Mislim da je ovo naš najbolji album nakon dugo vremena - kazao je Lemmy Kilmister o novom albumu Motörheada “Aftershock”, koji izlazi sljedeći tjedan. Naravno, navikli smo da je svaki novi album svakog izvođača “najbolji dosad” ili “najbolji nakon dugo vremena”, ali Kilmister je i malo konkretniji:

– Mislim da je svakako najbolji nakon albuma “Inferno” (2004.). Vrlo sam zadovoljan njime.

“Aftershock” je 21. službeni album (uljučujući live albume) i, sudeći prema intervjuu koji je Lemmy Kilmister dao, specifičan zvuk jednog od najboljih i najžešćih hard-rock bendova svih vremena doživio je lagani remont.

Neprekidna misija 

– Još sviramo brze stvari, ali je to sada ukusnije. Vrlo pametno, nešto od novoga. A nešto je još uvijek jako sirovo. U tome također još uživamo – kaže Lemmy.

Jesu li ga godine – njih 68 – razmekšale ili je posrijedi nešto drugo, to pitanje ostaje bez odgovora, ali ovo je svakako drukčiji stav od svog slavnog odgovora na pitanje postavljeno 1990. kako će zvučati za deset godina: “Isto, samo još glasnije...”

I ovaj je album, kao sve dosad od “Inferna”, producirao Cameron Webb koji je postao poput četvrtog člana benda koji nije zadužen samo za zvuk nego su i neke Lemmyjeve dionice na basu potekle od njega.

– On se jednostavno uklopio. Vrlo je instinktivan lik. Ne znam to uvijek izraziti riječima. On i ja bismo u isto vrijeme dolazili do istih ideja. Teško je opisati takvu vrstu odnosa. Ali sigurno nam je bio vrlo koristan.

Osvježavanje benda, može li se vjerovati Lemmyju, sigurno neće škoditi u vrijeme kada mu magazini poput britanskog “Classic Rocka” pripisuju skladateljsku blokadu.

– Sada nisam – opovrgava Kilmister. – Bio sam mnogo puta, svatko je bio. Ne možete cijelo vrijeme biti plodni, kao Paul McCartney. Bilo je razdoblja kada sam shvaćao da uvijek iznova pišem istu pjesmu. Ne u tekstu, nego u ritmu. Vrlo je teško pisati brze pjesme, puno teže nego što biste mogli pomisliti jer sve čega se dosjetimo već smo napravili ranije.

Lemmy prije nije običavao slušati stare albume Motörheada, ali sada mu se to sve češće događa.

– Sada imamo više dobrih albuma – objašnjava. – U ranim danima Motörheada svaki je album bio gotovo live album jer smo sve pjesme prvo svirali na pozornici, a tek onda u studiju. Tako smo napravili prva tri ili četiri albuma. Onda smo počeli više boraviti u studiju, što mi se nije jako sviđalo. Ali, sada mi se sviđa, doista uživam jer puno više razumijem studijski rad. Kada ste klinac, i nalazite se u studiju prvih nekoliko puta, preplašeni ste svim tim ljudima koji znaju što rade u studijima. Ali sad više nije tako. Posebno otkako radimo s Cameronom, ne mogu vjerovati koliko sreće imam.

Ratni muzej 

U slobodno vrijeme Kilmister voli gledati vesterne i komedije (posebno je veliki obožavatelj serije “Falični pansion” s Johnom Cleeseom), ali i dalje mu je najveća strast skupljanje predmeta iz 1. i 2. svjetskog rata, osobito njemačkih. Vlasnik je brojnih željeznih križeva, noževa, pištolja, znački, sablji... Kolekcija raste gotovo svakodnevno i već je dogurao do toga da mu stan u losangeleskom West Hollywoodu izgleda kao solidan muzej ratne memorabilije.

– Nedavno sam nabavio nekoliko jako starih mačeva. Doista divne mačeve iz vremena Kaiserzeita. Stan mi djeluje poput muzeja, no toliko je pretrpan da se ne mogu po njemu kretati. Postoji put od kauča do hladnjaka, do TV-a i kolekcije ploča. Nedavno sam kupio apartman u Los Angelesu koji je nešto veći pa se u njemu mogu kretati.

Na kraju, ima li nešto što još nije isprobao, a želio bi?

– Nikada nisam bio papa, ali mislim da mi je to sada nedostižno.