Ovih će se dana glazbeni svijet prisjećati prve godišnjice smrti frontmena grupe Motorhead, Lemmyja Kilmistera. Moj je susret s njim bio jedan od onih koje i da želiš, ne možeš zaboraviti. Sa snimateljem sam vozio desetak sati od Nurnberga do Milana, preko snijegom zametenih prijevoja. Zadatak: za HRT snimiti prvo koncert Franz Ferdinanda u Nurnbergu, pa onda kratkim razgovorom s Lemmyjem na velikom metal festivalu u Milanu, najaviti skori Motorheadov koncert u Zagrebu.

Lemmy je završio nastup i s bendom krenuo prema svom kontejneru. Od organizatora sam čuo da u backstageu benda koji danas, nažalost, više ne postoji, moraju biti najmanje četiri flipera. Meni i snimatelju rekli su da čekao pokraj kontejnera da se Lemmy malo odmori, pa ćemo obaviti dogovorenu izjavu. I tada je počela nesvakidašnja procesija:
-Prvo je u kontejner propuštem dostavljač s desetak kutija pizza. Nakon toga stiglo je nekoliko gajbi pive. Slijedile su četiri prelijepe djevojke. Snimatelj i ja smo čekali sada već dobra dva sata. I onda, kad je sve obavljeno, pozvali su nas unutra. Lemmy je kao neki veliki Matija Gubec sjedio za stolom i pozdravivši pitao: 
-Croat, kad je taj koncert koji najavljujemo?'
-12. lipnja'
-OK, snimaj'
-Dragi ljudi, dođite 12. lipnja na naš koncert u Zagreb, bit će žestoko, budite tamo'
I onda, na prejasnom hrvatskom poručio:
-Bog i Hrvati

Dobili smo znak da je to sve, pozdravili se i izašli. Snimka pozdrava i danas postoji u arhivi.