Počele su turneje po Australiji i Americi, Grdović je imao čvrsto mjesto na hrvatskoj glazbenoj sceni. Međutim, status do kojeg je došao ima cijenu, mediji su ga pratili, tražili su skandale:
-Kad sam 96. ili 97. u vanjskim novinama vidio napiše o pijanim glazbenicima ili glumcima, nije mi bilo jasno da su ti tekstovi previše dramatizirani. To je dio posla koji nas prati i bez kojeg se ne može. Jasno mi je da moji prijatelji novinari moraju prodati novine , to je dio posla bez toga je nemoguće. Pojedem dobru ribu, popijem bevandu, Dalmatinac sam, pa šta? Ako sam razbio, svoje sam razbio. Od svega što sam u životu postigao, nedavno sam proslavio 35 godina karijere i do vrha napunio Jazine, oni samo čekaju hoću li popiti previše. Da znate koliki se glazbenici utapaju u puno ozbiljnijim porocima, moja je bevanda ništa.'
Napisao je 400 pjesama, a većinu ih je prezentirao na festivalima koje drži iznimno važnim za hrvatsku glazbenu scenu. Nije od onih koji mogu proizvoditi pjesme i dati im nekom od svojih pulena, radi sam za sebe, pa mu pjesma, kaže, mora leći i prirasti srcu. Važna je ekipa, posebno producenti. Dugo mu je trebalo da se pomiri s time da ima svojevrsnu neobjašnjivu karizmu na pozornici:
-Nisam bio toga svjestan do unatrag 15 godina. Tek sam je sada svjestan, jer dok radiš ne razmišljaš o tome. Najveći sam uspjeh doživio u Australiji kad sam pjevao 'Tu je moj dom', kad je vcijela dvorana plakala. Punio sam rive, dvorane i klubove u zemlji i cijelom svijetu. Ljudi dolaze zbog mene i kako bi se dobro proveselili. Na svu sreću ljudi su prepoznali u meni svog pjevača. Sad pjevam već više od 30 godina, vrijeme je za mirovinu, ali nećemo još.'
Često se sjeti oca, pa Tomislava Ivčića i mnogih drugih koji su među oblacima, ali od fizičkog kraja ne strahuje:
-Veliki sam vjernik i što sam stariji sve više vjerujem da postoji Bog iznad nas. Uopće me nije strah smrti, iako me kao i sve zanima što se događa nakon toga. Ostat će pisma, barem jedna ili dvije po kojima će me ljudi pamtiti i to me raduje. '