To je to što me zanima!

Nebojša Slijepčević za 24sata o Zlatnoj palmi: 'Filma ne bi bilo bez podrške obitelji Buzov...'

Herojsko djelo umirovljenog oficira JNA Tome Buzova iz Kaštela bilo je inspiracija za Slijepčevićev Zlatnom palmom nagrađen film 'Čovjek koji nije mogao šutjeti'
Vidi originalni članak

Malo sam mamuran jer smo slavili do dugo u noć, kao što i treba, uz smijeh nam je rekao redatelj Nebojša Slijepčević. Iza njega je povijesna trijumfalna večer, njegov film ''Čovjek koji nije mogao šutjeti'' osvojio je Zlatnu palmu za najbolji kratkometražni film na 77. izdanju Filmskog festivala u Cannesu.

Ovaj sadržaj dostupan je samo 24sata PLUS+ korisnicima na portalu

Neometano uživanje u 24sata sadržaju i brojne pogodnosti dostupne su na originalnom članku.
Idi na 24sata

Komentari 11

  • zpetak 27.05.2024.

    Lijepo, jedva čekam neki novi film, neki o nekom stradalništvu, bilo kakvom, može biti i kratak.. Bit je kopati po povijesti.. A, ako može, daj Nebojša neki još kraći?!

  • Zgrozen 27.05.2024.

    Heroj, imao je velika muda, a kukavice su ga golorukog ubile. Toliko ih je prestasio rijecima, da su od straha pucali u njega, djubrad cetnicka kukavicka.

  • B.L.Devín 27.05.2024.

    Najtragičnije u svemu tome što je to film o Tomislavu Buzovu, čovjeku u doslovnom smislu u svemu što čovjek mora biti, ali kojeg se ipak ne sjeća  NITKO . Nema ga u dovama za ubijene muslimane, jer jedini od putnika izvedenih 27.02.1993. na stanici u Štrpcima, pa poslije ubijenih nije bio musliman. Bio je Hrvat, Kaštelanin, ubili su ga četnici, ali ne pamte ga ni Hrvatska, ni njegov Kaštel Novi, jer je živio u Beogradu i jer je bio oficir JNA. Ne pamte ga ni Beograd, ni Srbija, iako je bio oficir i išao sinu u njihovu vojsku, ne pamte ga zato što je bio Hrvat, i zato što se suprotstavio srpskom vojniku. Ne pamte ga ni suputnici iz vlaka 671, jer ih je bilo strah i gledali su u pod. Ne pamti ga nijedan preživjeli, jer nikoga nije spasio. Ne pamti ga ni onaj svezak enciklopedije mrtvih pod slovom N. N., jer imao je ime i prezime, znaju mu se i majka i ubojica. Neće ga pamtiti ni slučajni šetači, jer nema ni groba ni znamena. Neće ga, najzad, pamtiti ni kronike besmislenih smrti, jer takvih je previše, a svaka nekome pripada, i sva su pamćenja zauzeta. Kaštelanin Tomislav Buzov naprosto ne pripada ničem, A BIO JE ČOVJEK.

Komentiraj...
Vidi sve komentare