Na Badnjak, u trenutku kada blagdanska svjetla obasjavaju dom, frontmen grupe Vigor Mario Roth slavi svoj 43. rođendan. Taj dan, ispunjen obiteljskim tradicijama, za njega nije samo rođendan, već prilika za okupljanje najmilijih, uz miris fiš paprikaša i drugih jela koja su u njegovoj obitelji neizostavna. S posebnim sjećanjima na djetinjstvo, za 24sata se prisjetio svojih rođendanskih proslava, ali podijelio razmišljanja o tome što za njega znače darivanje, ljubav i obitelj. Osvrnuo se i na životne lekcije koje su ga oblikovale te na glazbene projekte koji ga očekuju u 2025. godini.
Na Badnjak slavite 43. rođendan. Kako ga planirate provesti, radno ili s najmilijima?
Slobodan sam, stoga ću ga provesti u krugu najmilijih. Kod nas je to tradicionalno kada su u pitanju Badnjak i moj rođendan. Naravno, jest će se fiš paprikaš i poslije toga fina pečena ribica u pećnici s krumpirom. To su jednostavno neke tradicije kojih se moja obitelj ja držimo već jako dugo. I to su neki trenuci gdje se napokon svi možemo okupiti, s obzirom na to da i moj brat i moja sestra također puno rade na svojim poslovima. Ja živim u Zagrebu, moji roditelji su u Osijeku, tako da je nekako ovo savršena prilika da se svi okupimo.
Neki ljudi koji su rođeni na blagdane ili oko njih, često dobili samo jedan poklon uz rečenicu: ‘Ovo ti je i za Božić i za rođendan’. Je li i kod vas tako?
Nekako najviše i čujem tu rečenicu kako idem stariji, ali kada sam bio manji to nije bio slučaj. Zaista su roditelji i obitelj pazili da ja svoje poklone otvaram na Badnjak, ali da naravno ne budem zakinut ni za one poklone ispod bora, koji dolaze sljedeće jutro. Međutim, što sam stariji, kažem da mi ne trebaju kupovati poklone. Sve što u životu imam, imam sasvim dovoljno za ono koliko meni treba. Uvijek govorim da nisu bitni pokloni i nije bitno ništa materijalno kada je Božić, i evo moj rođendan, najbitnije od svega je da su nam sve stolice za našim stolom pune.
Da možete birati, biste li mijenjali datum rođendana ili je ovaj sa sobom nosi posebnu čar?
Pa ne bih se mijenjao. Mislim da svatko od nas voli svoj dan kada se rodio, voli to neko godišnje doba, neovisno je li to proljeće, ljeto, zima ili jesen, potpuno je nebitno. No mi koji smo rođeni u prosincu, pogotovo u vrijeme blagdana, rođendani nam imaju svoju draž zato što nam je sve veselo, sve je okićeno, sve je u lampicama... Imam tu sreću da sam se rodio u najljepšem mjesecu godine, za najljepše blagdane, za najljepše praznike i uvijek kada mi se bliži rođendan, odmalena, osjećam tu jednu toplinu Božića, tu jednu toplinu svih tih kolačića i svih tih mirisa koji me još vuku iz djetinjstva.
Jeste li ga u djetinjstvu slavili na Badnjak ili ste prebacivali za par dana, kako biste lakše okupili društvo?
Nismo nikad prebacivali moj rođendan, uvijek bi se slavio 24.12. To je jedan specifičan dan gdje se mi kao obitelj okupimo od ranih jutarnjih sati pa tamo negdje do poslijepodnevnih. I onda su uvijek te naše dječje fešte održavale tamo negdje od 17 do 20, ako me moje pamćenje služi zato što ja kao dijete nisam niti gledao na sat, niti mi je bilo bitno. Bitno mi je bilo samo da mi dođu prijatelji i moja obitelj i to su uspomene koje ja nosim sa sobom, pogotovo danas kada mi neki ljudi nedostaju.
Koji ste tip kada je darivanje u pitanju, čekate li zadnji tren ili volite na vrijeme obaviti kupnju?
Nažalost uvijek to bude zadnji dan, ali samo zato što je nama glazbenicima prosinac dosta radan, koncerti se znaju zaredati četiri-pet dana zaredom. Bude neka pauza od dan-dva, a to zapravo uzmeš za odmor, punjenje baterija. Tako da s poklonima budem na knap, ali to i nisu neki veliki pokloni, to su sitnice, koje su zapravo krupnice i od srca. Ono što bismo trebali poklanjati svaki dan i nisu materijalni darovi, već ljubav, pažnja, razumijevanje...
Što vam je neizbježno na božićnoj trpezi? Koje slastice su vam omiljene?
