Meri Cetinić (66), jedna od najuspješnijih pjevačica, skladateljica i kantautorica ove će godine proslaviti veliki jubilej u solističkoj karijeri koja je počela hitom “Četiri stađuna” prije 40 godina.
Te 1979. godine snimila je i prvi solo album nazvan “Meri” koji je postigao zlatnu nakladu i označio početak jedne uspješne glazbene priče. Meri će pred zagrebačku publiku izaći nakon dugih 15 godina, i to 17. listopada u Koncertnoj dvorani Vatroslava Lisinskog.
POGLEDAJTE VIDEO OPROŠTAJA OD OLIVERA DRAGOJEVIĆA:
Koliko su se njezin život, glazba, ali i tehnologija promijenili u tih 40 godina priča nam ona sama, prisjećajući se najvećih uspjeha, turneja, propuštenih prilika i uloge samohrane majke kćeri Ivani.
- Prije nego što sam počela solo karijeru, bila sam u grupama CHE, More i Delfini, a Zdenko Runjić me sigurno već tada primijetio i ponudio mi pjesmu ‘Četiri stađuna’. Za nju sam na Splitskom festivalu dobila 1. nagradu stručnog žirija. Tada su iza mene već bile uspješnice poput pjesama ‘More’, ‘Ti si moj san’, ‘Samo simpatija’... U usporedbi s današnjim vremenima, stvaranje glazbe tih godina činilo mi se puno iskrenije i neposrednije. Ja sam uvijek, a to činim i danas, sve demo snimke autorskih pjesama radila kod kuće, pripremila bih sve prije snimanja u studiju.Pripadam generaciji u kojoj smo imali samo svoj talent i jedni druge. Bila je to zdrava konkurencija koja te tjerala da pomičeš granice. Nismo bili ljubomorni jedni na druge, dapače, podržavali smo se i voljeli. Danas je zavist rezultat amaterizma - kaže Meri, prisjećajući se cijele plejade umjetnika tog doba, među kojima su bili i Oliver i Zdenko Runjić, ali i njezin brat Ante Cetinić, basist, aranžer, snimatelj i producent, koji je radio na njezinim prvim albumima tijekom ‘80-ih, uključujući i dijamantni album “Ja sam žena”, prvi s takvom nakladom u Hrvatskoj u pop glazbi ženskog izvođača.
- Ante i ja počeli smo surađivati od prvog albuma ‘Meri’ koji smo snimali u Zagrebu. On je napravio sve aranžmane, a čak su mi svirali zagrebački solisti. Ante je zbog snimanja došao iz Nizozemske gdje živi, a cijela ta strka i rad s toliko ljudi njemu je bilo strašno naporna. Stalno se svađao s njima jer je on imao svoju viziju. Sjećam se snimanja pjesme ‘Zapleši s nama večeras’ koja je malo brža, disko pjesma i gudači su morali žestoko svirati. Nije to bio njihov način sviranja i nije išlo. Ante je izgubio živce i rekao im da gubi vrijeme, da odu iz studija. Ostao je samo Ivan Kuzmić na violini koji je uspio izvrsno odsvirati sve dionice – prisjeća se Meri.
Nakon toga albume je snimala u Nizozemskoj, kod brata u stanu. Nije bilo pauze, sljedeće godine se odmah počeo raditi album “Ja sam žena”. Brat i Ivica Flesch su mi predložili da to bude moj autorski album, da sama napišem pjesme.
- Ivica Flesch mi je napisao tekst za pjesmu ‘Ja sam žena’, izdiktirao mi ju je na telefon. S tekstom ispred sebe sjela sam za klavir i počela svirati, glazba i melodija samo su izašle iz mene. Kad smo skupili materijal za album, Ante mi je rekao da će on kupiti novi magnetofon, i klavir, i bubnjeve. Sve je to ugurao u svoj mali stan u Nizozemskoj gdje smo radili sami. Mi smo spavali na podu jer nije bilo mjesta za krevete. Nakon što sam otpjevala sve te pjesme, on je osam mjeseci radio produkciju. Kad je album izašao, to je bio ogroman uspjeh, prodan je u 500.000 primjeraka - prisjeća se Meri.
Na pitanje otkud ona i brat Ante vuku glazbeni talent, s obzirom na to da im je majka bila domaćica, a otac električar, kaže nam kako se njezini roditelji nisu bavili glazbom, premda je otac imao umjetničkog talenta za slikanje, rezbarenje..., ali ima i neki gen iz obiteljske povijesti.
- Postoji knjižica koju je pisao naš svećenik u Blatu na Korčuli o obiteljima Cetinić kojih ima puno, a razlikuju se po nadimku. Mi smo Krnjan, po ocu. Pisao je kako u Blatu ne može postojati netko glazbeno talentiran ako nema kapi krvi od Krnjanovih Cetinića. Navodno je prije sto godina postojao neki poznati Krnjan Cetinić, koji je bio vrhunski pjevač - otkriva nam Meri.
