Sve sam te potpise skupio nakon Bobanove utakmice i na svečanoj večeri u Sheratonu, koju je on organizirao. Igrao sam u ekipi Zvoninih prijatelja, koje su poznate osobe, sportaši, pjevači, glumci i to se zauvijek pamti, ispričao nam je glumac Vedran Mlikota (50).
Tog 7. listopada 2002. kapetan Vatrenih Zvonimir Boban (51) oprostio se od nogometa, a na oproštajku su došle najveće legende u povijesti nogometa. Mlikota se u svlačionici presvlačio kad je u hodniku spazio Rivalda, Maldinija i sve najveće nogometne face na svijetu pa mu je pala na pamet ideja da skupi od svih potpise.
Sve nogometaše Milana ipak nije uspio uloviti jer su oni odmah nakon utakmice išli na avion, ali zato su to učinili Redondo, Lopez, Matthaeus, Marco Van Basten, Mirko Filipović, Gordan Kožulj, Dino Rađa, Boris Novković, Aki Rahimovski i mnogi drugi.
- To mi je bio jedan od najvećih sportskih dana u hrvatskoj sportskoj povijesti, nakon uspjeha naše reprezentacije u Rusiji, Ivaniševića, ono što je Zvone napravio taj dan, skupio najpoznatije nogometaše, bio je baš jedan poseban dan u hrvatskoj sportskoj povijesti - prepričava nam Mlikota. Taj dres držao je doma, a onda ga je poklonio Ivi Pezi, svom prijatelju iz Mokošice, koji ima Cafe bar 'Balun', gdje se inače Vedranova moja ekipa sastaje.
- On bi sve dresove uokvirio i stavio na zid pa tako i ovog. I kad sam vidio akciju 'Vratimo Palčiće u Petrovu', zvao sam ga i to ne da mi vrati nego da ga stavimo na licitaciju za tu akciju. Odmah je pristao, on je veliki humanitarac i uvijek inicira uključivanje ljudi u akcije, organizira svoju ekipu, sve samo da se pomogne. Mislim da bi to moglo postići pristojnu cijenu s obzirom na imena koja su na dresu - ispričao je Mlikota, koji je 10, 15 godina vodio nogometnu ekipu glumaca.
- Organizirao bih sve, imali smo dresove, članarine i dok smo igrali, sjećam se da su sjajno igrali Rene Bitorajac, koji i danas dobro igra, Luka Vidović je dobro igrao, Ferenčina, sadašnji ravnatelj Gavelle, Filip Šovagović, Boris Svrtan, Zijad Gračić... Bilo je tu jako dobrih nogometaša, a od pjevača je Boris Novković igrao super, Bero, klavijaturist Parnog Valjka je izvrstan bio, Zečić je bio skoro kao profi nogometaš, Cetinski nije uopće bio loš, Drele je bio jako dobar golman. Zvali bi nas humanitarno pa bismo došli igrati od Slavonije, Istre, Dalmacije... - sa sjetom kaže.
Lijepo su se družili, imali su treninge jednom tjedno i sve su ozbiljno shvatili pa su im to bili, kaže, profesionalni treninzi. Nalazili bi se u Maksimiru, iza Dinamova stadiona. Priznaje da je tada bilo više druženja nego danas, možda mlađima to sad nije zanimljivo, ali sva im ta okupljanja i utakmice sada bude i više no lijepe uspomene.
POGLEDAJTE VIDEO O KOTIGINOJ PODRŠKI TIJEKOM PANDEMIJE KORONA VIRUSA: