Teško mi je naći mjesto gdje ću se okupati u miru. Jedino ako odem brodom. Jako sam zaposlen i kod kumova u Zadar ili Poreč uvijek dođem vrlo umoran. Pa to vrijeme iskoristim da se dobro odmorim i družim s ljudima. Nemam više vremena za praćakanje u moru, radije uzmem gitaru i stvaram, pričao nam je u posljednjem intervjuu za 24sata neprežaljeni glazbenik Massimo Moreno Savić.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kruna karijere u Areni Zagreb
Tog 23. prosinca 2022. godine regionalna glazbena scena bila je obavijena u crno, a kolege i tisuće obožavatelja dijelili su uspomene koje su stvorili s jednim od najboljih vokala na ovim prostorima. Massimo je pored izuzetnih pjevačkih i glazbenih sposobnosti imao onu najveću vrlinu, a to je da su ga ljudi voljeli gdje god bi došao. Osvajao ih je i prisvajao skromnošću, prizemnošću i neprocjenjivim talentom.
Da je živ, proslavio bi 62. rođendan, no teška bolest imala je druge planove. Svega nekoliko tjedana prije smrti, Massimo je izašao pred više od 13.000 obožavatelja u zagrebačkoj Areni, gdje je održao veličanstveni i posljednji veliki koncert. Publika nije ni slutila da je pjevač na pozornicu izašao s dronom u plućima i karcinomom u četvrtoj fazi te da ga iza pozornice čeka medicinska ekipa.
- Bože moj, koliko vas ima! Gledajte, ja mislim da ste vi ja i da sam ja vi! Mislim da se sve ono što radim reflektira kroz vas nazad u nas. I, Boga mi, ako ovako dobro izgledam, onda stvarno nemam što brinuti! Toliko ste lijepi i nasmijani! Ne znam kako da vam se zahvalim - rekao je Massimo publici u Areni, koja je bila kruna njegove dotadašnje karijere.
Nije imao lako odrastanje
Rodio se u Puli 6. lipnja 1962. i već nakon tri godine roditelji su mu se razveli, a oca je izgubio kad mu je bilo šest.
- Tijekom djetinjstva sam dosta mijenjao škole. Dio školovanja sam proveo u Istri, dio u Milanu, dio u Sydneyu u Australiji. Moj život je bio strašno dinamičan s puno novih iskustava pa nisam imao prilike stabilizirati se i osjetiti možda i neke negativnosti. Bez podcjenjivanja sam gledao na tuđe znanje, bez obzira kakav profesor bio - ispričao je glazbenik jednom prilikom. Po povratku u Istru je morao ispočetka učiti hrvatski jezik.
- U školi sam, kao i sa svim svojim prijateljima, govorio engleski, a kod kuće s mamom talijanski. Morao sam ponovno učiti hrvatski, iako i danas kad pjevam ljudi primjećuju da neke riječi i neka slova izgovaram na drugačiji način - govorio je Massimo. Glazbenik je tako 5. i 6. razred osnovne škole završio u Australiji, a kasnije je u Zagrebu pohađao Tehničku školu i po zanimanju je bio precizni mehaničar za medicinske instrumente.
Karijeru počinje u bendu Dorian Gray
Massimo nije krio da je tijekom svog odrastanja upadao i u loše društvo pa je tako pričao da bi prijateljima čuvao stražu dok bi oni iz trgovine krali cigarete i piće, a priznao je da je tijekom života konzumirao drogu iz koje se izvukao zbog obitelji.
- Droga nije bila moj izbor. Eksperimentirao sam s njom jer je bila u modi, bila je in. Sve je bilo po prvi put. Prvi put su se u Jugoslaviji pojavile lake i teške droge i nama je to bilo zanimljivo. Uspio sam vratiti svoj život na pravi put. Bilo mi je lako stati s drogom jer sam shvatio da je moj prioritet da imam obitelj i da budem otac svojoj kćeri Eni - ispričao je. Srećom, najveći dio njegovog života obilježila je glazba, a prve note učio je u crkvi od prijatelja don Marija.
Po dolasku u Zagreb s Brankom Terzićem, Vedranom Čupićem i Emilom Krnjićem osniva bend Dorian Gray, s kojim 1983. izdaje prvi album “Sjaj u tami”, a dvije godine kasnije “Za tvoje oči”.
- Ja sam teško živio u to vrijeme. Ja i moj bubnjar dijelili smo jednu sobu, široku koliko i jedan krevet. Spavali smo zajedno u tom krevetu, a nismo imali dovoljno da platimo sobu nego smo cijepali drva staroj gospođi. Kopao sam vrtove po Zagrebu ne bi li od gospođa dobio odjeću od njihovih mrtvih muževa, koju bih kasnije prekrojio da bih na pozornici izgledao elegantno - otkrio je Massimo jednom.
Tih godina bend eksperimentira s drogom, a raspada se 1986. godine nakon velikih troškova za snimanje albuma u Švedskoj, koje Jugoton nije mogao pokriti. Menadžer Marijan Crnarić uspio je dogovoriti 42 koncerta po bivšoj Jugoslaviji, koje su članovi benda odradili samo za dnevnice. Ostatak zarade otišao je na pokrivanje duga Jugotonu.