Kad smo se već dotaknuli tema iz prošlosti, priupitali smo je da nam se prisjeti prve turneje po SSSR-u na kojoj je bila još kao 17-godišnjakinja, s Delfinima.
- U to vrijeme glavne turneje držale su se po Sovjetskom savezu, nije se išlo po Zapadu. Na turneji bi bili po dva, tri mjeseca, nekad bi imali i tri koncerta na dan. Sve je bilo rasprodano, mi smo za njih bili kontakt sa Zapadom. Obišli smo sve gradove do Sibira. Danas mi je žao što nisam išla u razgledavanje, ali bilo je strašno hladno, - 40 Celzijevih stupnjeva. Bilo je obično nas više na turneji, a zvijezde su bili Bojan Kodrič, Zafir i Ksenka..... Ja sam bila rokerica, nisam ništa zabavno pjevala, više Janis Joplin repertoar.
Pjevala sam na engleskom i kako su me ocijenile sovjetske službe, nisam bila prikladna jer – ‘puno kričim’. Htjeli su me poslati kući i ja sam za to doznala. U meni je proradio dišpet. To popodne tražila sam neku rusku pjesmu koju bih mogla izvesti i nađem jednu popularnu, veselu i melodioznu. Naučila sam riječi koliko sam mogla u jedno popodne i ispisala šalabahtere po rukama. Bend se na brzinu uvježbao. Znali smo da će doći komisija. Na pozornicu sam izašla sva naoštrena, otpjevala svoj uobičajeni repertoar, a za kraj sam ostavila tu rusku pjesmicu. Publika je poludjela, bila je oduševljena. Morala sam pet, šest puta izlaziti pjevati refren, mahala sam publici s dlanovima crnim od tinte, sve se razlilo od znoja. Na kraju me nisu poslali kući – prisjeća se Meri, koja je u SSSR-u u hotelima dobro zapamtila “babuške” koje su sjedile na svakom katu i kontrolirale tko i kada dolazi, a najupečatljivije od putovanja bile su joj vožnje autobusom kroz snježne “tunele”, vožnje koje su trajale i po deset sati.
No na nastupe je kasnije Meri često vozila sama, a jedna takva vožnja umalo je stajala života. Nakon nastupa u Dubrovniku sjela je u auto za Split, počela je kiša i ona je na zavoju izgubila kontrolu i sletjela u provaliju.
- Dok je auto nekontrolirano jurio u provaliju, ja sam ispala iz auta. Ostala sam sjediti na toj padini gledajući kako auto juri nizbrdo još 30-ak metara.
Imala sam samo malu ozljedu iznad oka, netko me s neba odlučio sačuvati, drukčije ne znam objasniti niti kako sam ispala iz auta niti kako sam preživjela, priča nam Meri, koja je tijekom karijere puno putovala i na turnejama po Australiji, Americi i Kanadi.
U najvećem sjećanju ostala joj je priča iz Hollywooda zbog koje je noćima plakala. Već tada je bila samohrana majka Ivani koja je tijekom njezina višemjesečnog boravka u Americi bila predškolac. Pjevačica se rastala još kad je Ivana imala godinu, dvije jer njezin tadašnji suprug nije imao razumijevanja za glazbu, koje se Meri nije željela odreći. Često je vodila kćer na turneje, ali tijekom njezina boravka na Beverly Hillsu Ivana nije bila s njom.
- Prijatelji iz Vele Luke otišli su na Korčulu i meni prepustili kuću u Los Angelesu. Jedini zadatak bio mi je brinuti se o njihovu psu dobermanu. Prvih nekoliko dana smo se gledali u oči, doberman i ja, a potom smo postali pravi prijatelji... Jedne večeri nastupila sam u Hollywoodu, a tamo je bila i agentica Gladys Knight, koja mi je prišla, dala vizitku i rekla da bi voljela razgovarati sa mnom. Htjela je moj album prevesti na engleski i snimiti ga, zamolila me da ne odem, da se strpim da oni sve pripreme. Ali meni je falila Ivana. Otac me poticao da ostanem, brat Ante se jako protivio. Bila sam razapeta. Imala sam 30-ak godina.
Svaku noć sam plakala i plakala i onda sam prelomila da idem kući, idem Ivani, idem dijete upisati u školu. Rekla sam da ću se vratiti, ali život je onda krenuo drugim smjerom... – priča, Meri kojoj je otac bio najveća potpora. Meri je, priznaje, željela imati veliku obitelj, da odrastaju onako kako je ona odrastala s dva brata.
- Ja sam uvijek bila dobra kći. Otac je imao beskrajno povjerenje u mene i puštao me da putujem sama, hrabrio da razvijam talent. Nisam nikad zloupotrebljavala tu slobodu koja mi je povjerena. Danas je njezina najveća prijateljica, potpora i suputnica njezina kći Ivana, s kojom i nastupa i koja će biti s njom na pozornici u Lisinskom.
POGLEDAJTE NOVU EPIZODU SERIJALA 'ZEZNACIJA':