Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: 'Drugo ime ljubavi': Završeno je snimanje serije zbog korone
S glumicom Ecijom Ojdanić (45), koju trenutačno gledamo u seriji ‘Drugo ime ljubavi’, razgovarali smo o trenutačnoj globalnoj pandemiji, otkazivanju predstava i projekata, privatnom kazalištu Moruzgva...
POGLEDAJTE VIDEO:
Prošli vikend ste otputovali u Dubrovnik s predstavom “Bobočka”. S obzirom na trenutačnu pandemijsku situaciju, je li Vas bilo strah?
Ja sam vam optimistica do zadnje kapi krvi. Puno više od odlaska u Dubrovnik, ja sam od odbijala prihvatiti razmjere opasnosti koronavirusa. Toliko da sam još u četvrtak nagovarala muža da idemo na vikend-skijanje u Austriji. No od četvrtka su se i moje ružičaste naočale razbile. Ravnatelj Kazališta ‘Marin Držić’ inzistirao je da odigramo predstavu pred 99 gledatelja, a sve prema preporuci Civilnog stožera. I hvala mu na tome. Zaista smo u velikom stilu završili sezonu. Mojom monodramom pred divnom publikom. Tu atmosferu ću pamtiti do kraja života. Igrati predstavu sa sviješću da ne znaš kad ćeš sljedeću odigrati. A i isto tako i gledatelji, gledati predstavu, a ne znaš kad ćeš pogledati sljedeću... večer za pamćenje... Ja nisam paničarka, ali moramo se svi ponašati odgovorno.
Jeste li morali puno predstava i projekata otkazati u međuvremenu? Budi li to u Vama financijsku nesigurnost?
Sve predstave kazališta Moruzgva obustavljene su do daljnjeg. Velik je to udarac našem i svim nezavisnim kazalištima koji velik dio dobiti ostvaruju iz prihoda. U našem slučaju čak 80%. Imamo tri zaposlenika čije plaće isplaćujemo samo iz vlastitih prihoda. Srećom, zadnjih nekoliko godina vrijedno radimo i rušimo vlastite rekorde iz godine u godinu te raspolažemo određenim zalihama, ali ne znam koliko dugo možemo izdržati ovu stanku. S druge strane, ja sam, srećom, snimala sapunicu ‘Drugo ime ljubavi’, pa mogu relativno mirno čekati da ova paraliza sustava i igranja predstava nestane. Ali jako sam zabrinuta za velik broj kolegica i kolega koji nemaju plaće niti tu sreću da snimaju nego isključivo žive od honorara zarađenih igranjem predstava. Nastavi li se ova situacija, nastat će vojska ugroženih ljudi. Oformili smo radnu skupinu koja će do srijede ići s prijedlozima mjera za pomoć samostalnim umjetnicima i svim vezanim zanimanjima kojima su naprasno prekinuti jedini izvori prihoda. U slučaju Moruzgve to je pomoć da se dobivena sredstva za program reprogramiraju za hladni pogon, tj , isplatu plaća. I nadamo se da će zaživjeti fond pomoći za slobodne umjetnike koji su doslovno bez ikakvih prihoda dok se život ne normalizira. Nadam se da ćemo ljeto dočekati u radnom pogonu. Ne želim ni pomisliti sto će se dogoditi ako ne pokrenemo igranje predstava sljedećih nekoliko mjeseci.
U seriji “Drugo ime ljubavi” gledamo Vas u ulozi negativke s puno šarma, kako ste jednom opisali Vaš lik Nadu Prpić.
Nada je vrlo živopisan lik, koja nosi veliki krimen. Dala je svog unuka na posvojenje da zaštiti maloljetnu kćer. Spoznavši što je napravila, svu energiju usmjerava na to pomogne kćeri u traženju sina i da se barem djelomično iskupi. Nada je kontroverzan lik, ali mene je baš to privuklo njoj. Temperamentna, luckasta, nosi neki ‘comic releif’ u seriji. Po reakcijama publike, čini se da se publici jako sviđa.
POGLEDAJTE VIDEO:
Mjesec dana Vam je trebalo, rekli ste, da se naviknete na promjenu imidža zbog Nade. Možete li se zamisliti bez kovrča kad završi snimanje serije?
Bila je to zaista velika promjena. I boja i kovrče . Sad sam se tako navikla, pogotovo na boju, tako da ne znam hoću li se vraćati u plavu. Ali u konačnici odluka o boji kose je kod mene najviše uvjetovana sljedećom ulogom, a ne mojim osobnim preferencijama.