Suradnja sa Zrinkom Tutićem
Massimo potom odlazi u solo vode, a na put ka zvijezdama dodatno mu je ubrzala suradnja sa Zrinkom Tutićem. Krenuli su u stvaranje Massimovog identiteta i došli do pjesama “Samo jedan dan”, “Stranac u noć” koje se i danas pjevaju, a Tutić mu je dodijelio nadimak Blady.
- Nadimak je dobio još osamdesetih, u vrijeme kada je kino hit bio film ‘Blade Runner’ za koji je on onim svojim specifičnim glasom tada snimio reklamu. Naravno, nije trebalo dugo da ga počnemo zafrkavati, nazivati ga Blade Runnerom, što se kasnije pretvorilo u Blady. Znate ono: ‘Gdje si, Blady? Što ima?’ I tako je on za mene od tada moj Blady - ispričao je za Jutarnji Tutić. Massimo i on prekidaju suradnju 1998. godine, a karijeru je ponovno oživio 2002. godine nakon što je potpisao ugovor s Aquarius Recordsom, koji mu izdaje album “Vještina”.
Osvajao Porine, mentorirao kandidate
Dvije godine kasnije osvaja prvi Porin u nizu i to za najbolju mušku vokalnu izvedbu, a samo u toj kategoriji osvojio ih je ukupno 10. Nije se libio dio svog talenta prenijeti na mlade nade pa je tako bio član žirija u brojnim talent showovima, među kojima su “The Voice” i “X Factor”.
Život su mu bile supruga i kći
- Imam mali krug velikih ljudi - pjevao je u svom velikom hitu, a omiljena mu je bila obitelj.
- Anđeo koji je bio presudan u mom životu moja je supruga Eni. Susret s njom sve je promijenio, a rezultirao je još jednim anđelom, našom Mirnom. Eni mi je pokazala važnost obitelji. Kada sam taj dio napokon usvojio, sve ostalo bilo je lako. Teško je ukratko opisati što sve Eni ima, ona ima sve. Najbolje me razumije na svim razinama, sa mnom je kroz dobro i loše. Ona je moja učiteljica, najbolja prijateljica i srodna duša - pričao je Massimo o svojim najmilijim ženama.
Upravo su one objavile tužnu vijest o njegovom ranom odlasku.
- Naš tata, suprug, ponos i ljubav, Massimo Savić, napustio nas je nakon kratke, ali herojske borbe. Iako je otišao s ovoga svijeta, u našim će dušama živjeti vječno; nasmijan, topao, snažan, pun ljubavi i satkan od umjetnosti. Zauvijek ćemo biti tvoje cure - poručile su tad putem društvenih mreža.
Dečak ga je upoznao kao klinac
Brojni estradnjaci nisu krili tugu, a sjećanja koja imaju na ovog umjetnika bila su nebrojiva.
- Kraj 90-ih je, tek sam bio doselio u Zagreb. Kiša je padala, a ja sam stajao bez kišobrana na uglu neke ulice na Trešnjevci. Ispred mene zaustavlja se automobil, otvaraju se vrata...U njemu sjedi Massimo Savić i kaže: ‘Upadaj mali’. Bio sam klinac s tek objavljenim prvim albumom, a on regionalna zvijezda! Tada mi je prvi put otvorio vrata i pružio ruku, koju će mi narednih godina još toliko puta nesebično pružiti - prisjetio se Ivan Dečak.
Porin za životno djelo
Posthumno je glazbeniku dodijeljen Porin za životno djelo, a gotovo da nema estradnog događaja na kojem mu ne pruže posvetu.
- U samo njemu svojstvenoj maniri, gospodski je zahvaljivao na svakoj kupljenoj ulaznici, otpjevanom stihu s njim u glas i pljesku nakon nastupa, a iako bi se na pozornici istinski i potpuno predao interpretaciji koja bi ga potpuno iscrpila, strpljivo je gotovo nakon svakog koncerta upoznavao svoju publiku i slušao njihove dojmove - poručili su tad iz organizacije Porina.
Posljednja pjesma 'Zamisli'
U sjećanju su ostali njegovi rasprodani koncerti od Slovenije do Makedoniji, nebrojene nagrade žirija i publike i ogroman opus hitova. Massimo je, ipak, samo volio to što radi i bio sretan u tomu.
- Mislim da će čovjeka koji pošteno živi i može se pogledati u ogledalo, i sreća pomaziti. Mene je dosta mazila. Kao što se ‘Iz jednog pogleda’ dogodila ‘Suze nam stale na put’, tako se i nakon ‘Malog kruga velikih ljudi’ dogodila i ‘Putujemo i kad stojimo’. Velika je sreća kad takve pjesme dođu pred mene i natjeraju me da radim svim srcem - iskren je bio Massimo. Svoju posljednju pjesmu, “Zamisli” objavio je u lipnju 2022., a potpisuje ju Rajko Dujmić, što je ujedno i njegovo posljednje djelo. Massimo je i za tu izvedbu posthumno dobio Porin za najbolju mušku vokalnu izvedbu.
- Zamisli jedan od listova sam tih / Zamisli jednom ću ovu krošnju napustiti / Zamisli vjetar zamrsi planove kao grane/ I kao list s drveta padnem - otpjevao je legendarni glazbenik u svojim zadnjim stihovima.