Uvijek je lijepo kad dobijete neko priznanje. Nekako mi je nagrada Goran za mlade pjesnike bila najbitnija od svih nagrada koje sam dobila. Pomoću te nagrade sam objavila prvu knjigu. Za mlade autore nagrade su dosta zgodne. Kasnije nagrade su mi isto jako značajne, uvijek je dobro dobiti potvrdu struke. Finale Frica mi je jako značajno zato što je to prvi put da s proznom knjigom ulazim u uži izbor. Smatram to dosta velikim uspjehom, govori nam miljenica nagrada, pjesnikinja i spisateljica Martina Vidaić (36).
- Prirodno sam nekako osjetljiva na uređenje prostora. Hipersenzibilna sam u tom smislu. Bitan je pojam straha, neki strah od prostora. Arhitekturu u ovom romanu shvaćam kao nešto što ukroćuje taj strah, kao način oblikovanja prostora. Za mene to arhitektura može napraviti u ovom romanu - kaže nam Vidaić.
Junakinja njezina romana je arhitektica Gorana Hrabrov. Unatoč bitnoj ulozi prostora, anatomije štakora i stjenica predstavljaju likove koji nisu psihički stabilni.
Autorica je izabrala insekte da izrazi horor elemente u romanu.
- Uvijek su mi strašne neke male životinjice, nego neke velike. Svakako nisam željela pisati triler ni horor. Uz pomoć insekata htjela sam izraziti neko unutarnje stanje i nemir pripovjedačice. To je nekako bilo ključno za mene.
- Osim u nekim malim događajima i likovima koje sam gradila na temelju osoba koje poznajem i osim u onom smislu u kojem je svaka fikcija autobiografska. Pripovjedačicu sam gradila kao fikcionalni lik ‘sastavljen’ od nekoliko osoba. Najsličnija mi je po čudnom, hiperosjetilnom doživljaju svijeta. Ideje se kod mene obično razvijaju vrlo polako i nepredvidivo, idu iz mutne neodređenosti u jasnoću. U ovom romanu pošla sam od komplicirane obiteljske strukture glavne junakinje, a onda sam postupno došla do teme arhitekture - otkrila je autorica, koja za Frica kaže da je najznačajniji autor 20. stoljeća.
Nagradu Fric dodjeljuje tjednik Express, a sponzorira Barcaffe, koji će pobjednika prestižnog izbora nagraditi s 10 000 eura.