‘Znam da mi nećeš vjerovati, ali sanjala sam da si pobijedila’, rekla mi je mama Marija. Nije se usudila meni to reći jer joj je izgledalo nemoguće, rekla je bratu i tati, ali ona je sanjala da mi pobjeđujemo, otkrila nam je Emilija Kokić (50).
Grupa Riva jedina je Hrvatska pobjednica na pjesmi Eurovizije. S “Rock me” pobijedili su 1989. u Lausannei. Završili su s nastupom i puni adrenalina krenuli u back stage. Njihov nastup bio je zadnji, sjeli su i čekali da počne glasovanje.
- Ništa specijalno nije bilo dok nisu počeli glasovi. Tad, u jednom momentu, sam osjetila da mi se mozak isključio. Ja nisam mogla ništa zbrojiti, mislim, bilo je jasno, imali smo toliko bodova više od drugoplasiranog, bilo je jasno pred kraj da nas nitko ne može prestići. U tom trenutku ja ne bih znala zbrojiti dva i dva. Pomisliš da ćeš izgorjeti – opisala je osjećaje kad su ih proglasili pobjednicima.
Emilija, gitarist Zvonimir Zrilić, basist Nenad Nakić, bubnjar Boško Colić i klavijaturist Dalibor Musap ušli su u povijest, na krovu glazbene Europe.
- Sam taj trenutak kad su nas proglasili, kada smo izašli na pozornicu, ja se toga uopće ne sjećam. Pokušala sam prizvati taj dio u sjećanju, ali nema, samo ono što sam vidjela na snimkama. Nitko živ ne zna ni zašto sam počela tada pjevati na engleskom, jer to nije bilo dogovoreno.
Bilo je to spontano i mimo kontrole, dobro da sam zapamtila tekst – priznala je Emilija i dodala:
- To su trenuci zbog kojih se osjećam posebno i blagoslovljeno. Malo ljudi može doživjeti takva emocionalna stanja.
Nagradu, sat, im je uručila Celin Dion, koja je pobijedila godinu dana ranije. Kokić kaže da joj je, zapravo, to i jedina “materijalna” uspomena. Nije bilo vremena za šopinge ili obilaske...
Dani su bili isprogramirani. Probe, konferencije, promocije, stalno nešto... Pa večere organizirane, a mi smo im bili zanimljivi zbog višeglasnog pjevanja i to je svima bilo jako atraktivno – rekla je Kokić.
A za nastup od nešto više od tri minute, danima je brinula cijela mašinerija. Produkcija je najbolja, a sve je bilo dogovoreno u minutu. Primjerice, ako je proba bila u 18 sati i 17! minuta, onda je tada i bila. Grupa Riva s velikim je timom došla iz Hrvatske.
Baš zato što smo bili mladi, anoniman bend bez iskustva, televizija je smislila genijalan plan, a to je da su nas okružili timom vrhunskih profesionalaca. Brinuli su se o svakom našem koraku. Vizažistica, osoba koja se bavila stajlingom, osoba koja se bavila scenskim izgledom, načinom kako se postaviti na pozornici, koreografija, i osobe koje su nam pomagale tik pred izlazak na pozornicu – objasnila je Kokić.
Sve je to trajalo pet dana, a Emiliji je sve bilo unaprijed dogovoreno. Znala je čak i kako će biti odjevena za koju probu, a kako za nastup. Puno joj je pomoglo tih pet dana proba, kaže da su se osjećali prirodnije.
- Ovi koji gledaju na TV, ne znaju da je rasvjeta toliko jada, toliko bliješti u oči da publiku uopće ne vidite. Tako nas nije bilo strah jer nismo vidjeli koliko pari očiju nas gleda – rekla je,
Sreća je, dodaje, kako su imali ljudi koji su ih pripremali za sam izlazak i nastup, jer taj je pritisak, kaže, teško opisati. Danas pokojni dirigent, skladatelj, aranžer i glazbeni producent Nikica Kalogjera tu je odigrao veliku ulogu.
On je doslovno u trenutku dok smo hodali prema pozornici pričao anegdote iz djetinjstva. I sad, zamislite kako taj ozbiljan čovjek sa sjajnom glazbenom karijerom priča o djetinjstvu, ali tepajući. Umirali smo od smijeha, a onda je odjednom došlo da moramo izaći – rekla je Kokić.
Imala je 21 godinu, a cijelu svijet gledao ju je kako pjeva “Rock me”. Tremu, koju su odagnale probe i umirujući Kalogjera, zamijenila je snaga i radost.
U tom trenutku nisam imala ideju da predstavljam zemlju. Nisam imala pritisak da moram dati sve od sebe, rodila mi se želja da dam sve od sebe. To su trenuci koji će ostati vječno u sjećanju, utisnuli su predivan otisak u mom srcu – dodala je Emilija.
