Jedan od najperspektivnijih autora iz generacije devedesetih zasigurno je hrvatski filmski redatelj i scenarist Lukas Nola koji je nakon duge i teške bolesti preminuo u 59. godini života.
Lukas je rođen 31. ožujka 1964. godine u Zagrebu. Lukasov otac Ante radio je na Hrvatskoj radioteleviziji kao scenograf i dekorater u dječjim, dokumentarnim i dramskim emisijama i serijama, a majka Nena je bila tajnica jednog roditelja.
Njegov mlađi brat Filip glumac je u ZKM-u pa se može reći kako je njegova cijela obitelj uključena u film i kazalište.
Pohađao je Školu primijenjene umjetnosti u Zagrebu, a kasnije je studirao na Likovnoj akademiji i Akademiji dramskih umjetnosti na odsjeku filmske režije.
Dok je pohađao srednju školu radio je kao statist i scenski radnik na televiziji, a tijekom studija okušao se kao asistent scenografa i redatelja. Od tuda je sve i krenulo.
Jedno vrijeme pisao je glazbu, a čak je i nastupio kao pjevač grupe Fuj Tajfel.
Kao redatelj i scenarist debitirao je 1993. godine s dječjom TV drami 'Šuma Striborova', a postao je poznat javnosti godinu nakon, zahvaljujući prvom srednjometražnom filmu 'Dok nitko ne gleda'. Za taj film dobio je i Oktavijan nagradu na Danima hrvatskog filma, kao i za drugi igrani film 'Svaki put kad se rastajemo'.
Film 'Rusko meso' koji se bavi temom prostitucije snimio je 1997., a u ulozi klijenta pojavljuje se i on sam.
Lukas je postmodernistički kombinirao žanrovske sastavnice trilera, melodrame i detektivskoga filma, zaokupljen slikovitim karakterima i pod dojmom filmova Davida Lyncha.
Nakon toga okrenuo se više umjetničkom (art) filmu pa je tako 2000. godine nastao kultni film 'Nebo, sateliti' koji je dobio Zlatnu Arenu za najbolju režiju. Film se bavi ratnom tematikom, a priča je ispričana kroz lik naivnog pojedinca koji je izgubio sva sjećanja.
Njegovi igrani filmovi 'Sami' (2001.) i 'Krađa' (2004.) bili su mu potpuni promašaj.
Od 2001. do 2003. godine je bio umjetnički direktor festivala Dani hrvatskog filma u Zagrebu, a u istom razdoblju je bio i član Vijeća za film Ministarstva kulture Republike Hrvatske. 2004. godine je postao umjetničkim direktorom Zagreb filma.
Režirao je i seriju 'Operacija Kajman', a 2013. film 'Šuti' koji je 2013. osvojio čak šest Zlatnih Arena u Puli.
Lukas Nola scenarist je svih svojih filmova. Pisao je i dramske tekstove, bavio se kazališnom režijom te režirao više eksperimentalnih filmova. Nosilac je odličja Reda hrvatskog pletera, koji dodjeljuje predsjednik RH, 2000. godine.
Od 1994. godine je u braku sa glumicom Barbarom Nolom s kojom je dobio dvoje djece, sina Jakova i kćer Maru.
Proslavljeni redatelj 2014. godine saznao je da boluje od karcinoma grla.
U borbi da "ukroti zvijer" Lukas je vidno smršavio, a nakon operacije, koju je obavio dr. Mišo Virag iz KB Dubrava, dobio je dobru i lošu vijest. Dobro je - što mu je unatoč lošim prognozama - sačuvano grlo. No stradale su glasnice, zbog čega je, kako je u šali znao govoriti, zvučao kao Darth Vader.
Tri godine nakon operacije i pauze od bolesti vratio se projektima te je čak izdao i zbirku pjesama koju je posvetio supruzi.
Nažalost, bolest je naposljetku ipak bila jača.