Mnoge su generacije uživale i smijale se dobro poznatim citatima iz filmova 'Ko to tamo peva', 'Maratonci trče počasni krug' i 'Balkanski špijun' srpskog pisca Dušana Kovačevića, koji danas slavi 71. rođendan.
- Najvažnije je što će svi značajni filmovi snimljeni tokom 20. stoljeća ovom digitalizacijom biti sačuvani od nestajanja, a mi ćemo imati mogućnost, kao i naredne generacije, da se sjećamo vrijednih ostvarenja i ljudi koji su odavno otišli, i koji su vrlo često zaboravljeni. Mislim na filmove i stvaratelje između dva svjetska rata i poslije rata, koji su postavili temelj srpske kinematografije - rekao je.
Veliki je uspjeh postigao crnohumornom tragikomedijom 'Maratonci trče počasni krug'. Napisao ju je kao kritiku jugoslavenskog socijalizma, kojim su vladali patrijarsi revolucije, a činilo se da se ne namjeravaju nikada povući.
- 'Maratonce' sam napisao na drugoj godina studija. Tekst sam pisao u strašnoj depresiji. Ukinuli su mi stipendiju od koje sam se školovao. Bila je to moja reakcija na te godine. Nisam htio živjeti u pogrebnom društvu i da mi o sudbini odlučuju ljudi od sto godina, kao što je bilo tada. Dovodio se u veću sumnju i položaj doživotnog predsjednika Tita. Čitao sam ga pred kolegama i smijali su mi se. Mislio sam da pišem tragediju, a izgleda da sam se smijehom branio od užasa - objasnio je Kovačević.
- Snimajući film, pokrenuo sam poduzeće i ono već radi uspješno 44 godine. Smrt je jedini siguran posao i nisam znao da će me ta firma izdržavati - kaže scenarist.
Veliku je slavu postigao i dramom 'Balkanski špijun', u čijem je središtu lik Ilije Čvorovića, dobrog i poštenog malog čovjeka koji razvija paranoju, pa počinje pratiti svog podstanara koji se vratio iz emigracije, uvjeren da je dotični neprijateljski agent. Kovačević tako postavlja pitanje nisu li svi naši režimi, nastali nakon komunizma, baštinici takve paranoje.
POGLEDAJTE VIDEO:
- Naši problemi su vječni- otkako znam za sebe, slušam svađe, optuživanja, klevete, riječi bijesa, jada, gorčine. Propadali smo od Drugog svjetskog rata polako, pedantno. To što je prividno bilo uspješno, pa je prividno bilo i sretno, matematički nije bilo točno. Nije bilo točno da je Srbija u okviru Jugoslavije napredovala, i da je imala bilo kakav poseban ekonomski uspjeh, kad govorim o ekonomiji kao o suštini života. Pogledajte naše puteve - Srbija je imala najgore puteve tokom života velike Jugoslavije - rekao je Kovačević o korijenu problema za koje je smatrao da treba riješiti kako bi se zemlja dovela u red, što je naročito vidljivo u 'Maratoncima' - kaže Kovačević.
Dušan Kovačević rođen je u Mrđenovcu pored Šapca, gdje je završio osnovnoškolsko obrazovanje. Gimnaziju je završio 1968. u Novom Sadu, a u Beogradu je 1973. diplomirao na Akademiji za kazalište, film, radio i televiziju.
Između 1986. i i 1988. radio je kao docent na Fakultetu dramskih umjetnosti u Beogradu.
U svojim djelima obrađuje vitalnost starog režima, koji je 'promijenio sve samo zato da bi sve ostalo isto'. Svoju državu u globalnim pitanjima vidi kao izuzetno tešku i kompliciranu, s obzirom da se stari režim ne može svrgnuti s vlasti.
- Ne bih želio predviđati kojom brzinom možemo obnoviti zemlju da se ozbiljno uspravimo, ali je činjenica da smo nalik na stari auto. Sve je otkazalo, i sada treba ili sve popravljati dio po dio, ili kupiti novi. Pošto nemamo mogućnosti kupiti novu državu, kao novi auto, moramo popraviti dio po dio, a to je proces, trajat će dugo i bit će skupo - komentirao je nezadovoljstvo državom.
Dušanova djela su preplitanje komičnog sadržaja i groteske. Njegova kompleksna slika društva postala je prepoznatljiva upravo zbog načina na koji je opisivao društvo svojim čitateljima. Teško je smjestiti njegova djela u određeni žanr.
Mnoge svoje komade Kovačević nije pisao kao komedije, nego kao drame, pa se iznenadio vidjevši reakciju publike koja je urlala od smijeha. Nekoć smo znali zašto su nam ti komadi smiješni, a danas puno bolje razumijemo pisca jer vidimo da nas on nasmijava do suza. S ovim iskustvom, možemo razumjeti zašto te komedije u biti nisu smiješne. To su tragikomedije u punom smislu riječi.
- Od prvog dana kada sam se počeo baviti kazalištem bila je kriza. Problem oko rekonstrukcije zgrade "Zvezdara teatra", koji godinama imamo, imao je nekada i Atelje 212 - kad sam prvi put kao pisac ušao u tu zgradu.1972. propadao je cijeli krov. Sada, propada krov "Zvezdare", neophodan je novac za popravku. Ništa se bitno ne mijenja kod nas. Kazalište je u situaciji čovjeka koji se vrti oko kontejnera. Još nije ušao u kontejner, drži do sebe, ali se osvrće i čeka da nikog nema. Kultura je, kao jedan od najbitnijih životnih segmenata, stalno negdje po strani - kaže Kovačević, i dalje iskazujući veliko nezadovoljstvo.
Iz njegova života mogu se izdvojiti trenuci u kojima je prepoznata kvaliteta njegova rada. To su prvenstveno nagrade koje je Kovačević primio kroz godine. Na Balkanu je primio četiri Sterijine nagrade, nagradu 'Radoje Domanović' za doprinos srpskoj književnoj satiri, nagradu 'Zorana Radmilović' za životno djelo, Oktobarsku nagradu Beograda, dvije Zlatne Arene, dvije nagrade 'Branko Ćopić' i mnoge druge.
Osim što je postigao uspjeh u karijeri, uspješan je i u privatnom životu. Suprugu Nadu upoznao je u srednjoj školi u Novom Sadu te imaju dvoje djece. Njegova kćerka Lena (37) danas je poznata jazz glazbenica, a sin Aleksandar je bankar.
Dušan trenutno živi i radi u Beogradu.
POGLEDAJTE VIDEO: