Zdravlje mu je bilo ozbiljno narušeno još 2014. godine kad je pao i ozlijedio kralježnicu. Prošli tjedan opet je pao i slomio butnu kost.
Ennio Morricone umro je u ponedjeljak 6. srpnja zbog komplikacija nakon ove nezgode.
Kad je prije pet godina stigao u Zagreb da bi održao veliki koncert sa Zagrebačkom filharmonijom u 'Areni', na probama u Koncertnoj dvorani Lisinski, uglavnom je sjedio u gledalištu, a glazbenicima je dirigirao njegov suradnik Stefano Cucci.
Već tad se njegova supruga Maria silno protivila nastavku turneje, ali maestra nitko nije mogao zaustaviti. Sićušan, žilav, vedrog duha, tog 11. travnja 2015. dirigirao je više od dva sata i oduševio zagrebačku publiku.
Ennio Morricone najproduktivniji je talijanski skladatelj filmske glazbe. Rođen je 10. studenog 1928. godine u Rimu. Njegov otac Mario bio je trubač, a truba je bila prvi instrument koji je maleni Ennio uzeo u ruke. Muziku je počeo pisati u dobi od 6 godina.
Kad je imao 8 godina, Morricone je upoznao Sergia Leonea u osnovnoj školi. Ali životni putevi su im se kasnije razdvojili. Ennio je krenuo na konzervatorij Santa Cecilia gdje je studirao pod mentorstvom još jednog velikog talijanskog skladatelja, Goffreda Petrassija, a Leone je krenuo režirati filmove.
Nakon studija Maestro je počeo skladati glazbu za radio drame i svirao u orkestru koji se specijalizirao za filmsku glazbu.
- Većina tih skladbi bila je jako loša i bio sam siguran da mogu puno bolje. Nakon Drugog svjetskog rata u Italiji je silno ojačala filmska produkcija, a novi filmovi nisu imali baš kvalitetnu glazbu. Budući da sam morao početi zarađivati za život, mislio sam da bi to bio dobar put – pisati filmsku glazbu, prisjetio se Morricone svojih početaka, u jednom intervjuu prije 20-ak godina.
S Mario Lanzom, Paulom Ankom, Charlesom Aznavourom, Chetom Bakerom i drugima radio je kao aranžer u studijima, a prvi ga je za film angažirao 1961. godine Luciano Salce.
Ubrzo je Morricone dobio još desetak angažmana, a onda se dogodio preokret. Znanac iz dječačkih dana, Sergio Leone režirao je vestern 'Za šaku dolara' i zamolio Morriconea da napiše glazbu za taj film.
Bila je to dobitna kombinacija. Sergio Leone postao je slavni filmski redatelj, a njegovi filmovi nisu se mogli zamisliti bez Morriconeove glazbe. Godinu dana kasnije surađivali su na 'Za dolar više', a onda i 'Dobar, loš, zao' 1966. godine, a u sva tri filma glavnu ulogu igrao je Clint Eastwood.
- Postepeno, s vremenom, Leone kao redatelj, a ja kao skladatelj, usavršavali smo se i, prema mom mišljenju, postigli sve što smo mogli filmom 'Bilo jednom u Americi', rekao je Morricone, iza kojeg je ostala glazba za više od 500 filmova. Obožavao je koristiti neobične zvukove i instrumente poput drombulja, zvižduka, glasova, crkvenih zvona, zavijanje kojota, cvrkut ptica, pucnjeve, ženske vokale...
- Sve vrste zvukova mogu biti korisne za prenošenje emocija ... to je glazba sačinjena od zvuka stvarnosti, govorio je Morricone kojem su nadjenuli nadimak Maestro.
Bliska suradnica bila mu je i Zagrepčanka Suzana Perić koja živi u New Yorku. Montažerka zvuka radila je na nekim od najpoznatijih američkih filmova poput hita 'Kad jaganjci utihnu', 'Gospodaru prstenova' i mnogih drugih.
- S Maestrom sam se upoznala 1987. na filmu 'Frantic' Romana Polanskog, za koji je Morricone skladao glazbu, i od tad smo postali kućni prijatelji, pa sam upoznala i cijelu njegovu obitelj, ispričala je Suzana.
- Predivni su ljudi, a naročito me oduševila supruga Maria koja je fantastična osoba. Dolazila sam k njima u Rim nekoliko puta, budući da sam s Maestrom radila još i na filmu Briana de Palme 'Žrtve rata' i 'Misija na Mars', kao i na filmu 'Vuk', Mikea Nicholsa.
Kad bi Morricone dolazio u Ameriku, a to su bile rijetke prilike jer nije volio avione, Suzana bi u pauzama između snimanja organizirala za ekipu radne ručkove u svom domu, a Morricone bi već s vrata od nje tražio da mu pripremi 'aglio olio e peperoncino':
- Ako mi to odmah ne skuhaš, okrećem se na peti i odlazim, šalio bi se Maestro od kojeg je Suzana, kako kaže, mnogo naučila o filmskoj glazbi.
- Obično bi se našli oko stola 2-3 dana prije početka snimanja i diskutirali. Naučio me što su to tzv. 'overtones', objasnio mi njihovu funkciju, naučio me glazbenoj fizici, te dramaturgiji filmske glazbe. Vrhunski je poznavatelj orkestracije i komponira matematičkom preciznošću poput Bacha. Osim toga, vizualan je tip pa bi najprije odgledao montirani film, a onda komponirao glazbu na temelju impresija, rekla je Suzana Perić.
Na dan konerta Morricone je uvijek imao svoj mali ritual. Nekoliko sati prije odlaska u dvoranu na tonsku probu, okupio bi ekipu glazbenika na partiji karata - igri sličnoj dalmatinskoj briškuli i trešeti pa bi se tako relaksirali od treme prije nastupa. Slovio je za izvrsnog igrača karata jer je imao matematički mozak i fenomenalnu memoriju.
U Zagrebu je 2015. uoči koncerta ipak napravio iznimku. Umjesto partije karata odigrao je šahovski meč.
- Saznao je da Zagreb ima šahovskog velemajstora i svjetskog šampiona 2009. godine - Mišu Cebala i s njim je poželio odigrati partiju, budući da je Maestro veliki zaljubljenik ove igre, rekao je tada Morriconeov dugogodišnji suradnik, basist Nanni Civitenga.
Morriconeova životna suputnica, supruga Maria bila je uvijek njegov najvažniji oslonac. Upoznali su se 1950., a šest godina kasnije su se vjenčali. Ona je pisala i tekstove za njegove skladbe, a za film 'Misija' Rolanda Joffea u kojem glavne uloge igraju Jeremy Irons i Robert De Niro, pisala je tekstove na latinskom.
Uvijek ga je pratila na svim putovanjima. Rodila mu je četvero djece. Najstariji sin je Marco (62), zatim kćer Alessandra (58), pa dvojica sinova - Andrea (55), i Giovanni (53). Giovanni i Andrea su također kompozitori i dirigenti.
Morricone je osam puta bio nominiran za Oscara, a osvojio ga je 2016. za glazbu u Tarantinovu filmu 'Mrska osmorka'. Prije 13 godina dobio je i Oscara za životno djelo.