Još jedan ljetni spektakl, 17. kolovoza u pulskoj Areni ponudit će Massimo Savić (50), koji tako obilježava 30 godina glazbene karijere. Mršavi devetnaestogodišnjak specifičnoga glasa na estradi se pojavio kao vođa grupe Dorian Gray u doba novog vala. Hitovima “Sjaj u tami” i “Samo za tvoje oči” s dva objavljena albuma zauvijek su ostali upisani u povijest hrvatske rock glazbe. Grupa se raspala, a Massimo nastavio samostalnu karijeru obilježenu usponima i padovima. Zadnjih desetak godina, zapravo od njegova dolaska u izdavačku kuću Aquarius Records, karijera mu je krenula uzlaznom putanjom. S dva albuma “Vještina”, na kojima je obradio domaće hitove raznih autora, i autorskim albumima “Sunce se ponovo rađa” i “Dodirni me slučajno” Massimo se popeo na sam estradni vrh.

Café24: Je li ovo vaš prvi koncert u Areni?

Jest i radujem mu se. Učinit ćemo sve da bude na razini europskih izvođača. Orkestar će biti pojačan, o gostima još ne razmišljamo, ali volio bih da dođu Neno Belan, Arsen Dedić...

Café24: Kažu da nikada nisu bila lošija vremena za ljude koji žive od glazbe. Kako se snalazite u vrijeme krize?

Moja obitelj i ja sasvim solidno živimo od mog posla. Koncerata ima dovoljno da se ne žalim i kukam kako je teško. Supruga Eni nema neki stalni posao, a kći Mirna (19) je studentica Fakulteta političkih znanosti. Nas troje imamo normalan standard i to je dokaz da sam imao pravo kada sam prije desetak godina shvatio da ne želim raditi kompromise u bilo kojem smislu.

Café24: Poznato je da na svakom koncertu imate skupu produkciju...

Točno, jer hoću da na svim nastupima Massima i benda svatko tko je kupio ulaznicu uživa u spoju glazbe i interpretacije, ali i zvuka i svjetla. Evo, u zadnje vrijeme se bavim zvukom i svjetlom, a ne samo izvedbom. Kažu za mene da sam perfekcionist, ali jednostavno sam takav. Eto, naša se osnovna koncertna postava sastoji od osam ljudi. Sve to zahtijeva ulaganja, ali me to čini sretnim. Naučio sam u ovom poslu da se kvalitetna ulaganja uvijek vrate. Svoju publiku ne želim varati jer im želim pružiti samo najbolje što mogu.

Café24: Je li se “Dorian Gray” raspao zbog novca?

Bili smo mladi i bahati pa smo u Švedskoj u studiju Tinija Varge tijekom snimanja drugog albuma dvostruko nadmašili predviđene troškove. Taj smo novac morali odraditi svirajući. Radili smo samo za dnevnice, a sva zarada je otišla na pokrivanje troškova i samo smo se počeli raspadati. Meni je nestao glas na dva mjeseca, nastala je svađa, a klavijaturist Toni Ostojić je otišao svirati u Parni valjak. Žao mi je zbog raspada, ali to je život.

Café24: Preskočili smo bitnu fazu vašeg života, vaše zanimljivo djetinjstvo...

Rođen sam u Raši, u Istri, a malo je poznato da mi u rodnom listu piše Massimo Moreno Savić. Prvo mi je ime, po kojemu me svi poznaju, dala majka, a drugo otac. Moji su se rastali kad sam imao samo tri godine i ja sam ostao s majkom. Tata je umro od leukemije kad sam navršio šest godina. Nažalost, i majka je umrla prije nekoliko godina. Čovjek se osjeti usamljenim kada odu oba roditelja. A moje je djetinjstvo bilo zanimljivo. Je li bilo loše ili dobro živjeti samo s majkom, ne znam. Gledam ono što je bilo dobro. Nakon što su se moji razveli, s majkom sam tri godine bio u Napulju kod djeda i bake. Vratili smo se u Rašu pa smo otišli godinu dana u Napulj, a potom u Sydney. U Australiji smo živjeli dvije i pol godine.

Bio sam klinac i ta su me putovanja veselila. Lijepa stvar je i to što sam odlično naučio talijanski i engleski jezik. Bilo mi je lijepo, ali sam shvatio da moja majka mora zarađivati za nas dvoje te da ta silna putovanja nisu bila njezin hir nego potreba. Mama je radila kao voditeljica posluge kod jedne bogate obitelji i bez obzira što smo imali zaseban stan, bilo mi je jasno kakav je naš status u odnosu na te bogate ljude u elitnoj četvrti Sydneya. Htio sam i ja pomoći pa sam zarađivao raznoseći na biciklu novine u rano jutro, a poslijepodne bih čistio bazene ljudima u kvartu u kojem smo živjeli.

Vjerujem u kozmički balans, da se dobro dobrim vraća

Café24: Onda se vraćate u Rašu i upisujete sedmi razred osnovne škole?

Bilo je problema s jezikom. S maminom rodbinom u Italiji i Australiji razgovarao sam na talijanskom i engleskom pa sam hrvatski jezik skoro zaboravio. Ali s vršnjacima se brzo sve to riješilo. 

