Biti će kako lokalni stožer odluči. Situacija je potpuno nepredvidiva, negdje sviramo pred testiranih i cijepljenih 20.000 ljudi kao nedavno na Exitu, a već sutradan par stotina kilometara dalje, pred ograničenim brojem na barskim stolicama, rekao nam je Mile Kekin (50).
Njegovo Hladno pivo u subotu svira na Solinskom ljetu kulture. Ne zna koliko će ljudi biti u publici, ali kaže da će im bend ponuditi sve što su napravili u ovih 30-ak godina plus nekoliko novih skladbi nastalih u lockdownu. Usvirani su jer su u ovom novonormalnom dobu već imali desetak koncerata. Prvi koncert nakon godine i pol svirali su na tvrđavi Svetog Mihovila u Šibeniku. Kad je trebalo izaći na pozornicu razmišljali su "Kad se dočepamo bine, nećemo ni silaziti, morat će nas skidati”.
– Fantazirao sam o tom prvom koncertu noćima, a onda se potrefilo da to bude na jednoj od najljepših lokacija na kojima sam uopće svirao u životu – govori Kekin.
– Na svakom našem albumu ima i neozbiljnih pa čak i romantičnih pjesama. Svi pjevaju o ljubavi, iskrenosti i dobroti i grade kuće s bazenom. Taj dio tržišta je zasićen, ja sam tu da ljudima pokažemo iskrivljeno ogledalo u kojemu ne ispadaju baš tako iskreni i topli – priča.
Hladno pivo u lipnju i srpnju sviralo je i u Osijeku, Novom Sadu, Ljubljani..., pred njima je beogradski Tašmajdan i svirka u Zagrebu. Reakcije su posvuda sjajne, i publika i glazbenici napokon su došli na svoje. U danima bez svirki pamti besmislene trenutke. Tad je intenzivno šetao psa, čitao pomalo, radio s bendom na novim stvarima, pa na mjuziklu, navečer razgovarao sa ženom, igrao s klincima "Čovječe ne ljuti se".
Nakon Solina, slijedi i svirka na OK Festu na Sutjesci. Hladno pivo na Tjentištu je sviralo 2018., a Kekin je tad rekao "Na Tjentištu i Kozari svirat ćemo za istinske heroje". Najavljeno, učinjeno! Obišao je i spomen mjesta.
– Ti spomenici arhitektonski danas djeluju kao posljednji ostaci jedne više civilizacije, kao da su ih ostavili svemirci. A spomenik Prvoj Dalmatinskoj brigadi u čijem je sklopu tisuće Dalmatinaca ostavilo živote u borbi protiv najvećeg zla čovječanstva, dokaz su da su nekad ovim prostorima koračali giganti. Vrlo impresivno mjesto – kaže.
Na negativne komentare nije se obazirao. Kad dođe do tih tema, dodaje, nema dvojbi tko su bili dobri, a tko loši momci.
U svojim pjesmama oduvijek progovara o anomalijama društva i ne misli da je osamljen niti hrabar. Riskira, priča, vrlo malo, tu i tamo nekog razočaranog fana, emitiranje na radiju ili nastup na nekom Danu grada.
– Puno je teže novinarima koji ostaju bez posla jer rade ono što im je u opisu posla. Svim istraživačkim novinarima u Hrvatskoj zato skidam kapu. Medijski prostor pokušavam iskoristiti da bih društvo u kojem živim napravio tolerantnijim mjestom za sebe i svoju djecu. Ne smatram to nekim herojskim činom – govori Kekin.
– Tako je već petnaestak godina. Ona puno bolje kuha, peče kruh, razvlači štrudle i pite, dok je moj repertoar dosta ograničen na talijansku kuhinju, odnosno paštu. Rano sam počeo živjeti sam pa sam dosta dobar u spremanju, a i odlično saugam – priča.
Nedavnim odlaskom na more dodatno su si zakomplicirali život. Njihova ljetovanja inače izgledaju tako da je Kekin malo u moru, malo u kombiju, a Ivana s klincima na plaži.
– Ovaj put će i ona morati do Zagreba zbog stranačkih obaveza, ali su sad i klinci veći pa ipak malo lakše – kaže.