Da se malo našalim, veljača kao mjesec uvijek je bio mjesec slavlja - 6. veljače naše je privatno Valentinovo (tad su ona i Karlo Metikoš prohodali), 8. veljače se rodio, 14. veljače sam se ja rodila, a 28. veljače izašao je naš album ‘Dnevnik jedne ljubavi’.
To je bilo ludo, mi smo cijelo vrijeme jeli, pili, veselili se, predivno, bilo je aktivno. Lijepo je kad je aktivno, kaže nam Josipa Lisac (70) uoči rođendanskoga koncerta na Valentinovo.
POGLEDAJTE VIDEO: Josipa Lisac otpjevala 'Lijepu našu'
Karlo Metikoš - Matt Collins, bio je njezin mentor, prijatelj, partner. Zajedno su proputovali svijetom, od bivšeg SSSR-a do SAD-a. Iako su živjeli zajedno 20 godina, ne sjeća se nijedne njihove svađe. Karlo je preminuo 1991., a Josipa nakon njega nije imala nijednog muškarca u životu. Kad je umro, ispričala je Josipa svojedobno, prijateljica Beti Jurković pitala ju je: “Čuj, zanima me samo jedno. Je l’ ti misliš dalje živjeti ili ne”. Josipa joj je odgovorila: “Ne brini se, ja ću živjeti”.
Na Josipin 71. rođendan, 14. veljače, njezin je prvi virtualni koncert, koji je izazvao velik interes publike iz cijelog svijeta. Rođendane slavi radno i aktivno. Josipa kaže da, dok je čovjek aktivan, on i živi. Dok je kreativan i stvara, onda i postoji.
- Nikad nisam sebe uzimala zdravo za gotovo. Uvijek je prisutna velika odgovornost. Uvijek je prisutan taj zanos, taj entuzijazam, želja da susret bude onakav kako bi trebao biti, kako priželjkujem. Imam li tremu? Interesantno pitanje. Kad spremaš stvari, nekako imaš osjećaj uzbuđenja. S vremenom sam shvatila da je to takozvana putna groznica. Nemam tremu u klasičnom smislu, ali imam veliku odgovornost. Što sam starija, to je odgovornost veća - govori nam Josipa, koja si je i priželjkivala virtualan koncert.
- Uvijek bih znala na koncertima to ispričati. Dok ja dođem do vas, avioni kad idu, idu, slete kad slete, krenu kad krenu. Ja bih tako željela da se mogu iz svoje sobe obratiti vama, virtualno, kad će se to dogoditi - govori nam Josipa i nastavlja:
- Ne znamo što dolazi, ali doći će. Trebali bismo biti i pripremljeni na to. Gledajući s duhovne strane virtualnosti, vidite da zapravo mnogi ljudi žive virtualno a da to i nije nazvano virtualno. Ljudi su izgubili puno materijalnog, ljubavi, voljene osobe, međutim, one su opet kraj njih. No mislim da se ne moramo vidjeti, ne moramo se dodirivati, ali se možemo osjetiti, to je poanta - kaže Josipa.
“Novo normalno” uzorkovano pandemijom korona virusa za Josipu nije nimalo bauk.
- Ovo nova doba donosi otuđenje koje je već nastalo, donosi usamljenost. Međutim, emocije mogu biti izuzetno snažne. Ljudi su nesretni jer su emocije uzburkane. Ti si zapravo postao bijesan, ne možeš izdržati u kući. No možemo se osjetiti. Prestaje li sve? Ne. Emocije žive, ali u jednom drukčijem izričaju, auri. Pokreće te kroz sve te emocije da ideš dalje. Život donosi neke nove stvari. Ideš dalje. Sve je to na neki način i rizik zapravo. Život i je rizik, ogroman rizik. Čovjek treba biti slobodniji u tome da se mijenja, da je došlo novo doba jer više neće biti isto. A što će još doći, vidjet ćemo, ali moramo biti pripremljeni za to. Meni je normalno, ja sam sama u kući, ne moram izlaziti. Nisam bijesna što ne razgovaram s ljudima, ako mi se razgovara, nazvat ću ih. Nekad mi bude previše i jedan razgovor dnevno. Lijepo je kad možeš taj mir zadržati u sebi i pripremiti se da dolazi nešto još strašnije. Svakakve naslove čitamo, nemamo cjepiva. Ja sam ratnica i ja ću se boriti - kaže nam Josipa. No ne voli kad je nazivaju ekscentričnom divom.
- Nisam ekscentrična, ja imam ime i prezime. Mi smo svi različiti, nismo isti i ne možeš trpati sve u isti koš - kaže nam Josipa.
Zbog njezine avangardnosti susretala se s mnoštvom predrasuda u životu.
- Ja mislim da sam vrlo slobodna, moj svjetonazor je vrlo širok. Ja toleriram, ja razumijem. Nisam odgajana na čestitkama niti kritikama. Sama bih trebala spoznati svoju vrijednost. Sama bih trebala znati je li to dobro ili nije. Uvijek znam da postoji sutra kad će biti još bolje jer nismo savršeni. Na putu prema savršenstvu je ‘per aspera ad astra’, konstantno. Kroz snove i sanjarenja možda negdje dotakneš savršenstvo. Predrasude me ne zanimaju jer sama nemam predrasude. U životu jesi ili nisi. A opet mogu razumjeti da postoji svašta. Ja imam svoj mikrosvijet u kojem se snalazim, u kojem mi je lijepo, nikome ne smetam. To je sve u glavi. Mogu suosjećati s tuđom boli, ali me ne zanimaju tuđi životi i intrige, a osobito ne predrasude. Toga je bilo u mom životu, toga ima i danas, a bit će i sutra. I to zato što sam izabrala takav put, put koji nosi veliki rizik. Netko će to prihvatiti, a netko neće i gotovo. Gdje bih došla kad bih o svemu tome razmišljala. Moraš razmišljati o sebi. Mene ne zanimaju tuđi životi. Pozitivna kritika me zanima, pozitivna čestitka, hvala, ne treba mi. Ja sam kroz sve vrijeme imala jedan mir. Pokušavala sam zadržati taj mir u sebi na sve što se dogodi, a događa se jer se treba dogoditi. Stvar je kako se ti nosiš s time, a ja želim zadržati mir u sebi. On mi je izuzetno vrijedan - govori nam Josipa.
A jesu li je pogađale ponekad predrasude? Kratko i jasno odgovara “ne”.
- Uvijek je bilo reakcija. Sedamdesetih godina je tu bilo svašta. Svašta sam vidjela, ali bitno je kako sam se postavila prema tome. A tad nisam znala. Sad vidim da sam znala, a nisam znala - kaže Josipa, koju odlikuje jedinstveni scenski izričaj.
Modne kreacije koje odjene nikad ne prođu nezapaženo.
- Ja se sama stiliziram. Dobro je došla neka ideja sa strane dizajnera, to je sve lijepo, no nemam modni stil. Pozornica mi je svetinja jer se dolazim susresti s ljudima koji poštuju ono što sam napravila kroz sve ovo vrijeme. Zato atrakcija mora biti. Želim biti atraktivna za publiku. Da ih malo iznenadim. Ne želim da se baš ponavljam iako, nemam velike ormare, ali imam puno kompilacija - zaključila je kroz smijeh.
POGLEDAJTE VIDEO: JOSIPA LISAC NA INAUGURACIJI