O njima govorimo kao o vječitim lutalicama, sakupljačima sekundarnih sirovina i prosjacima, ali ne i kao o glumcima, znanstvenicima... Za njih kažemo da vole život, pjesmu i igru.
Riječ je o narodu koji je porijeklom iz Indije, a jedina knjiga koju su ponijeli iz svoje postojbine je jezik. Kulturu naroda, čiji naziv u prijevodu znači ‘čovjek’, čine jezik, glazba, religija i mitovi. Njihova zastava je plavo-zelena s točkom u sredini, a himna ‘Đelem-đelem’. Oni su Romi.
Usnija Redžepova je jugoslovenska i makedonsko-srpska folk pjevačica romskog i turskog porijekla. Rođena je 4. veljače 1946. u Skopju u Sjevernoj Makedoniji.
POGLEDAJTE VIDEO: Esma Redžepova
Odrasla je u velikoj obitelji. Njen otac Jašar i bio je romskog porijekla, dok je majka Sabrina bila porijeklom iz Turske. Prije nego što je oženio Sabrinu Jašar je bio u braku sa ženom sa kojom nije imao djecu.
Zato je oženio Sabrinu koja je sa pokojnim mužem imala dvoje djece. Kasnije su dobili Usniju i još troje zajedničke djece.
Po završetku gimnazije u Skopju upisala je studije na Filološkom fakultetu – Odsjek arapski jezik. Živjela je kod poznanika u naselju Krnjača, a kako bi zaradila novac za studentski život pjevala je u kavanama i restoranima.
Upravo na jednom od tih mjesta upoznala je Naska Džorleva, makedonskog muzičara koji je imao svoj ansambl. Pozvao ju je da bude glavni ženski vokal, pa su narednih pet godina nastupali u mnogim gradovima širom Jugoslavije.
Na samom početku karijere predstavljala se kao Usnija Jašarova, kako je ne bi zamijenili s popularnom pjevačicom Esmom Redžepovom koja je također porijeklom iz Makedonije. Usprkos brojnim medijskim nagađanjima, njih dvije nisu bile u krvnom srodstvu.
Pjevačku karijeru započela je polovinom šezdesetih godina prošlog stoljeća. Od tada je objavila devet albuma i 15 singlova i EP-ova. Na njenom repertoaru uglavnom su se nalazile makedonske narodne pjesme, te melodije s juga Srbije. Osim toga, pjevala je na romskom i turskom jeziku.
Snimala je, nastupala i pjevala, a svojom pojavom cijelu bivšu državu dizala na noge. Uživala je u poštovanju kolega dok ju je publika naprosto obožavala, Usniju i njene pjesme „Dajte mi daire“, „Ej cigani“, „Kazuj krčmo džerimo“, „Živote moj“, „O pjesmo moja, o igro moja“, „Ja sa juga ti sa sjevera“, „Oko Niša kiša“, „Zbog tebe, mori, Leno“, „Rasule se kose moje“…
Poznata je i po ulozi u filmu Derviš i smrt iz 1974., u kojem je glumio i Boris Dvornik. Zbog zavodljive scene u kojoj pjeva mnogi su Usniju smatrali seks simbolom i jednom od najljepših žena u tadašnjoj državi.
Usnija Redžepova je u više navrata pjevala Titu koji je po nju helikopter. Bio je opsjednut njenim glasom, isto kao što je jedne prilike i predsjednik Kube Fidel Kastro slušao je na nogama da bi je poslije toga pozvao da mu na Kubi bude gošća, a tražio ju je i kazetu.
To je učinio i španjolski ambasador. A ona onako zbunjena rekla mu je „dajte mi adresu da Vam pošaljem“ što je izmamilo osmijeh i Titu i njegovoj pratnji.
Neočekivano 2011. dobiva teške srčane probleme. stoga odlazi i u mirovinu. No, sustiže je još veća nesreća.
Počinje se boriti sa karcinomom pluća. Tri godine se borila s bolešću, ali je nažalost preminula 2015.
Veliku podršku Usnija je imala od svoje prijateljice Esme Redžepove koja ju je htjela voditi na liječenje u inostranstvo. Ipak odustala je kada je dobila odgovor od doktora iz Njemačke da je bolesnica neizlječiv slučaj.
Obilazila ju je sve do smrti, ali nikada nije prestala da je grdi za njeno prekomjerno konzumiranje cigareta.
Bila je u braku s Slavoljubom Šešićem Šeletom od 1978. Sve do 2000., su živjeli u centru srpske prijestolnice, a tad su prodali stan i otišli živjeti u vikendici u Moštanici.
U jednom intervjuu koji je dala 2006. priznala je da ima divan brak, te da jedino što joj u životu nedostaje su djeca, koju nisu imali. Muž joj je umro 2013., pa je zadnje godine provela sama.
Iza sebe je ostavila brojne hitove, a svojim izgledom plijenila je pažnju gdje god da se pojavi, zato je mnogi smatraju jednom od najboljih i najljepših pjevačica u bivšoj Jugoslaviji.