U ‘Ljudima od voska’, predstavi koja otvara novu sezonu HNK, glumac Goran Grgić (54) igra glavnu ulogu. S nama je pričao o glumi, koroni, knjigama...
Prošle su skoro četiri godine od premijere, a “Ljudi od voska” i dalje su pravi mamac za publiku.
- Magija se zaista dogodila i svakom novom izvedbom se ponavlja. U cijelom ansamblu je vidljiva zaljubljenost u tu predstavu. Osjetimo od prve minute zainteresiranost, ali i zatečenost publike brzinom razvoja događaja na sceni. ‘Ljudi od voska’ su jedan od najsnažnijih tekstova koje sam pročitao zadnjih desetak godina. Redatelj Janusz Kica je majstorski postavio na scenu taj zaista zahtjevan komad, ali nam je ostavio i mogućnost razigravanja koju pokušavamo iskoristiti na najbolji mogući način. Tu zaigranost pisca, redatelja i ansambla publika prepoznaje i vjerujem da zbog toga ta predstava ima tako snažan odjek.
Igrate glavnu ulogu Viktora, zapravo autora teksta Matu Matišića. Igrate li ju i dalje s istim žarom kao na premijeri?
- Premijere su uvijek uzbuđujuće, ali kad se pri tome radi o praizvedbi, prisutnosti autora, mnogima koji su prepoznali činjenice iz njegove biografije i pokušavali razlučiti što je istina, a što autorova bujna mašta, pa i pojavljivanje Matišića na pozornici… Sve je to pridonijelo i mom neuobičajenom glumačkom uzbuđenju, ali svakom novom izvedbom osjećam sličan izazov i jednako sam sretan da sam dobio mogućnost odigrati tu ulogu.
POGLEDAJTE VIDEO: Ljetne večeri HNK
Zagrebački HNK je posljednjih godina postao vodeća kulturna ustanova u Hrvatskoj, stalno se govori i piše o predstavama, gledalište je bilo puno sve do početka pandemije. Neki kažu da je to zbog dobre promocije.
- Možete imati dobar marketing, ali vam on neće pomoći ako nemate dobar proizvod da biste zadržali klijente. A k nama publika hrli na sve predstave i do početka pandemije za sve predstave, od drame, opere do baleta, nije se mogla tjednima unaprijed kupiti karta. Pred takvim rezultatima sve kritike padaju u vodu. Pa mi smo imali premijeru usred epidemije, kad se mnogi nisu usudili ulaziti u nove projekte. Kad nismo mogli igrati u kazalištu, predstave su imale stotine tisuća pregleda preko interneta. Naši operni prvaci obilazili su naselja, nastupaju na otvorenom. Iskoristili smo nedaću da budemo još bolji.
Ta vidljiva zainteresiranost za svaku našu novu predstavu je obvezujuća, ali nas svakako ispunjava zadovoljstvom osjećaj da imamo publiku koja nas prati i traži od nas vrhunske izvedbe.
Imate li sad zbog korone nove upute i pravila na pozornici?
- Zaista svakodnevno razgovaramo o svim mogućim zaštitama publike, ali i nas na pozornici. Ozbiljnim pristupom možemo uz neznatne preinake zadržati našu sigurnost na pozornici i igrati predstave.
Bojite li se za budućnost kazališta zbog pandemije koja promijenila navike gledatelja?
- Bojim se samo bliske budućnosti, ali dugoročno se nimalo ne bojim za budućnost kazališta, naročito ne našeg. I ove godine će HNK imati premijeru 30. 12., kad Paolo Magelli postavlja ‘Genijalnu prijateljicu’ prema istoimenom bestseleru Elene Ferrante. Doduše, ne znam jesam li u podjeli, s Magellijem sam radio 7-8 predstava i ako ima za mene ulogu – jedva čekam.
Jeste li se odmorili preko ljeta ili ste ga proveli radno? Gdje ste ljetovali?
- Već 15 godina organiziram u Novalji na Pagu kazališni festival Novaljski trijatar. I ove godine smo ga uspjeli održati. Srećom – ljeto je i sve su predstave bile na otvorenom, uz pridržavanje mjera, tako da sam sretan što smo uspjeli unatoč okolnostima.
Uz koju knjigu ili film ste uživali tijekom ljetnih mjeseci i što biste preporučili?
- Ove godine sam odmarao više nego ijedno ljeto još od studentskih dana. Već dugo sam imao na stolu Amosa Oza, a nakon što smo u HNK postavili ‘Kafku na žalu’, čitam sve što je Haruki Murakami objavio. Obožavam ga. Također sam gledao i puno TV serija. Na sve sam pretplaćen, od HBO-a i Netflixa do Pickboxa, i kad se dohvatim neke dobre serije, ne dižem se od ekrana. Preporučujem ‘After Life’, ‘The Kominsky Method’ i ‘Russian Doll’.
Ulaznice možete nabaviti OVDJE.