U mojoj obitelji za Božić, kao i kod većine slavonskih, mislim, bude francuska salata, mlinci, ako je ostalo fiš paprikaša od Badnjaka, puretina, piletina, a nekad i patkica. Volim tu svoju patku i mlince s francuskom salatom najviše na svijetu. To su mirisi i okusi koje moja majka pravi već godinama i strašno se tome veselim, ne bih mijenjao ni za što.
Uspješno koračate kroz 40-e. Vjerujem da je kao i kod svakog bilo lakših i težih trenutaka u životu, koje vam je lekcije život dao?
Pa dosta je meni život lekcija dao, to je nekako potpuno normalno kroz odrastanje, jer svi mi svaku godinu kada slavimo rođendan i kada idemo na jednu stepenicu više, kada su godine u pitanju, naravno da postaješ zreli i malčice mudri. Imaš nekog životnog iskustva pa je prva lekcija da uvijek trebaš vjerovati u sebe i da moraš biti svoj. Drugi te mogu samo malo pogurati, mogu ti dati vjetar u leđa, ali ako ti nisi svjestan svojih kapaciteta, svojih talenata, bilo čega, tu nam nitko ne može pomoći. Tako da život mi je dao lekcije da se samo trebamo okružiti ljudima koji u nama bude i izazivaju lijepu energiju, a to su naravno često ti pošteni ljudi od kojih mi u životu trebamo i moramo jako puno naučiti i možemo puno naučiti i samim tim slijediti njihov primjer. Tako da u životu ne treba imati puno prijatelja, zato što jednostavno, nisu svi prijatelji i to čovjek kroz život shvati na neki ljepši i malo ružniji način, ali to je sve život. Čak sam zahvalan i na onim lošim ljudima koji su prošli kroz moj život zato što su mi, neću reći pokazali, ali su me naučili jednu vrlo, vrlo bitnu stvar, a to je gledajući njih i način na koji oni razmišljaju i kako loše koračaju kroz život i kako se loše ophode s ljudima, da nikad ne budem poput njih i to je zaista jedan blagoslov.
Progovorili ste o gubitku kose i kako ste je obrijali... Jeste li ikad razmišljali o presađivanju, s obzirom na to da je to danas sve popularniji zahvat?
Opet ta nesretna kosa (smijeh). To je sve dio jednoj životnog ciklusa. Nekim muškarcima je korijen dlake toliko čvrst da nema šanse da otpadne ni s češljanjem, naravno malo karikiram. S druge strane, ne gledam da s kosom dolazi neko samopouzdanje, kao što ne dolazi ni s mišićima, već da dolazi s izgrađenim karakterom, ono što mi jesmo iznutra. Gubitak kose ne određuje ništa. Meni apsolutno nije teško palo kada sam vidio da se to jednostavno počelo događati. Ja sam uzeo mašinicu i ošišao sam se i eto od 2004. izgledam tako kako izgledam. Ja razumijem neke muškarce koji idu na presađivanje kose. Svatko od nas je drugačiji, svatko ima neko svoje viđenje.
Kada se osvrnete na 2024., što vam je lijepo donijela, po čemu ćete je pamtiti?
Prije svega ću je pamtiti po tome što nam je izašao dugoočekivani album sa 16 pjesama. To je presjek svih onih pjesama koje smo snimali od izlaska prvog albuma. Nešto više od mjesec dana bio je najprodavaniji album u Hrvatskoj i nakon toga smo mjesecima bili u top 5. To je jedna činjenica koja je mene i prijatelje iz benda malo, neću reći šokirala, ali začudila jer živimo u doba digitalija, Interneta, gdje se umjetnost preselila od kupovine ploča. Tako da mi je iznimno drago što i dalje postoje ljudi koji obilaze CD shopove i kupuju taj mali komad šarene plastike koja svira. Godinu ću pamtiti i po sjajnoj sezoni "Tvoje lice zvuči poznato", jednoj od najgledanijih sezona do sada koja je imala sjajne kandidate, mlade i beskrajno talentirane ljude na kojima svijet ostaje. Naravno, tu su brojni koncerti, putovanja, druženja... Imam beskrajnu zahvalnost.
Što s grupom Vigor planirate za 2025. godinu? Album, dueti, neki veći koncerti?
Poslovni kalendar se već sada počeo puniti, bit će sjajnih koncerata, novih pjesma. Mogu premijerno najaviti da na Valentinovo izlazi naša nova pjesma i naš novi spot, neizmjerno se veselim tome što ćemo nakon 11 godina po prvi put imati pjesmu koju ćemo izdati na sam Dan zaljubljenih. Nije valentinovska, ljubavna je, naravno, o čemu ćemo mi u popularnoj glazbi pjevati nego o ljubavi i emocijama. Novi singl će biti i za ljeto i za jesen. Skupili smo nove materijale, nastavljamo suradnju s velikim autorima. Planiramo i veliki koncert u Zagrebu, pregovori su u tijeku, a kada bude konkretan datum objavit ćemo na vrijeme.