A tako je bilo i na povratku. Otac Vice nije bio oduševljen Emilijom idejom o pjevačkoj karijeri, a tako je i danas. No nakon pobjede u Zürichu je dočekao s buketom cvijeća.
Iz današnje perspektive jasno mi je da mu nije bilo drago kad je čuo da se mislim baviti pjevanjem – dodala je.
Doček u Zadru bio je fenomenalan. Emilija je nešto slično mogla priuštiti i sugrađanima. Prošle godine.
Kad smo se mi vratili mislim da nije bilo nikoga tko živi u Zadru a da nije bio na dočeku, to je nezaboravno. I drago mi je da me prošle godine za doček zadarskih nogometnih reprezentativaca zvao Zrilić i rekao da se nakon skoro 30 godina okupimo i otpjevamo im nešto – kaže Kokić.
Od početka pa do vrhunca karijere, pobjede koja ju je vinula u europske visine, jer su ubrzo nakon Eurovizije počeli živjeti i snimati u Švicarskoj, prošlo je manje od tri godine. A o svemu je odlučila sekunda. Ona u kojoj je tada tek punoljetna Emilija kao gošća na svadbi čula bend i skupila hrabrosti da s njima nešto otpjeva. Uskoro ju je grupa Riva pozvala na probu.
- Moj je početak kakav svi žele, ali u jednom času ipak pomislite ‘ma, ne može se meni to dogoditi’. E, pa meni se upravo to dogodilo. Na toj svadbi svidio mi se bend i zamolila sam ih da pjevam s njima – rekla je i nastavila:
Primili su me tek nakon druge probe, na prvoj su mislili da nemam pojma, a i ja sam pomislila da to nije za mene. Ne znam što se dogodilo na toj drugoj probi, ali propjevala sam. Pozvali su me da s njima odradim kompletnu ljetnu turneju. Bila sam počašćena što su me pozvali u bend, oni najpopularniji u gradu, a to tada nije bila mala stvar. – prisjetila se Kokić.
Pobjeđivala je na natjecanjima mladih pjevača amatera. Dobar glas daleko se čuje, a Emilijin je došao do Rajka Dujmića. Kojemu nije bilo teško potegnuti do Zadra kako bi sam “čuo jednu dobru malu”.
Rajko je čuo da ima neka dobra cura koja je triput pobijedila i kontaktirao me. Kad me nazvao Rajko Dujmić, mislila sam da ću pasti u nesvijest. Rekao je da bi možda želio suradnju. Rekla sam da sam član benda i došao nas je vidjeti na tu ljetnu terasu – objasnila je.
Ubrzo su, a pogotovo nakon pobjede na Euroviziji, počele kružiti priče kako su “Rock me” trebali pjevati Novi fosili, a Vlatka Pokos nedavno je izjavila kako ona ne pjeva pjesmu jer nije bila punoljetna, te da i dana pomisli “kako je to trebala biti ona”.
Dujmić nas je došao poslušati i tada, kada nas je vidio, to je trenutak kada je dobio ideju za ‘Rock me’, kada nas je vidio, kako izgledamo, zvučimo, kakvu energiju imamo. To je bio početak. Snimio je svoju verziju, mi smo svoju, a kombinaciju koju smo pjevali, kakvu znamo danas je kompilacija Rajkovog glazbenog izričaja i našeg. Sve poslije što se dogodilo bilo je apsolutno van naše kontrole – ispričala je Kokić.
Priča pjevačica kako je iz današnje perspektive sve došlo munjevito. Već je upisala fakultet kad je roditeljima rekla da bi ipak odustala i primila se muzike. Nekoliko mjeseci kasnije, pobijedila je na Jugoviziji u Novom Sadu, ubrzo, sa 137 bodova i na Euroviziji.
Očekivati iz takve pozicije, kad smo počinjali i zapravo bili klinci, da će se ono sve dogoditi tako naglo, takav uspjeh, je nemoguće. Naš je cilj bio samo otpjevati pjesmu, predstaviti se. Iznutra strepili da se nećemo osramotit, da nećemo pogriješit. Da neće ispast nešto loše. Početnički strahovi – kaže Kokić.
Kaže da danas nije fan Eurovizije u punom smisli te riječi.
To je ogromna vojska ljudi. Oni prate rad i život onih koji nastupili, nebitno ako pobijedili. Bilo da su iz Izraela, Njemačke, Austrije..., oni znaju moje pjesme i tekstove na hrvatskom. To znači bit fan, a ja takva ipak nisam. No svake godine gledam i to je beskrajno zabavno. Suprug je osmislio gledanje s prijateljima, to se okupi veliko društvo, a bude i kladionica. I da, najčešće ja pobijedim – nasmijala se Emilija.