Gotovo da nema hrvatske televizijske serije u kojoj nije zaigrao glumac Slaven Knezović (45), a mnogi ga pamte kao Miška iz prve hrvatske sapunice “Ville Marie”. Svoju je karijeru, kaže, zacrtao s jedanaest godina kad je još kao dječak odlučio da će biti glumac. Njegov život trenutno je, kaže, u procvatu jer živi ispunjeno i zadovoljno. Za poslovni uspjeh zaslužan je i skladan obiteljski život koji dijeli s dugogodišnjom partnericom, kostimografkinjom i modnom dizajnericom Daliborkom Puž (41). U njihovu zagrebačkom domu, gdje često ugošćuju prijatelje i suradnike, uvijek je puno smijeha. Ipak, najveći osmijeh na Slavenovu licu izaziva pogled na sedmomjesečnu kćerkicu Katju.


- Super je osjećaj biti otac, još kad vam se rodi ovako lijepa djevojčica kao meni... Nestrpljivo sam čekao da dođe na svijet i sad je ona središte mog svijeta - ističe ponosni tata. Slaven već ima punoljetnog sina Filipa i biti tata mu nije nova uloga, ali je, kaže, ovog puta ipak malo drukčije jer se radi o prvoj djevojčici.

'Ponekad mi je neugodno što me svi prepoznaju na ulici'

- Uvijek svi kažu da su djevojčice privrženije očevima, a sinovi majkama. Tako je bilo oduvijek, a bit će i dalje. Moja Katja me osvojila čim sam je dodirnuo, ma čim sam je ugledao. Kad me prvi put pogledala, kao da me prepoznala. Valjda joj je bio poznat moj glas koji je još čula u majčinom trbuhu - ističe Slaven. Dodaje kako je biti roditelj velika odgovornost. Slaven slovi za jednog od najzaposlenijih glumaca koji je u 16 godina karijere ostvario stotinjak uloga u kazalištu, na filmu i televiziji. Svoju uspješnost pripisuje radu, strpljenju, talentu i upornosti.

- Prepoznaju me svugdje. Nekad to ima svojih prednosti i nikad nije naporno. Ali je neugodno, recimo, doći negdje među pet stotina ljudi i svi te gledaju. Svi te znaju, a ti nemaš pojma tko su oni - objašnjava Knezović. Njegovoj partnerici Daliborki reakcije ljudi su simpatične i uglavnom joj ne smeta kad ih ljudi zaustavljaju na ulici. 

'Na prvom nastupu sam bio genijalan i to sad znam'

- Pogotovo se raznježim ako mi priđu umirovljenici ili djeca, ali njoj zasmeta kad nas fotografiraju u gradu dok obavljamo svakodnevne stvari. Ljudi su uglavnom dragi, ljubazni i pristojni, ne pamtim nikakve neugodnosti - kaže glumac.

U životu, otkriva Knezović, uvijek diše punim plućima i ima osjećaj da to ne bi mogao kad bi se zaustavio. Stalna trka mu odgovara i ne može zamisliti da ne radi ništa. Glumačkim poslom se “zarazio” još kao dječak s 11 godina.


- Prvog dana škole napravili smo predstavu koju smo odigrali pred gotovo tisuću učenika i roditelja. To je bio moj prvi nastup i sad kad analiziram to, znam da sam tada odigrao genijalno i osjetio sam povezanost publike s mojim likom - tvrdi Knezović. Već su ga tada svi prozvali glumcem i za njega od tada nije postojala alternativa. Ipak, zbog roditelja je morao upisati Strojarski fakultet u Mostaru. Nakon tri mjeseca shvatio je da ga to ne zanima pa je odustao. U obitelji Knezović svi su umjetnici na svoj način. Sestra Maja je glumica, a Irena je profesor teologije, premda je i ona glumila u amaterskim predstavama. Brat Mario frontmen je grupe Zoster. Slaven će biti sretan ako jednog dana i njegova Katja kaže da će biti glumica, ali ne bi volio da bude sportašica. 


- Jedino ako odluči biti tenisačica ili plivačica, neki od tih ‘ženstvenijih’ sportova. Ne mogu zamisliti da mi kći ide igrati nogomet. Ajde da je sin, pa da se odluči biti nogometaš, ali ovo bi mi stvarno bio poraz. Ili da odluči biti bacačica kladiva.

To bi mi bilo neprihvatljivo - ističe Slaven, koji kaže da je on kao dijete bio vrlo zaigran i živahan.


- Bilo me na sve strane. Bio sam neuhvatljiv i pravi znatiželjko. Sve me zanimalo i sve sam volio probati što već sad kao osobinu prepoznajem i kod Katje. Ipak je ona tatina kći - govori rođeni Mostarac.

'Naučit ću Katju da bude dobra, poštena i pomaže drugima'

Svoju kćer će, kaže, obavezno učiti temeljnim kršćanskim vrijednostima. 
- Učinit ću sve da jednog dana izraste u dobru, poštenu, iskrenu osobu koja pomaže drugima. Želim da nikome ne čini zlo i štetu - tvrdi Slaven. Oko Katjine budućnosti nema nikakvih strahova.

- Trudit ćemo se i Daliborka i ja da budemo što bolji roditelji, da joj osiguramo mirno i ugodno obiteljsko okruženje i omogućimo da raste bezbrižno i sretno. Nastojat ćemo da raste u bezgraničnoj ljubavi, razumijevanju i toleranciji - otkriva glumac. Ipak, priznaje kako je malenu Katju već sada razmazio.

