Kad god se na Hrvatskoj televiziji pojavi novi kviz, kao 'Potjera' te 2013. godine, nekako se odmah nameću usporedbe s legendarnom Kviskotekom, emisijom koja je svojedobno promijenila poimanje kvizova i postavila visoke kriterije svakoj sljedećoj emisiji takva tipa. Njezinog tvorca Lazu Golužu, zvali su ocem Kviskoteke i 'živom enciklopedijom'. Nakon tisuća i tisuća pitanja i riješenih problema i testova, Goluža je postao umirovljenik, koji zapravo nije nikad prestao biti aktivan. Iako više nije sudjelovao u osmišljavanju kvizova na HTV-u - posljednji na kojem je radio bio je 'Milijunaš' - dan mu je bio ispunjen, rekao nam je Goluža u intervjuu iz 2014. godine.
- Tri do četiri sata svaki dan pišem priloge za tri enigmatske revije, a u posljednje vrijeme radim i na jednom projektu: pretvaranju moje igre asocijacija, po kojoj je i Kviskoteka bila poznata, u on-line igru. I oko toga ima dosta posla. A osim toga, dva puta na tjedan kuham ručak - rekao nam je Goluža, čovjek koji je diplomirao komparativnu književnost i filozofiju i nije ni slutio u kojem će ga smjeru život odvesti kad je tijekom predugih vojničkih dana dane kratio čitajući Izbor.
Naišao je tada na test inteligencije koji ga je toliko zaokupio da je poželio još takvih sadržaja. Nakon godina i godina rada na kvizovima koji su se emitirali iz različitih televizijskih centara bivše Jugoslavije, učio je na pogreškama i dobio ideju za Kviskoteku.
- Vozio sam se vlakom prema Splitu jer tada sam radio Jadranske susrete. I dok je moj kolega drijemao i čitao novine, ja sam zapisao kako bi neki kviz koji bih ja zamislio trebao izgledati. Tako je nastala koncepcija Kviskoteke koja se počela prikazivati 1980.
A u trenutku kad je sreo ljubav svog života, suprugu Maju Jurković (70), kaže da je počelo novo razdoblje i tadašnje Kviskoteke i njegova života jer je Maja i u jedno i u drugo unijela svoju neiscrpnu energiju. Oboje se još živo prisjeća detalja susreta koji im je promijenio život.
- Baš se prikazivala prva sezona Kviskoteke i izdao sam knjigu Kviskoteka. Bio sam suradnik Vjesnikove revije Kviz. U sklopu tog lista bio je natječaj za čitatelje koje smo vodili na Izlet u nepoznato. Taj smo put išli u Lipice...
Maja se prisjećala kako je na izlet pošla jer joj je zvučao zanimljivo naziv i zanimalo ju je što se skriva iza toga. Nije dobila nagradu nego je sama željela platiti izlet. Sjećaju se hotela i toga kako su završili za istim stolom. Tako su se sreli, a nakon toga su, ispričali su, kartali su belu i - ostali zajedno. Kako je Maja prije radila na filmu, Lazo je u jednom trenutku predložio da je dovedu na televiziju da im svojim iskustvom i kreativnošću pomogne pri snimanju Kviskoteke. Ona je pristala i Lazo smatra da je Kviskoteka tog trenutka doživjela preporod. Maja dodaje kako je često nove zamisli Lazo znao kod kuće testirati na njoj, pa bi u razgovoru zajednički došli do još boljeg rješenja jer, isticao je Lazo, njihova je veza kreativno-autorska. Uz legendarnu igru asocijacija, koja nije tipična za kviz jer zahtijeva i razmišljanje, mnogi će se odmah sjetiti igre detekcije. Lazo Goluža je rekao da nije volio tu igru i da je se htio riješiti u jednom trenutku, ali ga je Pavao Pavličić, jedan od mnogih uglednih suradnika Kviskoteke, nagovorio da je zadrže.
- Dan nam počne obilnim doručkom, uvijek je tu vrč soka od agruma, riblje konzerve, dimljena riba. Ukratko, dobro se najedemo. Ponedjeljkom jedemo voće, utorkom Lazo peče pileće zabatke i to jako dobro radi. Ostale dane jedemo katkad rižoto s morskim plodovima, katkad gambere s tartufima koje nam pošalju prijatelji iz Motovuna. Dvaput na tjedan je juneća juha... Odemo ponekad na ručak u omiljeni klub-restoran, a volimo si naručiti i kinesku patku ili ćevape iz Mrvice - ispričali su svojedobno, dovršavajući jedno drugom rečenice.
Ljeta su provodili u Poreču gdje imaju stan i gdje im se pridruže Lazini sinovi iz prvog braka koji s obiteljima žive u Parizu, gradu u kojem je i Lazo živio nakon što je 'dobio nogu' na TV Zagreb zbog priloga u satiričkom listu 'Paradoks', koji je pokrenuo s Pajom Kanižajem i u kojem je bio autor i urednik. Godinama su on i Maja išli u London, kako su rekli, svoj grad, i to u doba wimbledonskog turnira.