Prihvatili smo kao normalno da se život ubrzao, da nemamo vremena ni za što. Ta brzina, ako je i ima, besmislena je jer mi nikamo ne idemo, vrtimo se u krug, u mjestu, kao zamorci. Zbog toga je dobro malo usporiti, da jasnije vidimo. Tko može. Točno je, sjedimo u tom autobusu, neprestano smo uzbuđeni zbog nečega, ali putovanje ne počinje. Ništa se ne mijenja. S druge strane, naše ‘elite’ grade karijere, živote... Izjavio je to Selvedin Avdić, čija je knjiga “Autobusne bilješke” ušla u polufinale Književne nagrade Fric.

Foto: Marko Prpic/PIXSELL “Autobusne bilješke” Selvedina Avdića nastale su u autobusu ili barem na tu temu, s iznimkom zadnjeg ciklusa, “Putovanja po sobi”, koji je nastao kao što mu i ime kaže. Bilješke su podijeljene u cikluse: “Autobusi i njihovi šoferi”, “Peroni”, “Saputnici”, “Migranti”, “Putnici”, “Kroz prozor”, “Knjige i novine”, “Odmorišta” i “Putovanja po sobi”. 

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video Video: 24sata/pixsell

- Autobusne bilješke pisao sam zato što ne znam fotografirati. Pokušavao sam ‘uhvatiti’ mrak oko benzinskih pumpi, perone, farove kroz kišu, siluete iza prozora staničnih bifea, svjetla malih gradova, naravno ljude, ali neuspješno, to što sam gledao nije se vidjelo na mojim fotografijama. Zbog toga sam počeo opisivati nadajući se da je to lakši put. Sad se nadam da se u bilješkama ‘vidi’ više nego na onim fotografijama napravljenima telefonskom kamerom. Ne mogu sam procijeniti zato što su mi slike još svježe u sjećanju. Moram čekati da ih zaboravim. Bit će mi drago ako se čitateljima svide. Većina nas životari i dalje u vrlo sličnim socijalnim okolnostima. Vrlo malo ljudi živi različito, tek nekoliko porodica koje su se dobro snašle tijekom tranzicije. Kod svih ostalih traje borba za što dostojanstveniji život. To je pokazala i pandemija - rekao je Selvedin te dodao da je “putovanje autobusima arhetipski znak: oduvijek klasno podcijenjen, autobus je simbol ‘života kakav jest’”.

Foto: promo - Vlakovi su seksi, a autobuse nitko ne j**e. Ipak da dodam prije nego što uđem u autobus: ljudi koji umišljaju da su vlakovi često završavaju kao autobusi - navodi autor. Avdić inače živi u Zenici, uređuje online magazin Žurnal i ovih dana pomalo “uređuje skice za kratak roman o jednom ljetu”. Do sada je objavio zbirku priča “Podstanari i drugi fantomi”, romane “Sedam strahova”, “Kap veselja” te “intimnu monografiju” “Moja fabrika”, po kojoj je nastala višestruko nagrađivana kazališna predstava.

Foto: Pixsell  Ovogodišnja Nagrada Fric, kojom se bira najbolje prozno djelo objavljeno od srpnja 2020. do srpnja 2021., prvotno objavljeno kod hrvatskog nakladnika, na jeziku za koji nije potreban prijevod, zbog čega nagrada nije usko nacionalno nego i regionalno usmjerena, prva je njezina svečana obljetnica - petogodišnjica. Nagradu Fric organizira tjednik Express, a glavni pokrovitelj je Barcaffe. Sljedećih dana imat ćete priliku na Facebook stranicama 24sata, BestBooka i Nagrade Fric slušati i gledati intervjue sa svih 14 autora, koje će voditi koordinator nagrade Kruno Lokotar. Proglašenje finalista, tj. užeg izbora Nagrade Fric, bit će u četvrtak, 25. studenog, na pulskom sajmu knjiga. Pobjednik će, osim Žiroskopa, dobiti 75.000 kuna u bruto iznosu.