Voljeli smo slušati američku i britansku glazbu, čitali smo dosta i došli smo na ideju zašto ne bismo doživjeli iz prve ruke glazbu koja nas je opčinila i koju smo sanjali? Bila nam je želja ispitati teren jer jedno su priče, a drugo je kad sve to skupa doživiš. Tamo smo upoznali i jednu spontanost, u dvije i pol godine obišli smo mnoge gradove, upoznali običaje i potrošili dosta novca.
Riječi su to Josipe Lisac (74), koja u današnje vrijeme tako objašnjava "prekooceansku tranziciju", odnosno odlazak nje i Karla Metikoša u Ameriku. Snimili su ovdje nekoliko godina ranije sjajan album "Dnevnik jedne ljubavi", sudjelovala u rock operi "Gubec Beg", pa snimila album s velikim Boškom Petrovićem, no odlučili su otići.
Iz Amerike su se vratili 1979. godine s albumom "Made in U.S.A.", a jučer je izašlo njegovo vinilno reizdanje pod okriljem Croatia Recordsa. "Josipa je na albumu radila s kremom tadašnjom američke scene, a Josipa kao ključnog suradnika ističe Tonyja Mandicha, koji je čak 30 godina bio potpredsjednik američkog diskografskog diva Atlantic Records".
- Samo netko tko neograničeno vjeruje u vlastite mogućnosti mogao je učiniti ono što je Josipa učinila - da nakon godina truda, rada i uspjeha, i bez hitne potrebe, sve napusti i ponovno krene iz početka - rekao je o ovom albumu legendarni glazbeni novinar i publicista Petar Peca Popović.
Josipa govori kako ih je odlazak u Ameriku obogatio.
- Naš odlazak u Ameriku bila je naša velika hrabrost, sve što smo doživjeli bilo je iz prve ruke, naša američka priča nas je obogatila i kulturno i glazbeno. U kasnijim pjesmama 'Pazi, oštar pas', 'Make up', 'Magla'... upravo ćete naći riječi koje opisuju kako smo se nosili s kritikama. To je bio ljudski odgovor na zlonamjerne komentare. Zašto želimo drugome zlo? - izjavila je Josipa.