Pomalo je to mit. Ne dopuštam da moje knjige ulaze u konkurenciju samo onih nagrada za koje imam dojam da, pa ajmo reći, škode mom samopoštovanju i na neki način narušavaju moje elementarno dostojanstvo. Postoje nagrade i prilike u kojima se čovjek ima razloga osjećati kao uljez i to je nešto što ja uvijek izbjegavam. Nikad nisam došao na neku premijeru, a da nisam na tu premijeru bio pozvan. Ne ulazim na rođendanske proslave na koje me nitko nije nazvao, govori nam nagrađivani spisatelj i kolumnist Miljenko Jergović, koji svojim odlukama često ne kandidira za književne nagrade, no odlučio je kandidirati se za nagradu Fric tjednika Express. Jergović je finalist Frica sa zbirkom priča ''Trojica za Kartal'' (Bodoni, 2022.).

Knjiga je ustvari remasterirano djelo ''Sarajevski Marlboro'' iz 1994. godine.

ĐORĐE MATIĆ Napisao je svoj prvi roman i ušao u finale nagrade Fric: Najveći književni posao u životu

Jergović, kako kaže, pretpostavlja da više neće ni jedno svoje djelo remasterirati.

- Ali ne mogu reći da nije izazovno da s određenim vremenskim odmakom ponovno pišem svoje knjige, ali ne tako da se piše ista priča nego da se piše ista knjiga u vlastitom doživljaju teme i nekog stilskog, tematskog i konstrukcijskog okvira. To bi, recimo, bilo izazovno i zanimljivo. Jednako kao što je izazovno i zanimljivo nakon mnogo godina ponovno čitati knjige koje smo čitali nekad jer to je s jedne strane način upoznavanja tih knjiga, s druge strane način upoznavanja samog sebe, a opet s treće strane, možda i najvažnije, tim se potvrđuje vremenitost ne samo čovjeka nego i književnog djela. Jer kao što mi živimo i transformiramo se u vremenu, tako se transformira i tekst - objašnjava Jergović.

Dodaje da bi rado remasterirao većinu svojih knjiga, zapravo one knjige kojima je potpuno zadovoljan.

- Jer s knjigama kojima niste zadovoljni tu se nema što dalje baš raditi.

Što vam znači kad čujete frazu "nagrađivani pisac"?

- To budi ništa drugo osim nelagode, kao da kažete hodajući čovjek ili ničuća biljka... To je besmislica. Nagrađivani pisac potpuno je isto što i nenagrađivani pisac, osim što se pretpostavlja da je nagrađivani pisac unutar neke žive književnosti uspješnije socijaliziran. To i više ništa osim toga.