Rođena je u Kijevu, kao dijete je živjela u Londonu, no afirmirala se ipak još zapadnije - u Los Angelesu. U tinejdžerskim danima bavila se modelingom, sporadično i glazbom, a svjetsku slavu stekla je kao glumica u akcijskim filmovima. Milla Jovovich (45) godinama je sinonim za snažne ženske likove, često nadnaravnih moći, a u taj svijet zaljubila se još kao djevojčica. Posljednjih godina najčešće radi sa suprugom, proslavljenim britanskim redateljem blockbustera, Paulom W. S. Andersenom (55), a jedna od njihovih mnogobrojnih suradnji je i novi film 'Monster Hunter', koji će u domaćim kinima zaigrati od 25. veljače. Sjajan povod da s holivudskom zvijezdom porazgovaramo s drugog kraja svijeta uz malu pomoć tehnologije.
POGLEDAJTE VIDEO: MILLA POZIVA FANOVE U KINO NA HRVATSKOM JEZIKU
Film 'Monster Hunter' konačno stiže u kina diljem svijeta, a distribucija je bila uvelike otežana zbog još uvijek aktualne pandemije korona virusa. Ispada da je sa svim protivnicima na setu bilo lako izaći na kraj, no s virusom je malo teže?
- Ja se definitivno više bojim virusa nego li ljudi ili čudovišta. Kad je riječ o ovakvoj situaciji previše ovisimo o drugima. O zdravstvenom sustavu, Vladi... Pomoć jednostavno trebamo čekati. Osim toga, virus je nevidljiv i to je najgore.
U svojim filmovima često ste u borbama za preživljavanje. Primjenjujete li neke taktike sa seta i u privatnom životu?
- Taj neki nagon da zaštitiš obitelj je vjerojatno nešto što se javlja prvo, posebno u neizvjesnim vremenima poput ovog u kojem živimo. Ono što je najčešće moj zadatak u filmovima je zaštititi druge, ali srećom sam u privatnom životu uspješnija u tome nego li na filmu. Većina suboraca sa seta ipak na koncu ne preživi. (smijeh) Mislim da mi je filmska karijera zaista pomogla u tome da budem lider i kad se ugase kamere.
Vaše uloge u Hollywoodu u pravilu iziskuju savršenu fizičku spremu. Nerijetko u karijeri niste imali kaskadere za neke vrlo zahtjevne i opasne scene. Kako se pripremate?
- Jednom kad u tebi postoji fascinacija superherojima i nadnaravnim moćima te preispitivanjem granica stvarnosti, onda moraš dati sve od sebe, pa i više od toga. Cijeli taj filmski svijet omogućio mi je da uživam u onome što radim i kad naporno treniraš da bi neku scenu borbe mogao odraditi baš onako kako si želio to ti predstavlja veliko zadovoljstvo. Guraš često sam sebe do maksimuma. Meni je to ujedno i bijeg od svakodnevice, a to ponekad zaista trebam. Kad igram takve likove uvjerena sam da i ja imam iste te supermoći. Mislim da je to ono što donosi rezultat u konačnici.
Sudeći po viđenome, 'Monster Hunter' nije bio iznimka...
- Iskreno, mislim da nisam nikad bila u boljoj fizičkoj spremi nego li za vrijeme snimanja. Sedam mjeseci prije započela sam s pripremama, a cijeli režim je izgledao poprilično vojnički. Budila sam se oko 3 ili 4 ujutro najčešće. Sama sam sebi zadala neke ciljeve i htjela sam ih pod svaku cijenu ispuniti. Čak sam i nakon snimanja još neko vrijeme bila poprilično marljiva. Svakodnevno sam ozbiljno trenirala, a onda sam zatrudnjela pa sam prestala. Nisam htjela ništa riskirati nakon što sam ranije već izgubila bebu, a i s obzirom na moje godine nije bilo preporučljivo.
Film je, dakako, adaptacija istoimenog serijala popularnih japanskih video igara. Jeste li ih i sami igrali?
- Jesam. Ne bih rekla za sebe baš da sam gamer, ali igra me stvarno osvojila. Lako se u njoj izgubiti i biti turist.
Adaptacije video igara puno su se puta pokazale kao poprilično 'sklizak teritorij'. Mislite li sad nakon snimljenog filma da ste uspjeli prenijeti esenciju igre?
