Ima ljudi kojima je dosadno i u New Yorku i to navečer, kad grad, u neko bolje vrijeme, puca od života. Kako im ne bi bilo dosadno sad, u vrijeme kad svi moramo biti doma, kaže Velimir Čokljat (62), glumac Satiričkog kazališta Kerempuh. I on je, kao i cijela Hrvatska, zatvoren kod kuće, ali nije mu, kaže, dosadno. Radi neke posliće po stanu, gleda filmove, predstave, informativne emisije, čita…, zna biti sam sa sobom.
- U jednom periodu sam puno igrao, pa nisam imao vremena posvetiti se sebi. Živio sam svoje likove, odigrao ih više od 120 i prilično se namučio. Baš zato što sam igrao druge ljude, dugo nisam imao vremena za sebe. Sad imam i nastojim ga kvalitetno koristiti – kaže nam Čokljat.
Ne čudi se tome što je svijet zadesio korona virus, smatra da je čovječanstvo otišlo u krivom smjeru. Ljudi su se loše odnosili prema prirodi, zagadili zrak, potaknuli otopljenje ledenjaka... Previše se, kaže, loše energije nakupilo, a i sve je, kaže, negdje zapisano. Sad se to, smatra, ljudima počelo vraćati. I sam je zadnjih mjeseci u neizvjesnosti, iščekivanju operativnog zahvata. Čokljat je, naime, obolio od karcinoma kojeg treba operativno odstraniti.
- Prvi zahvat bio je dogovoren za 9. ožujka, pa su ga zbog korone odgodili za 26 ožujka. Kako je virus uzeo maha, tek sad se ne zna kad će me operirati - kaže.
Sve to vrijeme muči ga neizvjesnost. Dobra vijest u njegovoj priči je da karcinom nije metastazirao. Brine ga zahvat, ali u njegovu odgađanju vidi i pozitivnu stranu. Da je, naime, dramatično i hitno, svjestan je da bi ga operirali bez obzira na koronu. Stoga nije zabrinut radi spoznaje da su liječnici procijenili da se s operacijom može čekati.
– Prije ili kasnije, mora se maknuti, odstraniti. Dok ne odrede datum, okrenuo sam se alternativi, prirodnim lijekovima – rekao je Čokljat.
Uz njega su u svakom trenutku obitelj i prijatelji, kolege. Sretan je što uza sebe ima ljude na koje se može osloniti. Svojim pozivima, razgovorima, daju mu podršku. Zahvaljujući njima i to će lakše prebroditi. Niz godina Čokljat je glumio u osječkom HNK, jedno vrijeme bio je i ravnatelj. Gledatelji ga prepoznaju iz raznih sapunica u kojima je glumio. Zato ne čudi da je baš on jedan od omiljenih glumaca koji preko malih ekrana ulazi u svačije domove. Gledateljima najmilija njegova uloga je nevjernog Đuke Lotara iz serije “Najbolje godine“. Zadnjih godina Zagrepčane oduševljava ulogama u predstavama kazališta Kerempuh. Sad se, kaže, ne snima, kazališta su zatvorena, no kad sve prođe glumi se, kaže, vraća većim žarom nego ikad.
Kad sve ovo jednom prođe, zaista ne znam kako ću zahvaliti gospođi Nedi. Ona mi iz svog dućana donosi što god treba. Pritom još i opere povrće, nareže sve što treba. I svaki dan me nazove i pita trebam li što, kaže Vlasta Ramljak (59).
Dok je kao zvijezdu serije “Drugo ime ljubavi“ gledamo kao zlicu nad zlicama, glumica sjedi doma i smišlja kako zahvaliti svojoj gospođi Nedi, prodavačicama, brižnim susjedima, medicinskom osoblju za njihovu požrtvovnost u vrijeme korone ali i zbog svega što rade njoj osobno. Vlasta je, naime, nedavno nezgodno pala i zadobila tri prijeloma kostiju šake i zgloba desne ruke. Ima longetu jer joj radi oticanja ne mogu staviti gips. Samo prošli tjedan bila je na tri kontrole a u bolnicu ide taksijem.
- Nekoliko kontrola trebam proći dok ne dođem na odjel, mjeriti temperaturu, pitaju me jesam li imala ikakvih kontakata. Uplašiš se kad ih vidiš onako zaštićene, ali tako treba i biti. Divim se tim ljudima koji tako predano rade svoj posao. Vidiš im brigu u očima, ali ne skidaju osmijeh. To su heroji! - kaže Vlasta.
U čekaonici, dodaje, nema puno ljudi, a čistačice svako malo prolaze, čiste, špricaju stolice. Vlasta im se, kaže, divi jer svo bolničko osoblje ostavlja svoje obitelji da njoj i drugim pacijentima budu na usluzi. Svaki od njih, kaže, radi barem za troje. Redom upozoravaju pacijente da drže razmak od dva, tri metra. Glumici to ne trebaju naglašavati jer je opsjednuta informativnim emisijama, stožerima, novim uputama kojih se striktno drži.
- Panično se bojim korone i ne izlazim nikamo, osim gdje moram, u bolnicu. Tad stavim masku, još i šal preko nje, a na ruke obvezno rukavice - priča Vlasta.
Dani su joj dugi, ruka boli u toj mjeri da poželi lupati glavom u zid, a ona je, dodaje, sretna kad noć prespava samo s dvije tablete protiv bolova. Nema koncentracije za čitanje, ne gleda serije u kojima glumi, a njih je puno. Gledali smo je u “Običnim ljudima“, “Dolini sunca“, “Larinom izboru“, “Zabranjenoj ljubavi“, “Ponosu Ratkayevih“… Osjeća se bolje kad nešto radi. Neki dan je ustala u pet u jutro i čistila stan. Ozlijeđenu, desnu ruku, držala je u zraku, a lijevom je sav namještaj prebrisala vodom s octom.
- Cijeli stan mi je mirisao na kraj ljeta, kad se prema zimnica. Izađem i na balkon pa mahnem susjedima koji na pravoj distanci šetaju s djecom. Čujem se i sa svojim unukama. Tena mi u videopozivima pokazuje što je crtala i ispituje kad ću je voditi da upozna glumce, a Mia, Sara i Ema pitaju kad ću doći u Osijek jer se bliži Uskrs - priča glumica.
Ganula ju je podrška Zagrebu nakon potresa. Plakala je kad je prijateljima na društvenim mrežama dijelila postove podrške iz Beograda, Sarajeva…, kad je orkestar Novosadskog pozorišta, svak iz svoje kuće, svirao za podršku Italiji. I kad je u nedjelju pozivala prijatelje da izađu na balkon i pjevaju Moju domovinu također je plakala.
- Izašla sam na balkon prije 20 sati i na najjače pustila Moju domovinu. Ne mogu pljeskati, pa sam muholovkom lupala po ogradi i pjevala na sav glas – rekla je Vlasta.
POGLEDAJTE VIDEO: