Obožavali su ga svi – ne samo kolege glumci, nego i publika. Predrag Vušović Pređo, danas bi proslavio 60. rođendan. Nažalost, preminuo je u veljači 2011. godine i hrvatska scena ostala je bez jednog od ponajboljih glumaca.
Rođen je u Kotoru 29. kolovoza 1960., a s 12 godina odigrao je prvu ulogu Toma Sawyera na sceni Malog kazališta Marina Držića u Dubrovniku, gdje je odrastao i završio osnovnu i srednju školu.
POGLEDAJTE VIDEO: Izložba povodom godišnjice smrti
U Zagreb se preselio 1979. godine i ovdje diplomirao glumu na Akademiji dramskih umjetnosti, a onda se vratio u Dubrovnik gdje je do 1996. bio u ansamblu Kazališta Marina Držića, a nakon toga dolazi u zagrebačku 'Gavellu'.
Mnogima će ostati u sjećanju kao čovjek koji je volio izlaske i noćne provode iz čega je mnogo puta crpio inspiraciju za nezaboravne uloge. Postao je zaštitno lice Dubrovačkih ljetnih igara, na kojima je znao nasmijati publiku svojim minijaturama i improvizacijama na pozornici na kojoj je igrao i u 'Dubrovačkoj trilogiji', 'Kafeteriji', kao i tri puta u Držićevom 'Dundu Maroju' u kojem su ga angažirala tri različita redatelja – od Kreše Dolenčića, do Paola Magellija i Ivice Kunčevića. Za ulogu Pometa osvojio je nagradu 'Orlando'.
Kakav je bio Pređo, govori i zgoda iz 2009. godine kad se dan nakon otvaranja Dubrovačkih ljetnih igara u noći 11. srpnja vraćao kući na svom motoru 'Aprilia', s 2 promila alkohola u krvi. Zapeo je za rubni kamen i pao, te završio u bolnici, no dva dana kasnije već je bio na pozornici i igrao u komediji 'Arkulin'.
Obožavao ga je i redatelj Vinko Brešan koji mu je dodijelio uloge u filmovima 'Kako je počeo rat na mom otoku' i 'Maršal'. U 'Gavelli' je odigrao u desetak predstava, a televizijska publika pamti ga iz serija 'Bitange i princeze', 'Naša mala klinika', 'Odmori se, zaslužio si', 'Stipe u gostima' i mnogim drugim. Igrao je i u 40-ak filmova.
U alternativnu povijest Dubrovnika ušla je priča o Pređi i njegovom vjernom Puti – udomljenom psu mješancu koji ga je u stopu pratio tijekom Pređinih druženja po dubrovačkim kafićima. Nakon što je 2011. godine Pređo umro, o Puti je brigu preuzela Pređina sestra Zorica, a Puto je još godinama obilazio sve kafiće i strpljivo čekao da mu se gazda vrati.