Volite li više glumiti u sapunicama ili na kazališnim daskama?
Najbolje je kad miješam sve žanrove. Taman kad se zasitim jednog, malo prijeđem na drugi. Ali kad bih morala izabrati samo jedan,to bi bilo kazalište. Jer upravo na daskama se kali glumačko umijeće.
Što Vas privlači u TV formate? Prevagne li nekad i siguran honorar?
Zahvaljujem Bogu i Novoj TV što sam ove godine glumila u sapunici. Zahvaljujući angažmanu u seriji ‘Drugo ime ljubavi’, puno mirnije mogu čekati kraj pandemije i potpune blokade rada u izvedbenoj djelatnosti. Jako me često ljudi pitaju igrati u sapunicama ili ne. Ja mislim da su naše sapunice na vrlo visokom zanatskom nivou. Meni je gluma u sapunicama donijela samo dobro. Donijela mi je samopouzdanje, sigurnost u svoj zanat, vještinu, snalažljivost u kratkom vremenskom periodu i vidljivost koja je sigurno pomogla popularnosti kazališta Moruzgva. Ali ne samo meni, mislim da je snimanje sapunica donijelo mladim glumcima priliku da se promoviraju, cijeloj našoj filmskoj industriji puno posla za sve umjetničke grane, kako ispred tako i iza kamere, a time što se snimaju samo pokazuje koliko ljudi voli gledati sapunice ma koliko oni šutjeli o tome. To što se o njima priča znači da se i puno gledaju. Tako da gledaju, pretpostavljam i sigurna sam, i oni najveći protivnici, hejteri sapunica. Ja sam općenito protiv hejta, ima na ovoj zemaljskoj kugli u našem životu prostora za sve pa neka svatko sebi odabere ono što voli gledati, čitati, jesti, kuhati, svoj način života i svi će biti sretni.
Prije 11 godina pokrenuli ste privatno kazalište Moruzgva. Kad sad pogledate unatrag, biste li sve ponovili?Je li bilo neprospavanih noći, strahova, rečenica “što mi je to trebalo...?
Kao prvo, motiv za oformiti teatar ne smije biti profit jer tu velikog profita nema. Jedan od razloga uspjeha našega kazališta jest to što je glavni motiv za početak ovoga poduzetničkog koraka bila želja da se napravi dobra predstava. Ulaganje svih sredstava u kvalitetnu produkciju, veliki entuzijazam i trud kako mog tima tako i svih predivnih umjetnika i umjetnica koji su dali svoje vrijeme i energiju za naše predstave. I onda je uspjeh zajamčen. Naravno, bilo je trenutaka kad sam pomislila što mi treba trošiti vrijeme na ovaj hobi... sve je to lijepo, ali previše vremena i odricanja da bi se trošilo vrijeme na hobi. Ali onda se dogodila točka preokreta, kad smo prestali biti hobi, a postali uspješno, proaktivno kazalište.
Kako je uopće došlo do toga da osnujete Moruzgvu? Je li Vam opuštenije raditi u manjim kazalištima nego što bi to bilo s možda većim timom ljudi?
Moram priznati, kad sam pokretala kazalište Moruzgva, nisam imala nikakvih velikih ambicija u pogledu stvaranja jakog, mobilnog, aktivnog, nezavisnoga kazališta. Imala sam želju napraviti jednu predstavu, međutim, dogodio se ogroman uspjeh. To je bila naša prva predstava ‘Gola u kavezu’. Jedna predstava vodila je ka drugoj. Idemo dalje punim jedrima i veselimo se svakoj novoj predstavi.
Kako birate kazališne komade koje ćete postaviti? Dogovarate li se s nekim ili?
S našom prvom predstavom ‘Gola u kavezu’ odlučili smo se baviti društveno aktualnim temama na humoran način i nuditi rješenje problema. Radimo praizvedbe hrvatskih dramskih komada, na što sam isto ponosna. I nekako smo društveno angažirani što je isto jedna od važnih misija kazališta. U svim našim predstava nije humor motiv, on je posljedica teksta, situacije, tako da je jako važna uloga kazališta da se bavi upravo tim temama i usmjerava fokus i pažnju gledatelja. Položaj žena u današnjem društvu je naoko dobar. Međutim, mi vidimo broj ubijenih žena kao posljedice obiteljskog nasilja i on, umjesto da se smanjuje, on se povećava. Mislim da su te marginalne društvene skupine ugrožene i ovako i onako siromaštvom i beznađem. Žene koje su obrazovane, situirane, tu borbu za feminizam i ravnopravnost vode dosta dobro, ali daleko smo mi od ravnopravnosti. I u našem poslu mogu s odgovornošću reći mi smo još uvijek slabije plaćene nego naši muški kolege, premda ne mogu razumjeti zašto.
