Radijskoj voditeljici Tatjani Jurić (36) ova godina bila je u mnogočemu prijelomna. Potkraj siječnja preminula joj je majka Dragica koja je bolovala od Alzheimerove bolesti, a zatim je iza nje ostalo 11 mjeseci borbe, ali je, kako kaže, na kraju kada sumira 2018. bila beskrajno tužna godina, ali s puno sretnih trenutaka.
- Šalim se kako je ova godina bila toliko dobra da ne bi valjalo da je bilo bolje, a opet toliko loša da ne bismo preživjeli da je bilo gore. Nemoguće ju je opisati jednom rečenicom. Za mene i moju obitelj bila je beskrajno tužna, a opet, bilo je toliko sretnih trenutaka. Baš presjek života. Ne mogu je drukčije opisati. S mamom sam zadnjih nekoliko godina proživjela sve što sam mogla i koliko god sam na neki način bila spremna na to da se bliži njezin odlazak, na takvo nešto ne možeš se pripremiti. S druge strane, glupo je reći da je godina u kojoj si se morao oprostiti s roditeljem bila i lijepa, ali stvarno je bilo i lijepih trenutaka. Novi prijatelji, novi ljudi koji ti pruže ruku, ljudi na koje nisi računao - objasnila je Jurić.
Priznala je kako joj je to bio prvi put da se suočila s tom 'strašnom' bolešću, a do same mamine dijagnoze Tatjana je, kako kaže, jedino znala vic o Alzheimeru.
- Vic kada baka pita unuku kako se zove 'onaj Nijemac koji, skriva ključeve po stanu', a unuk odgovara 'Alzheimer, bako!'. To je otprilike bilo to. I to je jedino smiješno kada govorimo o Alzheimeru - kaže voditeljica kojoj se uslijed svih problema i briga dogodio i prekid s Ivan Zubakom, članom Uprave AutoZubaka.
- Svakako mi to nimalo nije pomoglo, iako se dogodilo nešto prije. Ali i to su situacije u kojima shvatiš koliko toga, ako moraš, možeš i sam - kaže Jurić.
Nakon slomljenog srca ono što očekuje od muškarca, kako objašnjava, je uvijek isto.
- Ništa bez istinskog partnerskog odnosa, vremena koje posvećujemo jedno drugom i, u konačnici, potpore. U svim odnosima u jednom trenutku dolazi do zasićenja, do želje da pobjegneš, tražiš nekog drugog. No treba znati ostati. To je već umijeće. Kao i to da cijeniš ono što imaš. Kažu da je to ta famozna treća faza ljubavi. Prvo je sve mirisno i divno, sve je super, volim te najviše na svijetu. Zatim dolazi trenutak kada više nije sve mirisno i kad se ljubav na neki način dokazuje. Ako se tu ne dokaže, ako tu stane, onda je nije ni bilo. Kad to shvatiš možeš mirno dalje - smatra radijska voditeljica.
Uz sve nedaće, Tatjana se nada još boljoj narednoj godini, a želja joj je postati i majka.
- Iako ne mislim da je to svrha svake žene; ja sam se tome nadala i željela. No stvari se dogode kada trebaju. Možda se i nekom ne dogode. Silno uživam s nećakinjama, šalim se sa šogoricom i bratom da sam im kao treći roditelj... Naravno da tetka ne može kompenzirati roditeljstvo, ali ne nedostaje mi dječje ljubavi. Bilo bi lijepo jednog dana ostvariti se i tako, ali ne ide to na silu. Na pragu sam zrelih godina, možda je vrijeme za dijete i prošlo. Mislim da nije još, ali.. - objašnjava Jurić.
Ipak, kada ju se pita, do četrdesete godine, kako se izjašnjava, nema nikakvih posebnih želja.
- Poslovno sam jako zadovoljna. Televizijsko sam dijete, ali mediji su se dosta promijenili. Radio je, čini mi se, bolje uhvatio korak s novim medijskim zbivanjima, društvenim mrežama i silno me veseli. A privatno - na meni je da i dalje dajem sve od sebe, ali ne ovisi sve o meni - zaključila je Tatjana.