Naravno da sam se i ja osjećao bespomoćnim. Nerijetko. Kako ne? To su faze kad misliš da je teško dalje i da nemaš snage, ali iz toga se čovjek diže. Tu se i vidi ljudska snaga jer na muci se poznaju junaci. Bespomoćnost nas čini jačim jer tad iz sebe izvlačiš sve sile da se uzdigneš i nastaviš dalje, govorio je Nebojša Glogovac 2008.
Jednakom sigurnošću, vjerom, Anti Tomiću rekao je: "Ma jeste rak, ali blaži oblik. Ništa strašno". Bio je to posljednji razgovor Tomića s velikim glumcem.
- To se danas liječi za mjesec i pol, dva najkasnije - ponovio je Glogovac i Rajku Grliću pa su se obojica umirila.
Nebojša Glogovac preminuo je 9. veljače 2018. u 49. godini nakon borbe s karcinomom pluća. Regija je ostala bez izuzetnog umjetnika koji je ostavio neizbrisiv trag u svijetu filma, televizije i kazališta. Aleksandar Đuričić objavio je njegovu biografiju "Glogi" u kojoj je prikupio sjećanja njegovih najbližih, njegove Milice, Nikole Đurička, Vojina Ćetkovića, Nikole Pejakovića... Supruga Milica se prisjetila trenutka kad ga je upoznala - trebala je s njim napraviti intervju.
- U meni su se miješali uzbuđenje i strahopoštovanje. Imala sam tremu, onu naivnu. On je bio iznenađujuće pristojan i koncentriran. Čudila sam se, mislila 'tako veliki glumac, a tako neposredan i drag' - rekla je Milica u knjizi i podijelila trenutke veselja kad je bila u drugom stanju s Glogovcem.
- Termin mi je već bio prošao. Trbuh mi je bio toliki da se nismo mogli zagrliti dok smo plesali. Ipak, zagrlio me je nekako sa strane i zapjevao pjesmu Tome Zdravkovića našoj Sunčici, koju smo čekali: 'Evo već je jesen, a tebe još nema, sigurno si negdje novog tatu srela'. Puno smo se smijali zajedno - pričala je Milica.
Zaiskrilo je već na njihovu prvom susretu. Ona je bila jedna od reporterki na projektu "Survivor" i bavila se novinarstvom, ali je često radila i kao organizatorica na snimanjima domaćih filmova i serija. Unatoč kemiji koja se osjećala među njima, dugo su bili samo prijatelji.
- Bilo je jasno da gaje simpatije jedno prema drugom, mnogo jače nego što su one među običnim poznanicima i suradnicima. Bilo je tu nečeg većeg od prijateljstva, mada ni jedno ni drugo nisu dopuštali sebi da o tome razmišljaju jer je Glogovac bio oženjen, a i otac dvoje djece - govorili su bliski im ljudi za srpske medije.
Primjećivalo se da su na setovima razgovarali i više nego što je posao tražio. On tad nije ni razmišljao o razvodu niti je bilo nešto među njima. S vremenom emocije su se razvijale, a Glogovac je imao krizu u braku. Njihova priča krenula je na snimanju filma "Skidanje". On je glumio, a Milica radila kao organizatorica na snimanju. Romansa je trajala godinu dana prije nego što je postalo prilično ozbiljno i prije nego što je glumac odlučio definitivno staviti točku na svoj brak dug skoro dvadeset godina. Glogovac je uvijek s velikom ljubavi govorio o bivšoj supruzi, pa razvod, iskreno, nitko nije očekivao.
- Njegov razvod od Mine nije imao nikakve veze s Milicom. Nakon 18 godina braka više im nije išlo, nije funkcioniralo kako treba. On se dugo lomio razvesti se ili ne. Naposljetku su se oboje složili da je najbolje razići se. Tek potom je njemu i Milici došla Sunčica - govorili su glumci.
Podrazumijevalo se da Milica želi dijete, bila je 13 godina mlađa od Glogovca, ali nije na tome inzistirala niti ga je pritiskala. Čak i da nisu imali dijete, njihova veza i čvrste emocije ne bi bili ugroženi. Međutim, on je htio dijete s Milicom i nakon rođenja Sunčice potvrdio se kao jedan od najboljih očeva.
S prvom suprugom imao je dva sina, Gavrila i Miloša. Svi koji su ga poznavali opisivali su ga kao divnog oca. Uvijek je bio uz svoje sinove. Kad se rodila Sunčica, mislili su da neće imati živaca za malu bebu, no uloga oca sjajno mu je legla. Milici je pomagao oko svega, ništa mu nije bilo teško. Kćerkici je mijenjao pelene, kupao je, hranio...
Uživao je u još jednom očinstvu. Kad god je Milica bila umorna, željela odspavati ili popiti piće s prijateljicama, Nebojša je uskakao. Gavrilo i Miloš prihvatili su Sunčicu kao sestru. Nebojšu Glogovca svi pamte kao vrlo jednostavnog muškarca. Od ljudi nije očekivao nemoguće, prihvaćao ih je sa svim njihovim manama i vrlinama, nije imao velike snove. Na upit kako bi, po njemu, trebala izgledati idealna žena, rekao je: "Kako ja nisam idealan, tako ne očekujem ni savršenu ženu niti ona postoji.
Dobra je ona koja se uklapa u tvoje prednosti i mane, kad jedno drugo ispunjavate i dopunjavate i poput planinara dodajete uže kad zatreba, stvarate zajednicu od ta dva krnja objekta. Svatko od nas je pomalo krnji, ponegdje silno jak, ponegdje slab. Prihvatiti jedno drugo sa svim manama i vrlinama može biti blizu idealnog".