Café24: Jednom ste rekli da vas je Crkva odgojila. Kakav je vaš odnos prema vjeri?

Kršćanski sam odgajan i imam sve sakramente. Ali po uvjerenju sam agnostik. Onaj koji sumnja. Vjerujem u neki balans, ravnotežu u svemiru, gdje se dobro dobrim vraća, a loše lošim. 

Radio sam svašta da bih uopće ostao u Zagrebu

Café24: Opraštate li ljudima?

Trudim se. Na estradi ima ljudi koji su skloni prevarama. I onda se dogodi slučajan susret s čovjekom koji je prije desetak godina odnio moj novac s nekoliko koncerata, čak su i neka moja odijela ostala kod njega u automobilu. Prepoznali smo se, bilo mu je neugodno, a ja sam se zapitao što mu je to trebalo. Nema u meni neke želje za osvetom ili naplatom starih dugova.

Café24: Majka je uzela kredit za vašu prvu gitaru i pojačalo?

Dogovorili smo se da ću joj vraćati novac radeći u poljoprivrednom kombinatu u Raši. Istovarivao sam i utovarivao bale umjetnoga gnojiva. Nikada me nije bilo sram raditi fizičke poslove.

Café24: U to doba ste bili i nestašni?

Mladost - ludost, kažu. Upao sam u neko društvo koje je bilo sklono tučnjavama i sitnim provalama. Jednom sam čuvao stražu dok su moji prijatelji nešto sitno htjeli ukrasti iz trgovine i nekako se to saznalo.

Café24: U Zagreb ste došli da postanete glazbenik?

Pomalo se počela realizirati ideja o stvaranju Doriana Graya, ali trebalo je i preživjeti. Učenički kredit nije bio dovoljan ni za plaćanje stanarine pa sam se snalazio na razne načine. Kad bi nestalo novca za stanarinu, švercao bih se u Studentskom domu na Savi. Radio sam svašta da mogu uopće ostati u Zagrebu. Utovarivao sam cigle u ciglanama, a za neki sitan novac zimi bih poznanicima istovarivao ugljen i drva.

Café24: Nakon raspada grupe u vaš život ulazi Zrinko Tutić?

Jimmy iz 'Neki to vole vruće' rekao je da bi Zrinko htio razgovarati sa mnom. Prvo sam se čudio što bi čovjek iz jednog drugog profila glazbe uopće radio sa mnom. No sve je bilo jasno već prvi našem prvom susretu. Zrinko je kapetan broda koji svakog trenutka zna kuda taj brod ide i kamo treba stići. I krenula je moja samostalna karijera. Bilo je to lijepo doba, a najveći su hitovi bili 'Stranac u noći' i 'Samo jedan dan'.

Ne mogu zamisliti da nešto skrivam od supruge Eni

Café24: Bili ste u krugu ljudi koji nisu ni skrivali ovisnost o drogama? Kako ste vi digli ručnu kočnicu?

Bilo je to doba eksperimentiranja sa svim i svačim, ali imao sam punu kontrolu nad svim što radim. Neka vam kao ilustracija posluži moj nadimak iz tog doba. Spontano su me zvali Grof. Otprilike, čovjek koji zna gdje su granice i koji se može izdići iznad nekih stvari.

Café24: Dobra vremena na estradi prestaju početkom devedesetih, ali u vaš život donose Eni?

Te dane ću, među ostalim, pamtiti i po otkazivanju tridesetak već zakazanih koncerata po Slavoniji i Vojvodini. A svoju suprugu Eni sam upoznao na snimanju albuma Josipe Lisac, za koju je napisala tekstove pjesama 'Boginja' i 'Jutro'. Upoznali smo se i upitao sam je bi li htjela i meni napisati neke tekstove. Tako je krenulo...

Café24: Epilog je 20 godina braka bez afera i skandala te 19-godišnja kći Mirna. Koja je formula?

Iskrenost i povjerenje. Imali smo i uspona i padova, a to svi ljudi u braku prolaze. Mislim da smo oboje vrlo romantični i nikada nismo čekali Valentinovo ili neke posebne datume da bi jedno drugome pokazali da smo sretni zajedno. Uopće se ne mogu zamisliti da imam ljubavnicu i da nešto moram skrivati od Eni, razmišljati što ako me netko nazove na mobitel, a Eni se javi. Postoji milijun glupih situacija, a ja sam u Eni našao i suprugu, i majku naše Mirne, i osobu s kojom mogu razgovarati o svemu vezanom uz moj posao.

Café24: Jeste li dobar otac?

Čak mislim da jesam. Eni i ja smo sretni što je naša Mirna takva kakva jest. Imamo u nju puno povjerenje i dajemo joj slobodu u odabiru. Upisala je Fakultet političkih znanosti, a svi kažu da odlično pjeva. Nikada joj ni Eni ni ja nismo ništa htjeli sugerirati, a meni se čak čini da je talentom nekako više na mamu. Piše odlične tekstove, a hoće li to koristiti u novinarstvu ili pišući glazbene tekstove, njezin je odabir i mi se u to nećemo miješati.

Café24: Što vam je danas najvažnije u životu?

Mir u kući, sklad, razumijevanje. Samo tako mogu stvarati i apsolutno se posvetiti ovome što radim. A bez čistih bračnih odnosa to je nemoguće.