Teško je zamisliti 'Dnevnik Nove TV' bez najdugovječnijega voditeljskog para Nove TV, Marije Miholjek (41) i Saše Kopljara (55). Njih dvoje kažu da su od početaka jako grizli na novinarski posao pa uspjeh nikog nije začudio.
Saša: Nakon reporterskoga kaljenja posjeli su me u osječki studio HRT-a. Već tada sam jako ozbiljno i savjesno shvatio tu obvezu, pa sam sve najave naučio napamet. Koji mjesec poslije, 1991., ponudili su mi mjesto voditelja ‘Dnevnika’.
Marija: Nakon radija i tiska prva televizijska iskustva stekla sam u osječkom dopisništvu HTV-a. Fonetičarka s kojom sam tada radila Željana Nenadić potaknula me da se okušam i u voditeljskom dijelu posla. Tri godine sam vodila i uređivala ‘Županijsku panoramu’, a od 2005. sam dio ekipe ‘Dnevnika Nove TV’.
Sjećate li se prvog vođenja ‘Dnevnika Nove TV’? Jeste li se otprije poznavali? Jeste li imali tremu?
Marija: Sašu sam do tada godinama gledala samo na ekranu. Imala sam veću tremu od njega nego od prvog ‘Dnevnika’ (smijeh), ali brzo se pokazalo da za to nije bilo razloga.
'Dnevnik Nove TV’ je najgledanija središnja informativna emisija. Kolika je odgovornost na vama?
Saša: Već osam godina najgledanija smo središnja informativna emisija i na to smo svi ponosni. Ključ je u timskom radu i tome da svatko osjeća odgovornost. Marija: Kad smo počinjali, nisu nam davali puno šanse, no pokazali smo da je i nemoguće ostvarivo. Gledatelji su nam vrlo brzo dali povjerenje. Činjenica da je 19.15 postalo vrijeme koje se čeka da bi se čule i vidjele najnovije informacije iz zemlje i svijeta velika je odgovornost za sve koji sudjelujemo u tom procesu. Čast i odgovornost.
Marija: Cijeli dan. Od kolegija, preko dogovora s urednicima i kolegama na terenu, do finaliziranja najava. U studio sjedamo desetak minuta prije početka i počinje odbrojavanje.
Saša: Kroz šalu se opuštamo za početak. Tu se obično nađe netko od uredničko/voditeljske ekipe da nam pusti neku pjesmu ‘dizalicu’ koja nam je hit dana. Ako imamo gosta, prije odlaska u studio skoknemo ga pozdraviti.
Pamtite li 'Dnevnik Nove TV' kada ste zbog neke šokantne ili teške vijesti ostali zatečeni? Toliko da ste bili 'nespremni' pojaviti se pred stotinama tisuća gledatelja?
Marija: Bilo je situacija u kojima se cijela ekipa rasporedila na ključne pozicije u vrlo kratkom vremenu i odradila izvanredne vijesti. Dugo radimo zajedno, dobro se poznajemo i uz dobru koordinaciju, bez vremena za opsežne pripreme, odradimo mnoštvo vijesti.
Saša: Nas dvoje smo uvijek spremni. Druga je stvar da ponekad ne bude spreman prvi prilog za emitiranje jer su informacije stizale u zadnji čas, pa budemo ‘blago napeti’. Ali uvijek se sve posloži, nekad i u zadnjih nekoliko sekundi.
Saša: Voditeljske komentare bilo koje vrste, u emisije kao što je naša središnja informativna emisija, ne smatram poželjnima. Češće spontano reagiramo na detalj iz priloga koji nas je ili začudio ili nasmijao.
Marija: Bilo je epizoda kada se nismo mogli suzdržati od smijeha. Ali kako nismo mogli Saša i ja, nisu mogli ni gledatelji. Spontanost je dragocjena.
Prilaze li vam na ulici zadovoljni građani i komentiraju li vaš rad?
Marija: Uvijek mi je drago razmijeniti dojmove s gledateljima. I ono što im se sviđa, ali i ono što bi po njima moglo biti drukčije. Zbog njih stvaramo ‘Dnevnik Nove TV’ i razveseli me kad mogu s njima spontano o svemu i popričati. Kad mi priđu i kažu: ‘Evo naša Marija’, srce mi je ko kuća.
Saša: Ljudi mi doista često prilaze, obraćaju mi se, često snimaju i selfieje te gotovo svi odreda hvale ‘Dnevnik Nove TV’. Baš me raduje kad čujem da su prestali pratiti konkurentske programe i potpuno se posvetili nama.
Saša: Marija i ja smo već odavno, s našim obiteljima, puno više od kolega. Njezin suprug Boris je simpatičan, iznimno uspješan, a klinci predivni - pametni i duhoviti u svojim ‘provalama’.
