operacija nije potrebna. To je bio više nego dobar znak - smije se Cvetko.

ŽIVOTNA BORBA Glumac Nenad Cvetko: 'Napipao sam kvržicu na vratu i izgubio glas. Otkrili su da imam rak...'

Kako kaže, od silnog zračenja ostala su mu neka zadebljanja, neki limfni čvorovi i neke otekline koje se mogu povući kroz mjesec, dva ili godinu, dvije, a neke mogu ostati trajne. Pitali smo ga kako se osjeća nakon dobrih vijesti, a kao glumac s uspješnom karijerom duljom od 30 godina svoje liječenje je usporedio s pripremama za predstavu i na kraju sa samom premijerom.

- To vam je poput završetka premijere. Tad ti radi adrenalin, a kad se to sve završi, onda si užasno iscrpljen psihički i fizički. To vam je kao kad radite tri mjeseca predstavu i najedanput dođe premijera i ti se odjednom samo nađeš u jednom zrakopraznom prostoru. I kaj sad? Sad moraš čekati jer ne možeš odmah dobiti potvrdu da je sve u redu, treba proći mjesec i pol dok ne dobiješ nalaze - objašnjava Cvetko pa nastavlja:

- U vrijeme kad sam morao crpiti energiju koju nisam imao, pao sam na 35 kilograma. Efekti zračenja i kemoterapije još djeluju. Čak i sad, nakon tri mjeseca, oni još nisu procesuirani u mojem organizmu. U principu, da kucnem o drvo, sve je ostalo sama pozitiva. Foto: Privatni album Kako kaže, prije COVID-19 pacijenti kao što je on mogli su ostati u bolnici pa bi ih hranili na iglu, ali zbog specifičnosti raka, u kojem te zrače direktno u grlo, zapravo u vrat, Cvetku je cijela usna šupljina bila spaljena.

- I zubi su još truli. Jednostavno, nisam mogao jesti. Ali sam izdržao cijeli proces, da imam 12 i pol godina dobio bih od doktora nekakvu zlatnu značku za izdržljivost - smije se Cvetko.

Od prosinca je imao još jednu kemoterapiju, a sve ukupno je prošao tri.

- 35 zračenja i tri kemoterapije. Sve sam to prošao samo s jednim danom odmora - ponosno kaže Cvetko, koji je zahvalan cijelom zdravstvenom timu s Rebra.

- Moram zaista pohvaliti profesora Hercega, koji je napravio odličan posao. Kao i cijeli njegov tim. Kompletno osoblje, sestre, tehničari... Oni rade tako profesionalno s obzirom na uvjete. Misliš si da si se vratio jedno 20 godina unazad kad vidiš u kojim uvjetima rade. Oni daju maksimum od onoga što je njima dostupno i koliko ih ima. Tamo sam došao sam, bez preporuka i veza. Puno im hvala. Kratko vrijeme je Cvetko proveo na bolovanju. U vrijeme zračenja nije mogao igrati predstavu ‘’Obavezan smjer’’ te ga je zamijenila kolegica Tara Rosandić. Glumac je neizmjerno zahvalan, prije svega na velikoj podršci 'Male familije' i kolega iz Gavelle i ostalih kazališta.

Njegovo matično kazalište je i dalje u procesu restauracije pa njihove izvedbe ovise o slobodnim terminima koje imaju razni Centri za kulturu.

- Tako da nismo puno ni igrali. Ja sam se polako vratio na scenu, odigrao sam ‘Kako je prošao rat na mom otoku’, a prošli tjedan smo igrali ‘Posjet stare dame’. Nasreću, dvorane u kojima jesmo moj glas može pokriti iako još nije u punoj snazi. Malo je promukao, ali odigrao sam predstavu. Malo mi je fizički naporno jer nisam dosegnuo neku svoju minimalnu snagu zato što oporavak ide sporo - priča Cvetko. Iza njega su dva mjeseca zračenja i kemoterapija, koji iscrpljuju organizam do maksimalnih granica izdrživosti. Cvetko je i dalje na terapiji, a rado se hrani organskom hrana iz Gardena, gdje uzima i lijekove. 

- Vrlo često ljudi odustaju jer ne mogu to fizički izdržati, krvna slika im to ne dopušta. Ja sam sitan, ali živahan. Sitan, ali dinamitan - šali se Nenad pa nastavlja:

- Nisam htio odustati, volim kad nešto počnem da to i završim. Bez odgoda. Ako imaš jaku motivaciju, kao što sam imao ja - svog sina, Petra Samuela. Osim toga i taj posao koji obožavam, bez kojeg ne znam što bih u životu radio. To je moj život. Moja mala obitelj i gluma. To je više nego dovoljan motiv da stisneš zdrave zube i guraš dalje. Nisi ni prvi ni zadnji. Niti je meni najteže, bilo je puno gorih situacija koje sam sreo tamo, a da su ljudi bili puno vedriji i veseliji od mene. Kad se jednom nađeš u takvom društvu, vidiš da je to sastavni dio života. Ne postavljaš si pitanja: ‘Zašto ja, a ne netko drugi?’, tako je valjda trebalo biti. Možda sam ja primio neku tuđu bol i bolje prošao.