- Ne želim da joj išta nedostaje. Stalno joj ugađamo na razne načine. Čim Katja zaplače, podignem je i mazim. Jednostavno sam slab na nju, ne mogu si pomoći i ne mogu podnijeti njezine suze - kaže ponosni otac. 

Vječiti neženja Grof iz humorističnog serijala “Zauvijek susjedi” svoju romansu s Daliborkom počeo je slučajnim susretom u kafiću zagrebačkog kazališta Gavella. Daliborka je došla s prijateljicom i kad je Slaven s njima počeo razgovarati, bio joj je užasno dosadan. Pitala se kako netko može toliko pričati. Tada nije ni slutila da će s tim brbljavcem 15 godina poslije biti u vezi i imati dijete. Slaven kaže da ga je privukla osobnošću, dobrotom, inteligencijom, otvorenošću, spontanošću i duhovitošću. Iako je Daliborka dizajnerica, glumac kaže da za modu uopće ne mari, a ni ne prati trendove.

- Što se mene tiče, mogli bi svi ljudi šetati u identičnoj odjeći i to u uniformama. Pratim sve što Daliborka radi, podržavam je u svemu, ali moda me ničim ne privlači. Naravno da je koji put pitam za savjet oko odijevanja, ali nikad je ne poslušam jer uvijek napravim po svom - kaže kroz smijeh Slaven. Po njemu je za sretnu i dugotrajnu ljubavnu vezu najvažnije da su partneri opušteni i “svoji” te se ne mijenjaju zbog drugih. 
- Treba biti onakav kakav jesi, bez glumatanja i pretvaranja. Za dobru vezu čovjek se mora prepustiti i nikako ne imati previše očekivanja u odnosu. To je isto kao i kad ulazite u vodu. Ako ste u grču, nastane paranoja i možete se utopiti. Bitno je da se opustiš, prepustiš i uživaš u onome što ti život donosi - tvrdi Slaven, koji se u svoje televizijske i kazališne partnerice nikad nije zaljubljivao. Otkriva da ne postoji glumica s kojom bi volio snimiti ljubavnu ili erotsku scenu.

- Ako izdvojim jednu, ostale bi se mogle uvrijediti što njih nisam naveo - smije se uvijek dobro raspoloženi glumac kojem je dnevni raspored pretrpan obavezama. Često radi po nekoliko projekata odjednom, ali je na to navikao. Nije mu problem zapamtiti tekstove, a ako slučajno zaboravi, i za to ima posebnu tehniku.

- Zbog sigurnosti ih postavim i zalijepim na vidno mjesto dok snimam. Lijepim ih na pod, razne komade namještaja, trosjede i tako usput bacim oko na njih - kaže Slaven, koji trenutačno snima film.

- Za mene je ovo sad zlatni period i odsad pa sljedećih 15 godina bit ću u punoj snazi. Kad ne radim, najčešće se opuštam u šetnji sa svojim curama i psom. Odmaram se pred televizorom ili se družim s prijateljima. Zadnjih desetak dana ustajem već u 4.30 i po cijele dane sam na snimanju. Osim filma ‘Kućni broj 45’, do prije nekoliko dana radio sam s Brankom Ištvančićem kratki film ratne tematike gdje sam stalno pucao iz puške. Toliko me to umorilo da sam jedva čekao da dođem doma i da se odmorim uz svoje djevojke - govori Slaven i dodaje da je sretan čovjek jer je njegov život onakav kakvim ga je zamišljao. 

'Ostvario sam sve svoje snove i ništa ne bih mijenjao'

- Apsolutno sam zadovoljan sa svime što sam do sada postigao, i poslovno i privatno. Dosanjao sam svoj san. Došao sam u Zagreb s 19 godina i maštao o tome da radim punom parom, snimam filmove, serije i da jednog dana imam sretnu obitelj. I sve to sam uspio ostvariti. Da se vratim na početak života, opet bih sve radio da ga proživim isto ovako kako sam ga proveo u 45 godina. Mislim da mi je prolazno vrijeme vrlo dobro. Trenutno se kod mene događa spoj iskustva, znanja i talenta - pohvalio se Knezović. Kad je kod kuće, Daliborki pomaže oko djeteta.

- Što god mogu, napravim. Čuvam Katju, nosam je, ljuljam, zabavljam, uspavljujem da Daliborka može skuhati ručak, oprati veš ili prošetati psa. Dijelimo poslove i kombiniramo zadatke. Pomažem joj oko svega, od kupanja do presvlačenja male. Osim toga, skočim i u šoping, donesem što god treba, teglim stvari iz trgovine tako da je teži dio posla na mojim leđima - govori kroz smijeh. Ipak, kaže da su mu neki kućanski poslovi mrski.

Neispunjena mu je želja neodlazak na svjetsko prvenstvo

- Nisam baš vješt kod peglanja i kuhanja. Zapravo tu sam totalna truba, pa to nikad ne radim. Kad je riječ o usisavanju poda i tepiha, tu je već druga stvar, to nije neka nauka - tvrdi glumac koji se ne boji starenja. Neispunjena želja mu je odlazak na Svjetsko nogometno prvenstvo te put oko svijeta od Kine do Anda na koji bi poveo svoje djevojke.