Vlatkinoj prijateljici sam predao svu njenu odjeću u 18 kovčega, a sa mnom su bila tri odvjetnika i javni bilježnik. Kovčege sam našao u podrumu. Stari su i prljavi. Vidio sam da onaj njen klošar vuče kovčege, što znači da je Vlatka dobila robu, kaže Josip Radeljak (64). Rekavši klošar, mislio je na Željka Radolfija. Među kovčegima ima i dizajnerskih jer Dikan kupuje u “pravim trgovinama”, a Vlatka, tvrdi, kupuje lažnjake kod šanera.
- Blatila me da sam joj ukrao stvari, a sada ih je dala šanerima da ih preprodaju da ih se riješi - smatra Dikan i nastavlja:
- Vlatka je oduvijek u šanerskom društvu. Pa i prijetila mi je da će mi ih poslati da me prebiju dok smo se tužili - kaže.
Na Hreliću se uistinu prodaju “Vlatkine torbice”. Gospođa s 15-godišnjim stažom uspjela je torbice “uvaliti” starijim damama rekavši im da su Vlatkine. Nije im uspjela dići cijenu, ali sve ih je prodala. Vlatki Pokos (37) to je za svaku pohvalu. Za Dikanovo ime ne želi ni čuti.
- Zdravlje je najbitnije. Ja da se nerviram zbog cipela i torbica?! - zaključuje.