- Rekla bih da smo na platno zaista uspjeli donijeti puno elemenata ove video igre koje će njezini fanovi prepoznati i voljeti. Vidjet će neke od omiljenih likova, a mislim da smo s vizualne strane napravili dobar posao i da smo u animaciji stvorili jedan svijet na razini onog koji je očarao milijune gamera. Snimali smo na egzotičnim, stvarnim lokacijama, udaljenima od bilo kakve civilizacije kakvu poznajemo i zaista iskusili neke neopisivo lijepe trenutke.
POGLEDAJTE TRAILER FILMA:
'Resident Evil' franšiza komercijalno se pokazala kao izuzetno uspješna adaptacija. U kojoj mjeri vam je to glumačko iskustvo bilo od pomoći za pripremu ovog filma?
- Puno mi je pomoglo, ali svaki film donijet će ti nešto novo. Nešto što ćeš moći primijeniti u budućnosti. U mom slučaju, nakon 20 godina karijere naprosto više nikad ne krećem od nule i to uvelike olakšava stvari. Na primjer, ispada da nije loše znati baratati mačevima. (smijeh)
Kad smo kod mačeva i borbi... Tehnologija s godinama uvelike mijenja vaš posao. Koliko se razlikuje borba protiv stvarnih ljudi od borbe protiv CGI čudovišta?
- Definitivno je znatno teže snimati borilačke scene s drugim glumcima. Svakom takvom uspješnom kadru predstoje sati i sati vježbanja. Morate biti savršeno usklađeni, nitko se ne smije ozlijediti i pri svemu tome je sigurnost na prvom mjestu. Kad ti je protivnik plod CGI tehnologije ovisiš ipak sam o sebi i svojim reakcijama na vizualne podražaje. Imam tu sreću što često filmove radim s Paulom (op.a. redatelj Paul W. S. Anderson), koji nevjerojatno puno pažnje pridaje tome da na setu sve izgleda što realnije, pa tako i kad je u pitanju animacija.
Koje su prednosti rada sa suprugom, a koje mane?
- Kod nas dvoje se puno toga rješava bez da itko i progovori. Znam već po pogledu što on misli i u kojem smjeru bi želio ići, kao što i on mene poznaje u dušu. Ono što je važno za svakog glumca je i znati kad je dobar trenutak za razgovor s redateljem, a kad nije. U tome sam recimo ja dobra! (smijeh) Puno je prednosti. Znam kako on radi i odgovaramo jedno drugome i u profesionalnom smislu. Ono što je važno je da moraš cijelo vrijeme biti svjestan da su na setu i drugi glumci osim tebe i da svi imaju neke svoje ideje i pitanja. Zato ja to obično nastojim odraditi prije snimanja, kod kuće.
Znači li to da se slažete uvijek na setu?
- Posao glumca za mene je u svojoj srži pomoći redatelju da ostvarite njegovu ideju. Da ostvarite njegov san. Nisam od onih glumica kojima se ništa ne smije prigovoriti ili sugerirati. On to zna i otvoreno razgovaramo o svemu. Paul pak ne ignorira ideje glumaca, tako da iako se ne slažemo uvijek, ipak se uvijek sve na kraju dobro završi.
'Monster Hunter' je još jedan film sa snažnim, glavnim ženskim likom. Koliko mislite da se promijenila situacija u Hollywoodu posljednjih godina po tom pitanju? U vrijeme kad ste se vi probijali centralni ženski likovi u akcijskim filmovima bili su prava rijetkost.
- Definitivno. Kad sam ja odrastala to je praktički bilo nemoguće. Sjećam se kad sam gledala "Aliens" sa Sigourney Weaver prvi put i to mi je otvorilo jedan cijeli novi svijet mogućnosti, pokazalo mi je da je i to moguće. Pomislila sam 'wow, ja bih mogla biti kao ona'. Voljela bih putovati svemirom i spašavati svijet. Žene jednostavno nisu imale iste mogućnosti kao muškarci, ali i to se s vremenom promijenilo. Meni je "Peti element" otvorio ta vrata. Oduvijek sam bila fan znanstvene fantastike i fantasy žanrova, uranjala sam u takve knjige i u njima se gubila, tako da mi je mogućnost da radim nešto slično i da imam supermoći bila ostvarenje snova. Imala sam i tu sreću da su me ljudi u takvim filmovima zavoljeli i vjerovali mojim ulogama te da sam se u tome u potpunosti pronašla kao glumica.