Važno mu je bilo djeci usaditi istinske vrijednosti. Po njemu, često je isticao u svim intervjuima, najvažnije je - biti dobar čovjek.
- Dobrota je prezrena, odnosno obezvrijeđena. Sve te uzvišene i neopipljive vrijednosti ljudskog duha poput hrabrosti, poštenja, bezuvjetnog prijateljstva i ljubavi danas su ismijane i nisu popularne. Važno je samo koliko ste ljudi prevarili. Ako ste prevarili mnogo ljudi i pritom zaradili, onda ste namazani i jako pametni. Time dobivate bodove i nitko vas neće prezreti. Ili, ako dovoljno dugo to radite, čak i oni koji su vas prezreli u početku, pristat će na to da ste uspjeli. Danas su teze zamijenjene i u današnjem sustavu vrijednosti dobrota graniči s glupošću. To je pogubno i zato ćemo platiti danak, a tad ćemo morati da se vratimo pravim vrijednostima jer su jedino one temelj ljudskog postojanja - rekao je svojedobno Glogovac.
Smatrao je da od jurnjave za novcem da bi poplaćali kredite ljudi danas zaboravljaju na djecu, na dušu, na ljubav. Tvrdio je da je to pogubno.
- Duša je sve ono što nas vuče k ljubavi, idealima, dobroti, čovjekoljublju, empatiji. Ljudska duša je neka kozmička sila u nama koja nas čini bližim Bogu i razlikuje nas od životinja i čini višim bićima - govorio je.
Često je glumio u stranim produkcijama, pa je tako i u filmu "Ustav Republike Hrvatske" iz 2016. igrao srednjoškolskog profesora Vjeku Kralja, koji je homoseksualac i oblači se kao žena. Uloga je to za koju je dobio nagrade Međunarodnog udruženja filmskih novinara za najboljega glumca, kao i mnoge druge.
- Napredak ljudske vrste ne predstavlja automobil koji ide brže i tone informacija kojima smo zatrpani. Upravo nam 'Ustav Republike Hrvatske' pokazuje kako se oduprijeti tom besmislu koje je zahvatilo čitav svijet - rekao je Glogovac 2016.
Veliki glumac rodio se u Trebinju 1969. Rano je pokazao sklonost umjetnosti. S mlađom sestrom Bojanom odrastao je uz oca, svećenika Milovana iz Dramiševa i krojačice Milene iz Nevesinja. Rano djetinjstvo proveo je u obiteljskoj kući djeda Gavrila u selu Dramiševo, nedaleko od Nevesinja. S obitelji se preselio u Opovo kad mu je bilo samo sedam godina, a kasnije i u Pančevo, gdje je njegov otac 1977. dobio službu. Odrastanje su pratile razne aktivnosti; paralelno s osnovnom školom, pohađao je i muzičku školu, učio svirati klarinet. Gimnaziju "Uroš Predić" u Pančevu je uspješno završio, a potom je upisao studij psihologije. Paralelno sa psihologijom, radio je u Amaterskom kazalištu "Atelje mladih".
Bio je i član Dječjeg omladinskog dramskog studija Radio Beograda, gdje je gradio temelje buduće profesije. Ipak, ljubav prema glumi bila je jača, pa je 1990. upisao Fakultet dramskih umjetnosti u Beogradu. Put od perspektivnog studenta do proslavljenoga glumačkog virtuoza nije bio samo stvar sreće nego i neizmjernog talenta i predanog rada. Tijekom studija dobio je stipendiju od Jugoslovenskoga dramskog pozorišta, što je bila prekretnica za njegovu buduću karijeru.
Prve korake ka svjetlima reflektora napravio je 1987. u seriji "Bolji život". Uloga školskog prijatelja Slobodana Popadića (Dragan Bjelogrlić) bila je početak njegova uspona na televizijskoj sceni. Skromna, mala, ali uloga koja je obilježila početak nečega velikog. Nakon toga koračao je hrabro u svijet filma. Popularnost Nebojše Glogovca dosegla je vrhunac ulogom u kultnoj TV seriji "Porodično blago". S lakoćom je pronašao mjesto u svijetu glume, osvajajući scenu karizmom i strašću. Uloge su se nizale kao biserni niz, svaka s posebnom notom umjetničkog izraza. Njegova scenska karijera je bila puna raznovrsnosti i dubine.
Dani kad je s prijateljima zbrajao sitniš da plate kavu bili su iza njega. O tim zgodama u biografiji je govorio i Nikola Đuričko.
- Sjećam se da je sve koštalo 960 dinara. Nismo imali ni dinara, nas dvojica 'filmske zvijezde'. Posudili smo novac od Josifa Tatića, koji je sjedio stol do nas - rekao je Đuričko.
Osim glume, Glogovčeve velike strasti bile su jahanje, backgammon i motori. Navijao je za Crvenu zvezdu i čak se kandidirao za člana Skupštine voljenoga kluba na prvim neposrednim izborima 2012. Život mu je bio ispunjen strasti, ljubavi, iskrenošću. Htio je gledati kako njegova Sunčica odrasta, biti rame za plakanje sinovima u njihovim prvim ljubavima. Želio je dugo voljeti svoju Milicu. U svim tim snovima zaustavila ga je bolest. Umjetnički svijet bio je šokiran kad se doznalo za karcinom.
- Napisao sam mu poruku da sam u Beogradu, pitao sam ga je li OK. Stigao mi je odgovor: 'Nije, imam rak pluća'. Sjedio sam skamenjen u hotelskoj sobi i gledao u veliki poster 'Hamleta' na fasadi JDP. Tu sam, sjedeći na rubu kreveta, silno žalio - rekao je jedan od Nebojšinih prijatelja, glumac Nikola Pejaković Kolja.