Marija: Sa Renatom se ja čujem i bez Saše u kombinaciji. :) Imamo mi svoje teme. Nema dana da se ne smijemo raznim situacijama i ta pozitivna radna atmosfera je neprocjenjiva. Uglavnom, ekipu u našem dijelu redakcije najviše moraju stišavati, ali svejedno nam poslije oproste.
Tko vam je u obitelji najveći kritičar?
Marija: Mama, od prvog dana.
Saša: Moja supruga je snažno senzibilizirana svime što se događa u društvu i politici, ona je pravi revolucionarni duh koju iritira svaka društvena anomalija i nepravda. Tako da bi neprestano komentirala dnevne događaje, sugerira kako bi još oštrije trebalo osuđivati sve gluposti i naopake stavove političara, a ja je pokušavam usmjeriti na ležernije teme jer mi ne treba još jedan kolegij kad umoran dođem kući (smijeh).
Što mislite što je ‘recept’ za vašu dobru suradnju?
Saša: Kliknuli smo od prvog dana i odlično surađujemo. Marija je izuzetan profesionalac, užitak je s njom raditi.
Marija: Povjerenje koje smo izgradili i to što znaš da se možeš osloniti na onoga drugog ako nešto pođe po krivu.
Oboje ste iz Slavonije. Nedostaje li vam rodno mjesto, svraćate li tamo? Kako gledate na Slavoniju danas?
Marija: Kad god možemo, suprug, djeca i ja idemo u Đakovo jer su nam tamo bake i cijela naša obitelj. Bolno je da kraj koji bi mogao hraniti cijelu Hrvatsku čeka donacije. Mnogi od njih pošteno su odradili cijeli svoj radni vijek, a danas bez pomoći dobrih ljudi i udruga ne bi mogli izdržati mjesec. Žalosno.
Saša: To mi je bolna tema. Nisam od onih koji vole kukati, baš kao i naš ‘Dnevnik’, pokušavam okrenuti pozitivnim primjerima.
Saša: Bilo je zanimljivo. S jedne strane - majka - kazališna diva - sav taj svijet glamura i poluboemštine koji se vrti oko teatra, televizije i filma, a s druge strane - otac - autoritativan i mačo lik koji me vodio u lov, učio miješati beton i zidati, saditi drveće, kartati i kuglati, pa i primjerom pokazivao kako se može privređivati.
Marija: Ja sam jedinica. Kao vrlo mala ostala sam bez oca, a mama je cijeli svoj život posvetila meni. Nas dvije smo same ‘izgurale’ sve. Nisam imala puno, ali zapravo sam s majkom i bakom Zlatom imala sve.
Marija: Rado se sjetim bake koja je uvijek znala reći: ‘U dobru se ne povisi, u zlu se ne ponizi’. Biti čvrsto na zemlji, bez obzira na sve.
Saša: Živi i pusti živjeti. Nikome ne namećem svoje stavove i mišljenja, nikome se ne petljam u život a to tražim od ljudi koje srećem.
Kako izgleda jedan vaš dan? Imate li neki hobi, što vas opušta?
Saša: Rado gledam engleski nogomet, dobre serije, a kao protutežu - da se ne ulijenim i ne udebljam - duge šetnje (i do 12 kilometara) po zagrebačkim kvartovima.
Marija: Slobodno vrijeme rezervirano je za moju obitelj i sve nove zgode i nezgode u životima moje djece za mene su najbolja doza opuštanja.
Čini se da ste oboje uskladili poslovni i privatni život?
Marija: Bez razumijevanja i potpore mog supruga Borisa sigurno ne bih mogla godinama biti u burnom ritmu informativnog programa.
Saša: Uvijek je važno razumijevanje partnera, posebno u ovom poslu koji je jako dinamičan.
Marija: Ljeti uvijek u malenim mjestima naše obale, uz obitelj i prijatelje. Opušteno i što dalje od svega. Tijekom godine s mužem i djecom odemo na nekoliko dana negdje van, gdje nismo bili.
Saša: Zadnjih godina smo djeci pokazali London i Pariz, a ovog proljeća ćemo u New York. Ljeti sam što je više moguće u Primoštenu i tu uvijek nešto prčkam oko kuće ako me žena ne natjera u duge šetnje po zvizdanu po brdima zaleđa. A od vijesti ne bježim ni na godišnjem, moram biti u toku...
Što vam je bitno usaditi djeci dok odrastaju u ovom digitalnom dobu?
Marija: Stalno im govorim da nikad svojim vršnjacima ne kažu ono što ni sami ne bi željeli čuti.
Saša, vaša kći Ariana i dalje se bavi modelingom? Koji su joj daljnji planovi?
Saša: Ariana doista ima predispozicija za uspješnu karijeru u modelingu. No odlučila se posvetiti srednjoj školi. Plan je da se modelingu posveti kad maturira.