S Ninom Violić nalazimo se u dvorištu zagrebačkog Teatra ITD, što se smjestio na periferiji Studentskog centra. Periferija je uvijek po nečemu ugodno mjesto. Razgovaramo u vrijeme popodnevne kazališne sieste, same smo, povremeno se nadvikujemo s vlakovima koji prolaze u točnim intervalima. To je sve što se događa, naša je sugovornica ovdje poslom iako odaje dojam nekoga tko samo pije kavu, puši i ležerno provodi trenutak. Matična radna adresa Nine Violić je, ako treba podsjetiti, Hrvatsko nacionalno kazalište, gdje ima status prvakinje Drame. Ali ova glumica je i filmska radnica: redateljica i scenaristica dva, vrlo hvaljena, kratkometražna filma. Upravo je dovršila i svoj debitantski igrani film. Kazališna sezona počela je ove pandemijske jeseni polakše, sporovozni ritam domaće kulturne proizvodnje postao je realnost na koju se svatko naviknuo. Razgovaramo, dakle, o raznolikim profesionalnim aktualnostima Nine Violić na dobroj margini zagrebačkog Teatra ITD, mjesta koje je od 1970-ih do dana današnjeg dizao i spuštao puls u gradskom kulturnom krvotoku.