Koja Vam je najdraža predstava/lik koji ste odigrali u Vašoj Moruzgvi i zašto? A gledateljima, na koju predstavu najviše reagiraju?
Ovo mi je najteže pitanje. Izdvojiti ‘Gola u kavezu’, predstavu kojom je sve počelo, i koju još igramo, monodramu ‘Bobočka’, s kojom sam doslovno proputovala pola svijeta i osvojila brojne nagrade, ‘OtpisaNE’ s najboljim ekipom na svijetu, ‘Brodolomke’ koje su poharale cijelu Hrvatsku u najkraćem roku ili cabaret ‘Preko veze’ u kojem cure rasturaju... teško je.
Je li Vas uspjeh Moruzgve iznenadio? Probudite li se ikad i zapanji li Vas da uz sve to što radite još vodite Vaše privatno kazalište? I još k tome žena u svijetu u kojem se više priznaje uspjeh muškaraca?
Da, još se iznenadim kad vidim kako publika hrli na naše predstave. I kako smo omiljeni diljem Hrvatske. Ti me prizori ispunjavaju ponosom i obvezuju na daljnji rad.
Pitaju li Vas kolege kad za poduzetnički savjet?
Puno kolega koji surađuju sa mnom, kad posumnjam u sebe, dižu mi moral. I dijele razne komplimente. Ja ih primam sa zadrškom jer smatram da je ego najveći neprijatelj.
Kako uspijevate financijski izgurati Moruzgvu? Imate li pomoć Grada?
Dvadeset posto nas sufinanciraju, a čak 80 posto se financiramo iz vlastitih prihoda. Zapravo smo samoodrživi jer sav dobiveni novac vratimo kroz porez. I pritom stvaramo kulturni proizvod te hranimo desetak ljudi.
Obitelj, televizija, film, privatno kazalište... Je li Vam ponekad teško sve izbalansirati?
Ja sam osoba s puno energije. A kad nešto jako voliš raditi, onda smogneš snage i volje da sve radiš. Volim svoju djecu, volim biti mama, volim svoj posao, a vježbanje me čini sretnom... i zato uspijevam u multitaskanju između svih ovih aktivnosti.
Trčite li i dalje marljivo? Imate li u tom hobiju još želja koje želite istrčati?
Trčanje je moja meditacija, moja predivna ovisnost, moj izvor zdravlja i zadovoljstva. I dalje kontinuirano trčim. Želja mi je otrčati još jedan maraton. Recimo, njujorški.
Od “Plesa za zvijezdama” komplimenti pršte na Vaš račun. Osjećate li se kao hrvatska J.Lo, na Vašem izgledu pozavidjele bi i mlađe djevojke. Koliko truda ulažete u Vaš izgled (prehrana, vježbanje...)?
Hvala na komplimentu. Trudim se i sebe i svoju obitelj hraniti zdravo, puno povrća, voća, ribe. Izbjegavam bijeli šećer i brašno jer mi ne odgovara. Redovito vježbam, zadovoljna sam, veselim se svakom novom danu, živim u skladu sa svojim godinama. Ne pokušavam izgledati mlađe od svojih godina nego dobro za svoje godine. Osjećam se dobro u svojoj koži, zadovoljnom, ispunjenom. Imam divnu obitelj, divno dvoje djece. Profesionalno sam zadovoljna, zdrava sam i mislim da sve to daje taj rezultat. Ne treba robovati, naravno. Mislim da si jedanput na tjedan čovjek treba dati oduška i jesti sve što poželi.
Uživate li više biti glamurozna Ecija ili bez šminke?
Najopuštenija sam u sportskom izdanju u Maksimiru.
Sviđaju li se Vašem suprugu transformacije u serijama? A kako reagira na Vas sad nakon što ste stesali liniju, osvježili stil...? Smetaju li mu tuđi pogled kad nosite kraće haljine, štikle...?
Moj suprug me voli u svim izdanjima. Ali prije moje vanjštine voli me kao osobu. A što je najvažnije, nije ljubomoran čovjek. I uživa jednako u mojim ‘napucanim’ izdanjima, kao i u ‘kućnim’.
Zanima vas ova tema? Onda pročitajte i ovaj članak: Ojdanić otkrila: Ljubila sam se s kolegom dok je suprug gledao
POGLEDAJTE VIDEO: