Za regionalnu glazbenu zvijezdu Mariju Šerifović (39) ne postoje glazbene i životne granice. Sve ih je do sada uspješno probijala, a u novu godinu ušla je ispunjena ljubavlju kakvu samo žena i majka mogu spoznati. Marijin svijet preko noći je promijenio sinčić Mario, s kojim zajedničke trenutke često dijeli sa svojim obožavateljima. Na dan kada svaka žena zaslužuje posebnu pažnju i poštovanje, Marija je odlučila zapjevati za hrvatsku publiku u zagrebačkoj Areni koja je dugo iščekivala taj trenutak. Ona je jedna od najvećih vokala naših prostora koja je svoj talent i karijeru brusila i gradila zadnja dva desetljeća. Globalno je postala poznata još 2007. kada je s 'Molitvom' pokorila Eurosong. Uoči koncerta otkrila nam je kako se osjeća kao majka, kako usklađuje posao s novim obavezama, koji su joj daljnji planovi...
Osim što ćete danas slaviti ljubav i žene, slavite i dugih 20 godina karijere. Je li turneja ‘Dolazi ljubav’ ostvarenje vašeg najvećeg sna, kad je karijera u pitanju?
Osjećam se kao u jednom velikom snu. Puno stvari se dogodilo u prethodnoj i ovoj godini, kako na poslovnom, tako i na privatnom planu, da se zaista često pitam sanjam li. S jedne strane, ovih 20 godina je nekako proletjelo, a opet je donijelo toliko iskustava, čini mi se za tri života.
Vaši koncerti su poznati po dobroj glazbi i dubokoj emociji. Po čemu će ovaj biti poseban i kakav glazbeni spektakl očekuje zagrebačku publiku, a potom i publiku u Slavonskom Brodu 10. svibnja?
Čekaju nas pjesme s novog albuma. Možda će zvučati neskromno, ali te pjesme je publika baš prihvatila i sad ćemo svi zajedno prvi put uživati u njima uživo. To mi je možda neka mala trema, jer nove pjesme od sada počinju živjeti i na velikim koncertima i za njih smo se posebno spremali.
U listopadu ste izbacili dugoočekivani album po kojem je i nazvana turneja. Zaista se dugo čekalo na njega, je li razlog bio nedostatak autora? Poznati ste i kao veliki perfekcionist…
Pored perfekcionizma, koji na prvome mjestu zadajem sebi, jako mi je važno da se svakoj novoj pjesmi posvetim u potpunosti. Već sam jednom izjavila da je svaka pjesma na novom albumu komad moje duše, i to je zaista tako. Zato njihov izbor traje. Jer biti ja u svakom smislu te riječi, za to je potrebno da se složi puno kockica. Samo kad ih 100 posto osjećam, onda mogu ići u javnost. Nikad nisam dozvolila da glazbeni trendovi utječu na moj izričaj. Oduvijek tako funkcioniram, nisam se mijenjala. Trendovi možda jesu, ali ja ostajem ista, ili Drugačija. Publika koja me sluša svih ovih 20 godina to odlično zna i zato smo i jedni drugima maksimalno vjerni, a s vremenom su me upoznali i oni mlađi koji također cijene i prihvaćaju moju glazbu.
Kroz pjesmu ‘Ja sam’ dali ste dozu ‘buntovnosti’. Vjerujem da je kroz ova dva desetljeća karijere bilo svakakvih komentara, uvreda, natpisa… Jeste li danas imuni na njih i pamtite li najgori trač o sebi?
Ne pamtim, posebno ne tračeve. Kad sam bila mlađa, možda su me više pogađali maliciozni komentari, a i to više zbog moje okoline. Ali davno sam takve stvari ostavila za sobom.
S albuma se posebno izdvojila pjesma ‘Pola sunca’, duet s Matijom Cvekom. Sjećate li se trenutka kad ste pozvali Cveka da vam bude gost na albumu, kakva je bila njegova prva reakcija i zašto je odluka pala baš na njega?
Ah, pa ne znam kakva je bila njegova reakcija, vjerujem da je bio podjednako radostan što ćemo raditi duet. Matija je divan mladi umjetnik i njegovo vrijeme tek dolazi. Ova pjesma je nekako baš kao stvorena za nas dvoje, za sličan doživljaj muzike, kliknuli smo iz prve i oboje smo vjerovali da će to biti veliki hit.
‘Ko broji moje rane’, za nju ste rekli da je ‘vaša šoljica čaja’. Tko je uz vas u predivnim, ali i u onim manje lijepim trenucima?
Moj krug ljudi čini obitelj, kao i prijatelji koji su više od desetljeća moja 'proširena obitelj'. Odnosi s tim mojim ljudima su potpuno bliski, uvijek smo tu jedni za druge i ta pripadnost, ljubav i lojalnost je moj 'bubble' u kojem uvijek mogu pronaći sigurnost i podršku.
Ne trebam ni pitati zašto je ovaj album najposebniji do sad. Najavio je ljubav, a ona je došla krajem godine. Dolazak malenog Marija sve je ugodno iznenadio. Kakav je kao beba, budi li vas noću?
Pa, naravno! Prolazimo sve one faze odrastanja i života s malom bebom. Ali baš kao što ste i rekli - ljubav je došla, ime joj je Mario i to je moja najveća snaga i motivacija.
Ponekad dijelite neke vaše trenutke i kad ga uspavljujete i, uglavnom, svira neka pozadinska glazba.
Ali ima i noći kada teško zaspi uz bilo koju pjesmu, to ipak ne dijelim na mrežama.
Ulazimo lagano u eurovizijsku euforiju. Vi ste se na toj pozornici dokazali 2007. godine kad ste pobijedili s ‘Molitvom’. Što vam je ta pobjeda donijela?
Jedno golemo profesionalno i životno iskustvo. Tad sam bila praktički na početku karijere i onda vam se dogodi jedno takvo, doslovno planetarno natjecanje na kojem i pobijedite. I donesete svojoj zemlji toliko puno radosti i ponosa. Za klinku, kakva sam bila tad, to je zaista bilo potpuno ostvarenje svakog mogućeg sna. Sve ono što sam tad prošla u tom procesu je jedinstvena škola šoubiznisa.
Hoćete li pratiti Euroviziju ove godine i jeste li ispratili pobjednika hrvatske Dore, Baby Lasagnu? Kako vam se on dopada?
Uvijek pratim, kako nacionalne izbore za predstavnike na Euroviziji, tako i samo natjecanje. Volim tu atmosferu, još u meni gori ta natjecateljska trema. Ispratila sam i Doru te mislim da je Baby Lasagna sjajan. Teya Dori, koja će predstavljati Srbiju, ali i svim drugim sudionicima želim puno sreće i pozitivne energije.