Pjevač i novinar na Pink TV-u Milan Popović rodio se s cerebralnom paralizom. Od svoje treće godine pa sve dok nije bio sposoban sam se brinuti o svom tijelu, imao je privatnog fizioterapeuta. Iako je prošao težak put, Milan je sada mnogima inspiracija budući da na društvenim mrežama objavljuje snimke treninga i pokazuje što je sve ostvario u životu. Vrlo mlad se krenuo baviti sportom i želja mu je bila pokazati svoje vještine na sportskim natjecanjima.
- S 11 godina sam počeo trenirati plivanje i bio sam dosta dobar u tome. Nažalost, pričamo o dosta teškim, ratnim i poslijeratnim godinama na ovim prostorima, gdje paraolimpijada nije postojala, kako bih ja, kao netko tko je rođen s cerebralnom paralizom mogao naći svoje mjesto pod suncem. Imao sam ozbiljne probleme, ali bio sam dosta jak za svoje godine i regularno trenirao s ostalom, 'zdravom' djecom. Problemi su nastajali na liječničkim pregledima za natjecanja jer mi nikada nitko nije htio potpisati liječničko uvjerenje za te svrhe - govori nam Milan Popović.
POGLEDAJTE VIDEO: Jay ima cerebralnu paralizu i postao je fitness trener
Pitali smo ga koja mu je bila motivacija da tijekom života uporno vježba i učestalo radi na sebi.
- Iskreno, najveća motivacija mi je bila zeznuti doktore koji su tada mojim roditeljima i meni postavljali dijagnoze i prognoze kako bi trebao teći moj životni put s cerebralnom paralizom. Mnogo je dobar osjećaj. Nikad se nisam osjećao različito od drugih, niti sam imao problem s tim što imam cerebralnu paralizu - kaže. Otkrio je i što ga je smetalo.
- Ljudi oko mene nailazili su na probleme sa mnom kada bi me pokušali uokviriti u nešto što su oni smatrali da je moje mjesto. Moja logika je bila vrlo jednostavna. OK, imam cerebralnu paralizu i to je to. Rekli su mi da to mora tako, ali hajdemo se malo zafrkavati, da vidimo što će ispasti od toga pa ako ne uspijem, poslije ću kukati nad svojom tužnom sudbinom - rekao je.
Milan je taj stav zadržao u raznim aspektima života.
- Završio sam studij novinarstva, bavim se glazbom, fitnessom, igrao sam igrice jedno vrijeme na turnirima. Često mi ljudi kažu da ne mogu tako, da se moram odlučiti čime ću se baviti. Moja postavka je u glavi potpuno drugačija i jasno mi je da je ne mogu svi razumjeti. Ako su mi rekli da neću moći hodati, a ja sam naučio, da se neću baviti sportom, a ja i to riješio, pa napravio karijeru u isfrustriranom svijetu balkanskog šoubiza... Onda mogu naučiti bilo što ako se tome posvetim po istom principu - priča nam Milan. Pokrenuo je program '45 minuta', putem kojega je ispričao svoju priču i poručio ljudima da ako žele nešto napraviti, da se počnu truditi oko toga te im je objasnio na koji način.
Pitamo ga je li ikada htio odustati od zacrtanih ciljeva.
- Nemojmo se lagati, ipak sam samo čovjek. Bilo je trenutaka kada mi je svega bilo preko glave. Odnosa ljudi prema meni, liječenja svojih frustracija na meni, pogotovo u poslu. Trpio sam podmetanja, otkaze, predrasude i dan danas imam te probleme, ali sve manje jer kako vi pokažete zube, tako se svijet oko vas mijenja - rekao je Popović. Cerebralna paraliza mu nikada nije bila problem da pronađe posao, ali mu je, kaže, otežavala da ga zadrži. U radnim sredinama u kojima se našao, govori, bilo je mnogo mobinga, ali se sada već zna obraniti jer iza sebe ima mnogo uspjeha u karijeri, kao što je nagrada za novinara godine u Srbiji.
Milan sada trenira između tri i pet puta tjedno, ovisno o drugim obvezama vezanih za snimanja, intervjue, glazbu. Nekada se dogodi da preskoči dan, dva pa onda zapne i trenira deset dana zaredom.
- Ako je trening loš, popravit ću ga sutra. Ako mi se taj dan ne trenira, otići ću na bazen ili basket s prijateljima. Nije poanta samo u treningu, nego u tome da vam tih sat, sat i pol bude dobro. Ako mi se danas spava, prespavat ću dan, ali zapamtit ću da se to sutra mora popraviti i da moram biti jači, bolji - govori Milan. Također, osim redovitog znojenja u teretani, Milan pazi i na prehranu.
Bio je uporan i želio je ostvariti svoje ciljeve, ali podršku u tome na početku baš i nije imao.
- Na početku mi nitko nije bio podrška. Moji roditelji, koliko god su me voljeli, držali su se medicine. Pogotovo kad sam počeo pokazivati interes za glazbu šoubiz, govorili su: 'Bolje da ipak nađeš uredski posao od 9-17 sati sa sigurnim primanjima'. Od početka sam sam sebi najveća podrška jer viziju koju ja imam u glavi ne može imati nitko drugi osim mene, koliko god me želio podržati - prisjeća se Milan.
Obitelj i prijatelji su sada ponosni na njega, a on je sretan što su ga pustili, čak i kad je bio najbuntovniji tinejdžer, da istraži sve što želi.
- Danas su mi podrška prijatelji, obitelj, djevojka, i moram spomenuti ljude iz Fit Passa i Ogistra Suplemenata koji mi pružaju svakodnevni vjetara u leđa što se treninga tiče, zajedno s mojim sadašnjim trenerom Hanom Kasem, prvakinjom u dizanju utega.
Za kraj, Milan ima poruku za sve koji se bore s nekom bolešću ili problemom, koji ih sputava u ispunjavanju ciljeva.
- Nemojte se boriti. To je zamka i ekstremno troši energiju. Nisam bio borac, samo sam radio što sam smatrao da treba, u tišini, dok su svi ostali bučno pokazivali kako mi treba biti. Ono što je još bitnije, nemojte slušati liječnike baš svaku riječ što vam pričaju i nemojte se bojati biti ono što jeste. Bolest se događa, odnos prema njoj počinje i završava u vašoj glavi. Što prije te kockice složite, bit će vam bolje, ne samo na temu bolesti već svih mogućih problema. Slušajte sebe - zaključuje.