Kićo Slabinac (69) već 50 godina je na hrvatskoj glazbenoj sceni. Za sebe kaže da je svestran talent, a trebao je studirati teologiju. Prije dvije godine imao je moždani udar, a danas priznaje kako nema novca za rehabilitaciju koja mu je potrebna. U dugovima je, kaže, zbog uređenja studija, a ne zbog kockanja.
Café24: Izvodili ste različite vrste glazbe. Koja vam je najdraža?
Počeo sam nastupati rano, u dječjem kazalištu. Prvih 10 od 50 godina karijere bio sam prvi roker u Jugoslaviji. Pjevam sve,od rock’n’rolla, zabavne glazbe do narodne, tamburaške glazbe, koja mi je u genima. Zato bih mogao reći da sam najbolji pjevač na ovim prostorima. Svestran sam, i glumac sam i šoumen. Tamburašku sam glazbu počeo izvoditi ‘70-ih kako bih iskoristio popularnost da i tu vrstu glazbe dignem na višu razinu. Tako sam s Antunom Nikolićem napravio Slavonske bećare. Imao sam početkom ‘80-ih četiri showa ‘Večeras s Kićom Slabincem’ na televiziji. Bio sam megazvijezda.
Café24 : Za rock izvođačima hodaju groupie cure i bacaju im grudnjake. Jeste li vi imali takvih iskustava?
Naravno. Znale su me poslije koncerta ispred hotelske sobe čekati četiri ženske. A ja nisam imao srca nijednoj reći da ide, pa bih rekao da uđu sve četiri unutra. Čekale su i ispred mog podstanarskog stana na Trešnjevci. Uvijek ih je bilo nekoliko. I bile su jako razočarane kad sam se oženio. Prepolovila mi se publika i više nisam dobivao toliko pisama. Primao sam po vreću pisama na tjedan. Moju ulogu preuzeo je Zdravko Čolić kad su me proglasili klerikalcem, nacionalistom i zabavljačem ustaške emigracije. A ja nikog nisam vrijeđao.
Café24: Mislite da su svi protiv vas?
Moje domoljublje se uvijek krivo shvaćalo. Svima sam smetao.
Café24: Bili ste u ratu?
Prijavio sam se čim je pala prva granata, ali rekli su mi da nemaju za mene ni uniformu ni pušku. I da bolje pomognem na drugi način. Dobio sam certifikat i krenuo sakupljati novac za obranu Hrvatske. Putovao sam po svijetu, pjevao i sakupljao novac. Tako je, na primjer, došlo pola milijuna dolara iz Australije. Novac s mojih koncerata predsjedniku su donijeli HDZ-ovci, a mene nisu ni pozvali.
Café24: Kako se kontroliralo taj novac i tko je to radio?
Ja sam uveo tročlanu komisiju. Uvijek je išao netko iz osječkog poglavarstva sa mnom i davali su ljudima potvrde za uplaćeni novac. Potvrde su se uspoređivale s iznosom. Kod mene nikad nije falila ni kuna. A danas nemam novca za liječenje.
Café24: Kako to da nemate?
Trebam se liječiti od posljedica moždanog udara, a liječenje u toplicama stoji 200 eura na dan. Želim ići u slovenske toplice jer je to međunarodno liječilište s najboljim stručnjacima. Trebao sam tamo biti 20 dana. Nemam toliko novca jer nema više koncerata kao prije. Ali nije istina što se pisalo o meni da sam u dugovima jer sam kockar. Kakva kocka?! Nisam nikad imao veze s tim. U dugovima sam zbog kredita koje sam dizao.
Café24 : Kakve kredite ste dizali? Nije vam dovoljna saborska mirovina od gotovo 10.000 kuna za to?
Za glazbeni studio u podrumu kuće, koji nikad nisam završio. Propala investicija. Dizao sam kredite za snimanja pjesama i nastupe na festivalima, sve to glazbenik danas mora sam financirati. Ni saborski mandat nije mi financijski koristio jer nisam pet godina nastupao. Dobra je saborska plaća, ali pjevanjem sam više zarađivao, a i počeo sam gubiti mjesto na estradi jer sam radio kao zastupnik. Za kredite mi uz saborsku mirovinu fali još 3000 kuna.
Café24 : Odakle te priče o kockanju?
Zbog jedne slike iz kasina. Zalazio sam tamo, igrao na slot-machine. Niti znam igrati rulet niti sam igrao karte, poker, ništa. Kakav sam onda ja kockar? Neki su krivo shvatili kad sam rekao da nemam za liječenje. Rekao sam liječenje, ne lijekove. Istina, nekad se dogodi da nemam tog dana za lijekove, ali nasreću imam u apoteci prijateljicu s kojom se mogu dogovoriti da donesem kad skupim iznos.
Imam dugova kao i svi, ali nisam dužan kamatarima, to je velika stvar. Imam prijatelje koji mi uskoče i posude, a ja vratim kad mogu. Nisam siromah koji mora prositi za lijekove. I nije istina da sam izgubio nekretnine. Stan mi jest pod hipotekom zbog kredita, ali kuća nije. U njoj žive i moja dva sina, podijelili smo se po katovima. Od supruge sam se rastao, to je istina, ali smo u korektnim odnosima.
Café24 : Kako ste se nosili s činjenicom da je čovjek poginuo u prometnoj nesreći koju ste izazvali?
Ja u toj nesreći nisam bio kriv, ali dobio sam tri godine uvjetno. Bio je to jedan od najtragičnijih dana u životu. Puno mi je pomogla podrška ljudi, obožavatelja, ali ipak pao sam u depresiju, to je najvjerojatnije i bio uzrok mog moždanog udara.