Urednici i pjesnikinji Marijani Rukavini Jerkić uručena je nagrada koja nosi ime po zagrebačkom piscu Zvonimiru Milčecu. U zagrebačkoj kavani 'K&K' nagradu joj je predao voditelj Gornjogradskog književnog festivala Marijan Grakalić, a obrazloženje Nagrade pročitala je književnica Darija Žilić.
Ovu nagradu do sada su dobili Pero Kvesić, Borivoje Radaković, Milko Valent i posthumno Sead Begović.
Marijani nagradu dodjeluju Radio Gonji grad i obitelj Milčec. Osim nagrade, urednici su predali plaketu, ali i umjetničku fotografiju Maksa Juhansza.
- Marijana Jerkić Rukavina u svojim studentskim danima postaje članica književne grupe mladih pjesnika i prozaika okupljenih oko Književnog kluba „Ivan Gora Kovačić“, kojeg je vodio veliki pjesnik Josip Sever. U tom razdoblju od 1974 do 1976. godine u toj su grupi bili mladi pjesnici Branko Maleš, Ana Lendvaj, Sead Begović, također dobitnik nagrade Zvonimir Milčec, Anka i Žagar i ostali - započela je u svom obrazloženju Darija Žilić pa istaknula:
- U to vrijeme bilo je teško objaviti zbirku pjesama, pa su pjesnici objavljivali u brojnim časopisima tadašnje države, kao što su Republika, Oko, Mladost, Književe godine. Upravo zbog te nemogućnosti uknjiženja, književna je kritika pjesnike ove generacije, koji su imali različite poetike, nazvala off generacijom. Treba istaknuti da je neko vrijeme izlazio i časopis Off. Godine 1975. Marijana Jerkić Rukavina dobila je nagradu Goranovog proljeća za mlade pjesnike, no njena prva zbirka pjesama „Unutrašnja geografija“ objavljena je tek 1990. godine u izdanju Radničkih novina. To pokazuje i činjenicu da je Marijana zbog bavljenja svojom pravnom strukom (diplomirala je pravo na Pravnom fakultetu u Zagrebu) i bila često izvan matice, no nije samo to razlog njenog kasnijeg objavljivanja. Naime, Jerkić Rukavina poeziju nije promatrala kao mjesto afirmacije, već kao slobodu stvaranja, kao kreaciju u kojoj se istražuju jezik, vrijeme priroda, unutrašnji svjetovi, i kao polje avangarde.
- I to jest posebnost njezine poetike koja svojom ekspresivnošću i ritmom vuče genealogiju iz prije svega, ruske avangarde. Kritike za prvu pjesničku knjigu bile su izvrsne. Alojz Majetić napisao je da je to „jedan od najuspješnijih poetskih rukopisa u generaciji.“ Branko Maleš tada je istaknuo genetsko naturalistički model poezije koju vlastitom poetikom vrlo kvalitetno podupire ptolomejsku predodžbu svijeta kao vrta ili šume, no već tada se nalaze i tumačenja da je ipak riječ o poetesi urbana senzibiliteta s prisjećajem na idiličnu prirodu zavičaja (piše Grga Rupčić) - zaključila je.
Marijana Rukavina Jerkić do sada je objavila dvije knjige, 'Vlati vremena' i 'Vitiligo', a trenutno je u pripremi i zbirka 'Herbariji'. Dio ciklusa iz zbirke već su bili objavljivanju u časopisu Poezija.